Od 2016. godine kada je zaplovio, 44 je puta krenuo u misiju, misiju koju bi svaki put obilježio strah, nesigurnost i prijetnje. Brod Aquarius kojim upravljaju organizacije Liječnici bez granica i SOS Méditerranée. Njihovu posljednju misiju u listopadu pratila je grupa novinara i tako saznala kako misija spašavanja funkcionira unatoč raznim međunarodnim anti migrantskim sporazumima.
Područje Europe prati val dolazaka migranata posebno povećan posljednjih nekoliko godina. Izazvali su niz kritika i nezadovoljstva građana Europe, i oduševljenja političara koji su tako dobili novi ring za borbu, podržavaju mišljenja ili onih koji su protiv migranata ili onih koji ih podržavaju, piše BuzzFeedNews.
Što god da se na političkom planu događa ne pomaže ovim brodovima koji se na terenu bave onim što im je misija - spašavanju ljudi. Aquarius je jedan do takvih brodova i jedan od rijetkih brodova nevladinih organizacija koji i dalje spašava živote izbjeglica.
"Ljudi umiru na moru, to je stvarnost. Ne bih se nazvao humanitarcem, kao što vatrogasce ne bi nazvali humanitarcima", rekao je 33-godišnji koordinator potrage i spašavanja Nick Romaniuk.
Aquarius je od svoje prve uspješne plovidbe 2016. godine spasio živote 29.523 izbjeglica koji su pokušavali prijeći more. Ovaj 2000 tona težak brod, čije održavanje stoji 12.600 dolara dnevno, u zajedničkom je vlasništvu Liječnika bez granica i SOS Méditerranée. Plovi u međunarodnim vodama u blizini libijske obale od kud većina gumenih i drvenih čamaca započinje svoje putovanje. Do sada je njihov posao funkcionirao na način da nakon lokacije broda SOS Méditerranée prikupi ljude iz mora i transferira ih na Aquarius. Liječnički tim, kojeg čine liječnik, babica i dvije sestre, pregleda izbjeglice a nakon pregleda Aquarius ih prevozi prema Europi. I odmah se vraća nazad.
Prije nego je krenuo na svoju posljednju misiju Aquarius je u luci proveo više od dva tjedna. Plovidbu pod zastavom Gibraltara izgubio je 13. kolovoza, a po međunarodnim zakonima svaki brod u međunarodnim vodama mora biti registriran pri nekoj državi, što mu je potrebno kako ga ne bi tretirali kao piratski broj. Nakon gotovo mjesec dana brod je nastavio svoj rad pod zastavom Paname.
No sada imaju novi problem, gubitak radio signala, i to svaki puta kada dođu u vode koje su pod nadležnosti libijske obalne straže.
"Tu nam je potpuni mrak, manjak informacija. Bilo je teško u početku s obzirom kako je sama operacija izvlačenje ljudi teška, a tisuće ljudi izgubile su živote. Sada je još teže, kompliciranije", rekao je Romaniuk.
To im otežava misiju s obzirom da će do njih informacije o brodovima kojima je potrebna pomoć doći kasno i ovisiti uvelike o pomoći ekipe sa SOS Méditerranée. No kada i uspiju doći do brodova, prijeti im ružan sukob za libijskom obalnom stražom. Naime libijskoj vladi obećano je 43 milijuna europskog novca kako bi smanjila migrantsku krizu s europskih obala. Tako se i broj brodova koji se povlače prema Libiji povećao za 194 posto, ili oko 13.000 ljudi. No tu je i pitanje onoga što je po pravilima UN-a i EU sigurna zona, a spomenute organizacije slažu se kako to Libija nije. Potvrđuje to i niz njihovih priča.
Na posljednjoj misiji 11 od 42 žene rekle su kako su seksualno zlostavljane. Čule su se priče o grupnim silovanjima, muškarcima koji su silovali jedni druge ili žene, majke silovane pred očima djece, i silovanje na smrt uz upotrebu opasnih alata. Kažu kako je Libija tako "seksualno nasilje dovela na veću razinu".
Europski političari odmaknuli su pogled, i tako dopuštaju libijskoj obalnoj straži da radi što želi. Izbjeglice, migranti, kako god ih zvali, postali su vruća politička tema diljem Europe, posebno u glavama glasača.
Talijanski ministar Matteo Salvini je posebno glasan kritičar broda Aquarius, pa je tako poznat po svojim tvrdnjama kako "brod pomaže ilegalnoj migraciji i krijumčarima" i rekao kako neće za brod biti sigurne luke. Najave posebno zabrinjavaju, a prijetnje im otežavaju posao.
"Konvencije su snažne onoliko koliko i ljudi koji ih podržavaju. U procesu smo uništavanja nečega što je bio bedem civilizacije 2000 godina. Spašavanje na moru temeljna je vrijednost mornara", objašnjava koordinator Tom de Kok.
Dok se Aquarius približavao malenom drvenom brodu kojem je trebalo spašavanje činilo se kako je to jedini brod koji i dalje poštuje pravila. Oni koji tim drvenim brodovima plove u potrazi za boljom budućnosti, poput jednog 37-godišnjaka, ne znaju puno o svim ovim političkim problemima. Dok se drveni brod približavao Aquariusu, slijedio ga je i brod libijske obalne straže. Strah se osjećao među izbjeglicama i onima koji bi im trebali pomoći.
Po poznatim i prihvaćenim konvencijama, o kojima libijska obalna straža nije puno razmišljala, Aquarius je bio prvi i najbliži brod koji je mogao izvesti akciju spašavanja ugroženog broda. Pa je to i učinio. No libijske snage zanemarile su to pravilo, zaprijetile da će preuzeti taj drveni brod i zahtijevale da Aquarius bez završenog spašavanja, napusti to područje.
Na bodu je bilo 47 ljudi, a nekolicina među njima pokušala je pregovarati sa libijskom obalnom stražom, sve pažljivo i mirno kako se akcija spašavanja ne bi pretvorila u smrtonosnu misiju.
"U jednom trenutku zavladala je velika nervoza. Pomislila sam kako ćemo morati vratiti sve te ljude", rekla je Lotte Bridgham dok je pokušavala ljude iz drvenog broda prebaciti na sigurno, u njihove gumene čamce. Oni koji su čekali spas putovali su satima, i svoj bijeg u slobodu platili tisućama libijskih dinara. Ostavili su sve što su imali, i ponijeli samo nekoliko stvari sa sobom na svoj put u Europu.
"Puno, jako puno ljudi je umrlo. No ja sam rekao svojoj supruzi kako ćemo mi preživjeti, ako otiđemo na ovaj put. U Libiji nema slobode, nema otvorenih umova. Nisam imao izbora, prijetili su mojoj kćeri da će ju ubiti jer nemam Kuran u kući. Bio je izbor, ostati u Libiji i umrijeti. Ili otići i možda preživjeti", rekao je 37-godišnjak koji je na put krenuo sa svojom obitelji.
Od ukupno 47 ljudi, njih 37 su bili Libijci, 14 je bilo žena, a 17 djece. Po podacima UNHCR-a do polovice ove godine 400 Libijaca uspješno je pobjeglo u Europu. Mnogi dijelovi zemlje više nisu za život, nakon dugotrajnih konflikta, straha, nasilja i otmica. I većina stanovnika tako nije imala drugog izbora osim bijega, ilegalnog bijega.
Prijetnje su se nastavile s broda, a ubrzo su im prenijeli poruku da su na brodu žene i djeca i da traže dozvolu da ih prebace na brodu. U takvim opasnim trenucima važno je ostati miran, rekla je prevoditeljica Seraina Eldada.
Ubrzo su mogli čuti poruku sa libijskog broda: "Ostavljamo ovu situaciju vama na brigu".
I tako su dobili zeleno svjetlo da se mogu vratiti na sigurno na Aquarius, i daleko do Libijaca. Iako su spasili ljude bez doma, posada Aquariusa, ubrzo je ostala bez zastave i sada su i oni postali poput onih koje spašavaju, izbjeglice, miljama daleko od kuće i sigurnosti uz brigu o tome gdje će završiti.
Kao što je čovjeku potrebna putovnica tako je i brodu potrebna zastava. Odluka panamskih vlasti da skinu svoju zastavu sa Aquariusa, samo nekoliko sati prije akcije spašavanja, iznenadila je posadu. Vijest im je stigla u gluho doba noći. I tada je krenulo. Salvini je jedva to dočekao i ubrzo najavio kako Aquarius nije dobrodošao u Italiji, dok su švicarski i irski političari pokušavali smisliti način na koji da osiguraju brodu nastavak rada.
Posada broda nakon još jednog uspješnog spašavanja unatoč neizvjesnosti vratila se svom svakodnevnom poslu, popravljanju opreme i sl. Ubrzo su Liječnici bez granica and SOS Méditerranée objavili izjavu i za skidanje zastave optužili talijansko uplitanje.
"Zbog političkih razloga, ekonomskih pritisaka? Pa to je smiješno, smiješno je koliko jedna država može imati kontrole nad drugom", govorio je Bridgham.
Salvini je na svom Twitteru zanijekao bilo kakvu povezanost sa skidanjem zastave.
Za to su se vrijeme spašene izbjeglice počele pitati kamo idu, jer svi oni misle kako će začas stići do Europe. Aquariusu iz međunarodnih libijskih voda do Europe trebao oko četiri dana. Krenuli su prema luci na Malti, bez ikakvih obećanja da će tamo biti dobrodošli. Izbjeglice su primijetili da nešto nije kako bi trebalo biti, i počeli su strahovati da će se morati vratiti. Čim su se približili kopnu rekli su im da idu na Maltu i da će nakon toga biti usmjereni u Njemačku, Portugal, Španjolsku i Francusku.
Posebno neizvjesnu situaciju na Aquariusu dodatno je pogoršala oluja zbog koje brod nije mogao pristati. Atmosfera na brodu je najčešće napeta, nervozna i prepuna sumnji, straha i zabrinutosti. Ljudi su umorni, ne znaju kuda idu, rijetki među njima razumiju jezik, a posebno ne razumiju koje problem brod doživljava u toj obećanoj Europi u koju su se zaputili.
Obali Malte nisu se smjeli približiti, već ih je u međunarodnim vodama dočekao brod njihove mornarice, koji će ljude prebaciti u Maltu. Žene su počele plakati kada su vidjele da ponovno moraju ući u čamce koji su ih spasili sa drvenih brodova na kojima su plovili.
"Danas je možda posljednji dobar dan", rekao je 37-godišnjak koji je pomagao svojoj obitelji da uđe u čamac.
"Naša veza s tim ljudima završava onog trenutka kada siđu s našeg broda. Nemamo nikakve moći i mogućnosti iznad toga. Mi smo istraživački i spasilački brod, i tu naša odgovornost prestaje. I to je teško", rekla je Eldada.
Poput ljudi koje su spasili, i posada Aquariusa ne zna što ju dalje čeka. Za sada je brod u Marseilleu gdje čeka novu zastavu pod kojom će moći ploviti. I ne znaju koliko će to čekanje trajati. Ljudi i dalje dolaze na Sredozemno more, a libijska obalna straža ih i dalje vraća, u Libiju, u nesigurnost, proganjanje, kažnjavanje.
"Možda su najgore situacije one o kojima ništa ne znamo. Znam da ne možemo spasiti sve, a posebno ako smo gotovo 1000 kilometara daleko, ne možemo ništa napraviti", rekao je Romaniuk.
