S riječima je lako. S riječima o domoljublju, o narodu, o boljitku i o borbi protiv korupcije. Djela, s druge strane, podsjećaju na onu dječju priču u kojoj je car gol. Tako se slikovito može objasniti da djela vladajućih političkih struktura nisu u skladu s onim kako se u javnosti predstavljaju.
Sve veći broj analiza pokazuje da su korupcija i klijentelizam jedan od osnovnih razloga zbog kojih se ubrzava iseljavanje hrvatskih državljana. Razmjeri tog iseljavanja tumače se kao glasanje nogama i putovnicama, dramatičan bijeg, pa čak i kao egzodus. Stoga je smislena i učinkovita antikorupcijska politika prva i najvažnija demografska mjera.
Percepcija o korumpiranosti hrvatske države i društva duboko je poražavajuća, a promijeniti je mogu samo konkretni slučajevi s kojima se nadležne institucije na adekvatan način nose. Kičma tog sustava trebalo bi biti učinkovito pravosuđe. Dovoljno je vidjeti svu silu hodajućih optužnica iz kategorije super teškaša u prvim redovima spektakularnih društveno političkih događanja, kao što je to bilo nedavno održano Svjetsko prvenstvo u nogometu, ili Milana Bandića u namjeri gradnje nacionalnog stadiona, ili nevjerojatan uspon Božidara Kalmete na visoku stranačku funkciju, pa se time još jednom podsjetiti na svu nemoć države i njezinih institucija u suzbijanju sprege između politike i kriminala.
Zakon o sprečavanju sukoba interesa nije niti može biti neko moćno oružje u očuvanju javnog interesa od grabežljivih nametnika, ali je, unatoč tome, itekako bitan, jer se odnosi na sam vrh političkih elita. Pravila iz tog Zakona trebala bi poslužiti kao brana, kao prva linija obrane od iskorištavanja javne dužnosti za nečiji privatni interes. Upravo ga zato pokušavaju izmijeniti na gore one političke strukture koje više brinu o svojem privatnom, nego o javnom interesu. Od Vlade koja je u slučaju Agrokor klijentelističko-koruptivno djelovanje skupine Borg ustoličila kao legitiman način donošenja odluka, ništa se drugo nije ni moglo očekivati.
U prijedlogu novog Zakona predviđeno je da se predmeti mogu “otvoriti” samo na temelju osnovane, vjerodostojne i neanonimne prijave. Otvaranje predmeta znači da će se povodom prijave formirati spis u kojem će se provoditi provjere i prikupljati dokazi. Do sada su se “otvarali” predmeti povodom svih pristiglih prijava, kakve god one bile, a o njihovoj osnovanosti i vjerodostojnosti raspravljalo se na temelju prikupljenih dokaza isključivo na javnoj sjednici te odlučivalo o tome hoće li se povodom prijave pokrenuti postupak na internetskim stranicama. Od sada bi se ocjena osnovanosti i vjerodostojnosti prijave provodila bez uvida i kontrole javnosti jer prijava povodom koje nije “otvoren” predmet ne ulazi u upisnike i očevidnike niti se povodom njezina primitka provode provjere. Za potkopavanje svega što je Povjerenstvo u proteklom razdoblju steklo dovoljno je stvoriti ovakav procesni uvjet, a potom će sumnja da se sve veći broj prijava iz prijamnog ureda prosljeđuje u stroj za rezanje papira napraviti svoje.
Za one prijave koje se neće moći izbjeći uvedeno je pravilo da je o otvaranju predmeta Povjerenstvo dužno obavijestiti dužnosnika. Time mu se daje do znanja koje se okolnosti, radnje ili propusti istražuju kako bi dužnosnik stekao taktičku prednost u pripremi dokumentacije i dokaza, koji bi povodom otvorenog predmeta mogli biti zatraženi. Takvo rješenje sasvim sigurno ne ide u prilog samostalnom, neovisnom i objektivnom provođenju postupka.
No niti to nije bilo dovoljno, s obzirom na to da Povjerenstvo ne ovisi uvijek o dokumentaciji i dokazima s kojima raspolaže ono tijelo vlasti u kojemu dužnosnik obnaša dužnost. Naime, u proteklom razdoblju Povjerenstvo je izgradilo informatički sustav s kojim se izravno povezalo s bazama podataka drugih državnih tijela, poput Porezne uprave, Fine, Ministarstva unutarnjih poslova i dr., kao i poseban informatički program koji provodi usporedbe te obavještava Povjerenstvo o pronađenim nepodudaranjima između podataka o imovini koje je dužnosnik prijavio i onih podataka za koje se saznalo u postupku provjere.
Zbog toga je za slučaj kad Povjerenstvo utvrdi da dužnosnik nije u imovinskoj kartici prikazao svu svoju imovinu, novi Zakon propisao da je Povjerenstvo dužno dužnosnika pisanim putem pozvati na ispravak ili dopunu imovinske kartice. Ako dužnosnik ispravi svoje podatke, uvjeti za pokretanje postupka više ne postoje. Time je izbrisana mogućnost izricanja sankcija zbog neistinitih imovinskih kartica.
Zbog uvođenja ovakvih odredbi razumno je očekivati da će biti manje predmeta u kojima će se utvrditi da je došlo do povrede Zakona, stoga činjenica da je u novom Zakonu ujedno uvedeno i blago poboljšanje načina naplate izrečenih sankcija ne izaziva pretjerano oduševljenje.
Izmjene Zakona trebale su ojačati i unaprijediti sustav sprečavanja i rješavanja sukoba interesa, uvažavajući pri tome ciljeve i mjere utvrđene u Strategiji suzbijanja korupcije iz veljače 2015. i iskustva u primjeni tog Zakona. Suprotno tome, predloženi Zakon ignorira sve što je trebalo biti bitno.
Povjerenstvo je predložilo da se iz Zakona ukloni obveza prijenosa upravljačkih prava koja proizlaze iz vlasništva dužnosnika u trgovačkim društvima na povjerenika. Riječ je o onim pravima koja dužnosnik ima kao član skupštine trgovačkog društva. Umjesto ove obveze, koja se u praksi svodila na puku formu čiji sadržaj ne štiti javni interes, predložilo se uvođenje šire zabrane poslovanja tog trgovačkog društva sa svim tijelima i pravnim osobama na koja dužnosnik može utjecati. Po postojećem Zakonu, tvrtka ministra nadležnog za energetiku ne može sklapati poslove s tim ministarstvom, ali može poslovati s HEP-om i sa svim tvrtkama u vlasništvu HEP-a, tvrtka gradonačelnika ne može poslovati s gradom, ali može poslovati s gradskim holdingom. No u prijedlogu novog Zakona prihvaćeno je samo ukidanje obveze prijenosa upravljačkih prava, a da nije ujedno prihvaćeno uvođenje novih, zamjenskih pravila kojima bi se zabrana poslovanja trgovačkog društva u vlasništvu dužnosnika proširila na sve pravne osobe u kojima dužnosnik ima mogućnost izravnog ili neizravnog utjecaja.
U praksi je uočeno da obnašanje dužnosti člana općinskog ili gradskog vijeća ili člana županijske skupštine itekako pomaže kod dobivanja poslova za tvrtke u njihovu vlasništvu. Stoga je Povjerenstvo predložilo da se i ova kategorija obuhvati Zakonom, uvođenjem obveza, zabrana i ograničenja u slučaju poslovanja njihovih tvrtki s jedinicom lokalne ili područne (regionalne) samouprave u kojoj obnašaju dužnost, kao i s drugim pravnim osobama u kojima je ta jedinica (općina, grad ili županija) osnivač ili vlasnik. Radi podizanja razine transparentnosti, predloženo je ustrojavanje Registra poslovnih odnosa, putem kojeg bi se moglo pratiti je li poslovni uspjeh tvrtke u vlasništvu vijećnika ili člana skupštine povezan s obnašanjem javne dužnosti. Unatoč tome što se u Strategiji suzbijanja korupcije opširno opisuje nužnost i važnost uspostave antikorupcijskih preventivnih mehanizama na lokalnoj i regionalnoj razini, novi Zakon nije prihvatio ni jedan od prijedloga Povjerenstva koji se bavi ovim područjem, pa tako nije prihvaćen ni prijedlog da se i članovi uprava trgovačkih društava u većinskom vlasništvu županija, gradova i općina također smatraju dužnosnicima, niti je novi Zakon predvidio bilo koji drugi iskorak u odnosu na postojeće stanje. To se može razumjeti ako se uzme u obzir broj jedinica lokalne i područne (regionalne) uprave u kojima vladajuću većinu ima ista politička opcija kao i ona koja trenutačno obnaša vlast na državnoj razini te činjenicu da bi uvođenje makar i najmanjih poboljšanja u postojeća Zakonska pravila narušilo ravnotežu u održavanju i podržavanju vlasti koju jamči stranački klijentelizam.
Strategija suzbijanja korupcije iz 2015. godine upozorava da bi se imenovanja u upravne i nadzorne odbore trgovačkih društava trebala temeljiti na kriterijima konkurentnosti i odgovarajućim kompetencijama kandidata. Suprotno tome, prijedlog novog Zakona uvodi nove iznimke kojima političko kadroviranje postaje ozakonjeno kao najveći jamac kompetencija nekog kandidata. To je postignuto odredbom po kojoj nakon prestanka mandata ne postoje nikakve zapreke za imenovanja, izbor ili zasnivanje radnog odnosa bivšeg dužnosnika u bilo kojem tijelu ili pravnoj osobi u kojoj država ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima moć upravljanja.
I za kraj, gdje su nestale teze o potrebi depolitiziranja sporta? U HNS-u bitne funkcije i nadalje obavljaju osobe iz samog političkog vrha. Bez jasnih, suvislih pravila koja će se dosljedno primjenjivati, gradnja novog nacionalnog stadiona savršeno je plodno tlo za neku novu korupcijsku aferu.
