Obliti privatorum publica curate. Zaboravite na privatno, pobrinite se za javno. Natpis s Kneževa dvora u vrijeme Dubrovačke Republike još je jedan od dokaza da pojam sukoba interesa nije ništa novo, čak ni u domaćoj pravnoj i političkoj svijesti.
Postupovne, procesne odredbe svih hrvatskih bitnih zakona sadrže pravila o izuzeću sudaca. Između ostalog, pravilima o izuzeću sudaca propisano je da sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.
Povreda ovoga pravila proizlazi iz puke činjenice da je sudac kod kojeg postoje okolnosti koje ugrožavaju njegovu nepristranost sudjelovao u donošenju odluke, neovisno o tome bi li u konačnici donesena odluka bila ista i da ju je donosio neki drugi sudac kod kojeg nije bilo razloga zbog kojih bi se trebao izuzeti.
Pravo na neovisan i nepristrani sud je Ustavom i međunarodnim konvencijama zajamčeno temeljno ljudsko pravo.
Njime se ne štiti izravno ispravnost, pravednost i zakonitost donesene odluke, nego se zahtjevom za neovisnost i nepristranost onih koji donose odluke prvenstveno štiti povjerenje u donesenu odluku.
Bez tog povjerenja nije moguće oživotvoriti demokratski pravni i politički sustav. Vladavina prava ne postoji ako postoje ozbiljni razlozi zbog kojih se u nju ne može vjerovati.
Za razliku od sudaca koji u pravilu donose odluke koje se odnose samo na stranke u nekom njhovu privatnom sporu, dužnosnici donose odluke koje se tiču svih nas.
Svrha koja se u procesnim pravilima želi postići pravilima o izuzeću sudaca, na javnim dužnostima ostvaruje se zahtjevom za ispravnim i etičnim postupanjem dužnosnika kad se nađu u situacijama sukoba interesa.
Različiti nazivi ovih pravnih pojmova ne bi smjeli zamagliti razumijevanje da im je sama bit i svrha postojanja ista. Javne institucije dužne su služiti javnom interesu. Uz svaku javnu ovlast i moć koja iz nje nužno proizlazi prirodno je povezan koruptivan rizik.
Kako bi se taj rizik smanjio, uspostavljaju se pravila kojima se nastoje izbjeći situacije u kojima je dužnosnik u prilici da svoju javnu dužnost iskoristi za ostvarivanje svojih privatnih interesa ili privatnih interesa povezanih osoba.
Tim se pravilima nastoji osigurati nepristranost dužnosnika u odlučivanju, kao i vanjski dojam o očuvanju te nepristranosti kako bi odluke koje se u ime vlasti donose bile takve, da im se koliko-toliko može vjerovati. Očuvanje povjerenja građana u nepristranost prilikom donošenja odluka u ime tijela javne vlasti, a osobito onih kojima se ostvaruju i privatni interesi dužnosnika te s njima povezanih osoba, samo je jedna u nizu spojenih posuda kojima se uspostavlja lanac povjerenja u sustav i djelovanje države u cjelini.
U državama u kojima nositelji vlasti ne vode dovoljno računa o izgradnji i očuvanju povjerenja građana samo je pitanje dana i povoda koji će predstavljati kap koja je prelila čašu.
Koja će se u nizu spojenih posuda izliti prva? U Hrvatskoj danas postoji stanje narušenog povjerenja u institucije zbog bezobzirnog i sebičnog postupanja onih kojima smo povjerili da te institucije vode.
Osjećaj nacionalnog ponosa zbog dostignutih demokratskih standarda prilikom ulaska u Europsku uniju u samo pet godina zamijenili su razočaranje, apatija i bijeg.
Sve bivše, pa tako i aktualna vlast, imaju svoje opravdanje zbog propuštenih prilika, uvijek prebacujući krivnju na drugog žale se na slabo povlačenje sredstava iz dostupnih nam fondova i izostanak očekivanih investicija.
No naš osnovni problem nije novac koji nam nedostaje, nego su to lekcije koje još nismo naučili. Demokratski poredak ne nastaje pukim donošenjem Ustava niti ustrojem odgovarajućeg zakonodavnog i institucionalnog okvira, nego razvojem svijesti onih koji je nose.
Demokracija nije neko apstraktno pravo koje se samo po sebi ostvaruje, nego je to proces u kojemu građani nadziru ostvaruje li izabrana vlast planove za neku bolju budućnost u skladu s danim izbornim obećanjima.
Demokracija postoji samo u mjeri u kojoj se za njezine ideje i vrijednosti čitavo društvo iz dana u dan bori te u onoj mjeri u kojoj su građani svjesni da su suodgovorni za stanje u kojem se nalaze.
Povjerenje u sustav podrazumijeva da će se politički procesi odvijati u skladu s onim što je osmislio ustavotvorac, da će nositelji vlasti djelovati u skladu sa svojim zadaćama, pravima, ovlastima i odgovornostima, da uredno funkcionira mehanizam uzajamnog uvažavanja različtih grana vlasti, kao i sustav međusobnih kočnica i ravnoteža, da građani imaju pravo na informacije koje svjedoče na koji način dužnosnici obavljaju svoje javne dužnosti te da javno mnijenje odražava sliku većine, a ne glasne i nametljive manjine.
U kontekstu društveno-političkih zbivanja i odnosa nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, opravdano se postavlja pitanje što je i kad je pošlo po zlu? Je li izostanak javne i institucionalne reakcije na rane znakove destruktivnih trendova u manjoj ili većoj mjeri dao svoj doprinos stanju u kojemu se nalazimo danas?
Ustav nalaže da predsjednik države povjeri mandat za sastavljanje vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika, bez da prije toga u razdoblju u kojem još postoji i djeluje zakonita, legitimna, tehnička vlada osmisli neku svoju vladu i time kao zapeta puška nametne pritisak novoizabranim zastupnicima s ciljem brzopletog okončanja pregovora o formiranju parlamentarne većine.
Ustav predsjedniku i vladi nalaže suradnju u oblikovanju i provođenju vanjske politike, a Hrvatskom saboru i Ustavnom sudu nadzor nad postojanjem i načinom provedbe te suradnje.
Provedba tog nadzora podrazumijeva jasno i nedvosmisleno upućivanje na praksu iz koje se zaključuje kako odgovarajuće suradnje nema, a ne šutnju.
Vjernost Ustavu i poštovanje mjerodavnih zakona obvezuju tijela javne vlasti da građanima omoguće pristup informacijama o svojem djelovanju i radu te da za svako ograničavanje ovoga prava imaju na zakonu utemeljen, opravdan i uvjerljiv razlog, onaj koji ne pobuđuje sumnju da se uskratom informacija štite neprimjerene i neprihvatljive radnje i propusti nositelja najviših državnih vlasti.
Ustav predsjedniku i vladi nalaže suradnju i u usmjeravanju rada sigurnosnih službi. Pod tom se suradnjom podrazumijeva da ni predsjenik ni predsjednik vlade bez prethodne obavijesti i bez prethodne suglasnosti druge strane ne može napisati rješenje o razrješenju ravnatelja sigurnosno-obavještajne agencije.
Poštovanje vladavine prava nalaže da povod i razlog razješenja ne proizlazi iz privatnih pobuda i emotivnih odnosa, bez postojanja bilo kojeg od zakonom propisanih razloga za smjenu.
Poštovanje institucija zahtijeva da se pod lažnim izlikama ne provodi smjena pravobranitelja usred predviđenog mandata.
Povjerenje u nositelje zakonodavne vlasti zahtijeva da se parlamentarna većina ne kroji i ne prekraja suprotno iskazanoj volji građana na izborima, da se u postupku predlaganja i donošenja zakona daju odgovori na pitanja čije su ideje i interesi utjecali na njegov sadržaj te da opstanak ili izglasavanje nepovjerenja pojedinom ministru ili vladi u cjelini ne ovisi o glasu zastupnika protiv kojeg se vodi kazneni postupak.
Što bi u mnoštvu nesretnih i loših primjera značilo institucionalno utvrđenje da određeni dužnosnik prilikom donošenja svoje odluke nije bio nepristran te da je donesenom odlukom svoj privatni interes ili interes povezane osobe stavio iznad javnog?
U sretnijim društvima slučajevi u kojima je dužnosnik djelovao u sukobu interesa trebali bi biti relativno rijetka pojava, pa time i javna te institucionalna osuda takvih situacija služi tek kao podsjetnik na uspostavljene standarde i opravdana očekivanja javnosti prema onima kojima je povjereno upravljanje javnm poslovima i javnom imovinom.
U našem društvu brojnost i učestalost situacija u kojima se dužnosnici nalaze u sukobu interesa, pogotovo onih koje nisu doživjele katarzu kroz jasnu javnu i institucionalnu osudu, postala je sistemska pogreška. U situaciji potencijalnog sukoba interesa očekuje se pravovremena reakcija dužnosnika i nadležnih tijela.
Sukob interesa može se spriječiti primjerenom etičnom i moralnom radnjom dužnosnika u cilju uspostave i očuvanja njegova integriteta i vjerodostojnosti, kao i povjerenja građana u tijela javne vlasti i u osobe koje tu vlast nose.
To povjerenje se ne uspostavlja ušutkavanjem onih koji o neprimjerenom i neprihvatljivom ponašanju dužnosnika govore, nego promjenom loših navika i destruktivnih praksi.
Oni koji su u proteklih nekoliko godina napustili Hrvatsku otišli su zbog nepostojanja javnih politika koje promiču i štite njihove interese.
Zbog općeg dojma koji su političke elite stvorile o načinu na koji doživljavaju svoju ulogu i o načinu na koji koriste svoju moć. Zbog gubitka povjerenja da u obavljanju javnih dužnosti privatni interesi ne mogu nekažnjeno dominirati iznad javnih.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
poštena zena je bila ,borila se protiv korupcije
Hrvatska je puna nepotizma korupcije do grla.
Lijepo napisano! A raja bleji.... jel stvarna elita koja radi u interesu države ne postoji!