Confluence, obnovljeno ušće rijeke Saône koja se ovjde ulijeva u rijeku Rhône u Lyonu, laboratorij je modernog eko-života. Električni samovozeći autobusi uz rijeku Rhône, zelena arhitektura gleda na preuređene dokove. Kafići na obali služe zdravu hranu, a na bivšoj industrijskoj zoni niču umjetničke institucije. Novi priljev urbane populacije u tom je okrugu pomogao Emmanuelu Macronu da osvojiti 82% glasova u drugom krugu francuskih predsjedničkih izbora 2017. protiv nacionalistice Marine Le Pen.
Ipak, danas je ovo susjedstvo također nevjerojatan novi dom za sasvim drugu vrstu eksperimenta kojeg predvodi najmlađa članica političke dinastije Le Pen. To je privatna diplomatska škola - Institut za društvene, ekonomske i političke znanosti koji se otvorio prošle jeseni. Bila je to ideja Marion Maréchal, Marinine nećakinje i unuke 90-godišnjeg Jean-Marie Le Pena, osnivača Nacionalne fronte. Maréchal, je odustala od politike nakon što je izabrana u Narodnu skupštinu na mandat 2012. godine dok je još bila studentica prava. Danas 29-godišnjakinja treća je generacija obitelji Le Pen i ima ambiciozne planove da oblikuje desnicu ali - izvan izborne politike, piše Economist.
Francuska može cijeniti ovakvo konceptualno razmišljanje, ali u toj zemlji ambiciozni političari obično kreću kao stranački poslušnici ili kao osoblje u ministarstvima. Vrijeme provedeno u istraživačkim centrima ili na akademiji po uzoru na Ameriku, sasvim je neuobičajeno. Ono što izbor gospođice Maréchal čini privlačnim jest to što takav pristup ne znači i njezino političko umirovljenje. To što sjedi u praznoj učionici u Lyonu znači:'ja ću se sigurno vratiti u politiku'. Ovo je prije svega tek jedan od načina širenja ideja i usavršavanja desničarske ideologije, i znači "ostanak u politici ali na drugačiji način".
Odbačena od francuskih obrazovnih djelatnika kao prijevara, škola je središte treninga, a ne istraživanja. Nudi dvogodišnje diplome - koje još nije odobrila francuska država – za samo 90 studenata društvenih i poslovnih znanosti. Teme predavanja pričvršćene na zid u predvorju, kreću se od obuke za medije i vodstva preko "Francuske, kršćanstva i sekularizma" do "svjetskih islamističkih organizacija".
Ovaj trud da se prekine "ideološki konformizam" francuskog mišljenja dio je onoga što gospođa Maréchal naziva "kulturna politika" ili "meta-politika". "Naša se borba može dogoditi samo na izborima", kazala je ona na konferenciji Konzervativne političke akcije u Washingtonu prošle godine.
"Ne želim da Francuska postane zemlja islama", kaže ona. Teorija "velike zamjene" koju je popularizirao Renaud Camus, esejist koji upozorava da će Europa biti demografski preplavljena, "nije apsurdna", dodaje ona, citirajući studiju koja sugerira da će "autohtoni Francuzi" biti manjina do 2040. godine. „Baš kao i vi, i mi želimo natrag svoju zemlju“, rekla je publici u Washingtonu.
Možda najupečatljivije je to što njezino prihvaćanje riječi 'konzervativan' zapravo njezinu političku strategiju izdvaja od politike njezine tete Marine Le Pen. Marine se više bavi neobuzdanim kapitalizmom i 'divljačkom globalizacijom', nego li obiteljskim vrijednostima. To je klasični anti-elitni populizam. Uostalom, njezin moto za izbor u Europski parlament je 'Dajmo moć ljudima'. i ponosno nosi populističku etiketu.
Gospođu Maréchal, kao i njezinog djeda, više brinu ekonomske brige malih poduzetnika i obrtnika. Njezin temeljni projekt je obrana francuskih crkvenih tornjeva, ruralnih korijena i obiteljskih vrijednosti, što je usko povezano s katoličkim nacionalizmom. Za razliku od njezine tete, marširala je protiv homoseksualnih brakova. Naravno, ona to radi na francuski moderan način: gđa Maréchal ne živi s ocem svoje male kćerkice, ali su njezine fotografje s članom talijanske Sjeverne lige preplavile novine i napravile od njih celebrityje. No, njezin cilj nije ujediniti lijeve i desne populiste: "Ne smatram se populistom", kaže ona. Radije bi ujedinila desnicu i krajnju desnicu tako da ujedini glasače iz radničke klase i buržoaziju s pedigreom.
Prije svega, gospođi Maréchal se ne žuri. Ona čeka na veći uspjeh preko reakcionarnih knjiga i magazina. 'Valeurs Actuelles', desničarski magazin, prodaje tjedno više primjeraka nego li lijevi dnevni list Libération. Urednik mjesečnika 'L'Incorrect', sjedi u savjetodavnom odboru gđe Maréchal. Još 1992. godine najmlađa Le Penova unuka debitirala je kao plavokosa djevojčica na plakatu kampanje u naručju svog djeda. Danas, ne skrivajući "divljenje" za njegovu borbu, ona igra dugoročno. Bilo bi nepromišljeno ignorirati je.
