Gotovo 600.000 eura. Toliko će, prema najnovijoj nepravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, država morati isplatiti građevinskoj tvrtki Lavčević i s njom povezanim tvrtkama zbog spornih radova na vojnom neboderu "Vukovar" na zagrebačkom Črnomercu. No račun će gotovo sigurno biti veći ako presuda postane pravomoćna, jer na dio potraživanja teku kamate još od 2021. godine. Riječ je o novom poglavlju gotovo desetljeće duge priče o zgradi koja je trebala biti ponos hrvatske vojske, a pretvorila se u niz afera, od probijenih rokova i milijunskih poskupljenja do jacuzzija na posljednjem katu, curenja vode, neispravnih instalacija i sudskih tužbi.
Prema jučerašnjoj nepravomoćnoj presudi, MORH izvođačima mora platiti 450.419 eura za radove i dodatne troškove koje nije priznavao, te još 145.840 eura sudskih troškova. Ukupan iznos iznosi približno 596.260 eura, bez kamata. Država još ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu, pa konačan rasplet nije poznat. Presuda je posebno neugodna za Ministarstvo obrane jer se ne svodi samo na račun koji nije plaćen. Sud je prihvatio zaključke da su propusti u projektnoj dokumentaciji, promjene zahtjeva i odluke naručitelja značajno pridonijeli kašnjenju izgradnje. Drugim riječima, izvođač koji je godinama bio na meti kritika zbog stanja vojnog nebodera u ovom je postupku uspio dokazati dio svojih potraživanja prema državi. Priča je utoliko neobičnija što je MORH protiv iste tvrtke pokrenuo zaseban sudski postupak, tvrdeći da su radovi izvedeni nekvalitetno i da je zbog ozbiljnih građevinskih nedostataka nastala velika šteta.
Projekt vojnog nebodera "Vukovar", smještenog uz Hrvatsko vojno učilište "Dr. Franjo Tuđman", na križanju Ilice i Svetog Duha, zamišljen je kao suvremen smještajni objekt za djelatnike Ministarstva obrane, pripadnike Oružanih snaga i strane vojnike koji se školuju u Zagrebu. Arhitektonsko rješenje nastalo je u uredu Proarh, a projekt se pripremao godinama prije početka gradnje. Ugovor za izgradnju potpisan je u studenom 2016., u mandatu ministra obrane Damira Krstičevića. Zgrada je i izgledom odudarala od okolnih objekata. Visoka, suvremeno oblikovana građevina s karakterističnim zaobljenim pročeljem u maskirnim tonovima trebala je pokazati kako izgleda moderna vojna infrastruktura. Početna vrijednost građevinskih radova iznosila je 47,36 milijuna kuna, odnosno približno 6,3 milijuna eura. Rok za izgradnju bio je 16 mjeseci. Umjesto toga, radovi su se protegnuli na približno 40 mjeseci, odnosno više od tri godine. Neboder je svečano otvoren u lipnju 2020., ali njegovim otvaranjem problemi nisu završili. Naprotiv, tek su počeli izlaziti u javnost.
Troškovi projekta u međuvremenu su narasli s približno 47 na 61 milijun kuna. Ukupna ulaganja u objekt kasnije su procjenjivana na gotovo devet milijuna eura. Pritom se pokazalo da svečano otvorenje ne znači nužno i da je zgrada spremna za svakodnevnu uporabu. Dio prostorija nije bio opremljen, nabavljao se namještaj izrađen po mjeri, a oko konačnog završetka projekta nastavile su se gomilati nejasnoće. U lipnju 2021. javnost je doznala da je na vrhu vojnog nebodera, u sklopu wellness prostora, predviđena i ugradnja jacuzzija. Vijest je izazvala veliko zanimanje jer se radilo o zgradi namijenjenoj pripadnicima vojske, plaćenoj javnim novcem, čija se izgradnja već bila odužila i poskupjela. Priču je otvorila novinarka Nove TV Ivana Pezo Moskaljov, koja je mjesecima tražila odgovore MORH-a o troškovima, rokovima i opremanju objekta. Ministarstvo nije odgovaralo na brojna pitanja, a tadašnji ministar Mario Banožić naposljetku je pred kamerama potvrdio da je jacuzzi doista bio predviđen projektom. Prema njegovu objašnjenju, jacuzzi je trebao stajati oko 60.000 kuna, a bio je dio projekta iz 2016. godine. Ministar je tvrdio da su potrebne instalacije već izgrađene i da se prethodne odluke ne mogu jednostavno poništiti.
- Na koji način da ja uklonim instalacije, to je nešto što je već izgrađeno? - pitao se Banožić pred kamerama Nove TV.
Jacuzzi je trebao biti smješten na 15. katu, unutar wellness prostora površine oko 17 četvornih metara. U njemu su bili predviđeni i mala sauna, dva tuša te dva sanitarna čvora. Banožić je objašnjavao da se ne radi o luksuzu kakvim su ga predstavljali mediji, nego o dijelu standarda namijenjenih vojnicima. Pritom je isticao da hrvatski vojnici ne žive u luksuzu te da se nastoje osigurati primjereni uvjeti za njihov smještaj. No problem više nije bio samo u cijeni jacuzzija. Javnost je zanimalo tko je procijenio da je takav sadržaj potreban u vojnom objektu, zašto je uključen u prvotni projekt i kako je moguće da se za njegovo postojanje doznaje tek nakon brojnih novinarskih upita. Ministar je odgovornost za projekt uglavnom vezao uz razdoblje svojeg prethodnika Krstičevića, ali pritom nije želio otvoreno kritizirati ranije odluke.
Samo nekoliko dana nakon što je objašnjavao da se jacuzzi ne može jednostavno ukloniti jer su instalacije već ugrađene, Banožić je objavio da se od njegove nabave ipak odustaje. Dana 25. lipnja 2021. potvrdio je da se jacuzzi neće ugrađivati. Ministar je novinarima osobno pokazivao prostor i objašnjavao kako je riječ o malom wellnessu koji je u javnosti pogrešno predstavljen kao luksuz. Kasnije će se pokazati da su nedovršeni wellness i sporni troškovi bili tek manji dio problema.
Devet milijuna eura, a pola zgrade izvan funkcije
Dolaskom Ivana Anušića na čelo Ministarstva obrane problematični neboder ponovno je dospio u središte pozornosti. Ovoga puta radilo se o puno ozbiljnijim nedostacima koji su doveli u pitanje normalno funkcioniranje objekta. Pokazalo se da zgrada ima probleme s vodom, vlagom, grijanjem, hlađenjem i instalacijama. Na pročelju su se pojavile pukotine, a prodori vode uzrokovali su štetu u unutrašnjosti. Zbog kvarova je dio zgrade morao biti ispražnjen. Anušić je otvoreno govorio o onome što je zatekao, a njegove izjave bile su porazne za projekt u koji je država uložila gotovo devet milijuna eura.
- Sve što može biti naopako je naopako - opisao je stanje u neboderu.
Pojasnio je kako opskrba vodom i sustavi grijanja i hlađenja ne funkcioniraju kako bi trebali. U jednom trenutku ima tople vode, a nema hladne, potom se situacija preokrene. Grijanje povremeno radi, a hlađenje se uključuje u pogrešno doba godine. Još su ozbiljniji problemi s prodorom vode i vlagom. Voda se s viših katova slijevala prema nižima, natapajući zidove i namještaj. Zbog svega toga polovica zgrade dulje je vrijeme bila zatvorena. Majstori su dolazili, popravljali instalacije, no kvarovi su se ponavljali. Za MORH je to značilo da je objekt namijenjen vojnom smještaju, koji je već bio znatno skuplji od prvotno planiranog, zahtijevao dodatna ulaganja samo kako bi mogao normalno funkcionirati. Procjene su pokazivale da bi uklanjanje građevinskih nedostataka moglo stajati više od 1,7 milijuna eura, premda je konačnu visinu štete tek trebalo utvrditi u sudskom postupku.
MORH tužio firmu Lavčević, oni tužili MORH
U rujnu 2025. ministar Anušić potvrdio je da je Ministarstvo obrane pokrenulo sudski postupak protiv splitske građevinske tvrtke Lavčević, izvođača radova na neboderu. Ministarstvo je smatralo da je izvođač odgovoran za nekvalitetno izvedene radove i nastalu štetu. Anušić je cijeli slučaj opisao kao izrazito lošu i nesretnu priču koja će se morati rješavati na sudu. MORH je tvrdio da se problemi s izvedenim radovima pojavljuju gotovo svakodnevno te da dogovor s izvođačem nije bio moguć.
No Lavčević je imao vlastitu verziju događaja. Tvrtka je tvrdila da joj država nije platila sve izvedene radove i dodatne troškove nastale zbog produljenja gradnje, promjena projekata i zahtjeva naručitelja. Tako su nastala dva odvojena sudska postupka.
Skupo je stajalo ono što nije pisalo u troškovniku
Jedan od najzanimljivijih detalja nove presude odnosi se na armaturu, odnosno čelik koji se koristi za ojačavanje betonskih konstrukcija. Kako piše Ana Raić za Index, u troškovniku za temeljenje vojnog nebodera bilo je predviđeno izrađivanje i ugrađivanje armaturnih koševa. Međutim, u dokumentaciji nije bila izričito navedena i nabava same armature. Naizgled sitan propust otvorio je veliki spor između Ministarstva i izvođača. MORH je smatrao da je Lavčević morao znati da ugovorena cijena obuhvaća i materijal potreban za izradu armiranobetonskih temelja. Izvođač je, naprotiv, tvrdio da nabava čelika nije bila uključena u tu stavku te da je riječ o zasebnom trošku. Sud je prihvatio argumentaciju izvođača i zaključio da je propust nastao na strani države, odnosno projektanta koji je izrađivao troškovnik.
Od skupljeg parketa do dodatnih skela
Da problemi nisu bili ograničeni samo na temelje, pokazuje i spor oko parketa. Prvotnim troškovnikom bio je predviđen troslojni parket, a izvođač je ponudio odgovarajuće rješenje. Međutim, tijekom radova projektant je inzistirao na drukčijoj, skupljoj izvedbi. Umjesto ponuđenog trolamelnog parketa, na kraju je odabran jednolamelni, čija je cijena bila osjetno viša. Prema podacima iz presude, početno predviđeni parket stajao je 212 kuna po četvornom metru, dok je odabrani koštao 337,56 kuna. Izvođač je tražio da mu MORH nadoknadi razliku, a Ministarstvo je to odbilo, tvrdeći da odabrani parket odgovara ugovornim zahtjevima. Sud je presudio u korist izvođača i priznao dodatnih 46.309 eura.
Zbog specifičnog oblika nebodera, njegovih zaobljenih i zakošenih dijelova, izvođač je morao postaviti dodatne konstrukcije kako bi radnici mogli sigurno izvesti fasaderske radove. MORH je priznao 4650 četvornih metara skele, ali je izvođač obračunao više od 7000 četvornih metara. Sud je prihvatio da su dodatne skele bile potrebne te dosudio još 22.767 eura.
Gradnja se odužila za dvije godine
Ipak, najveći dio novog spora povezan je s produljenjem gradnje. Prema izvornom ugovoru, radovi su trebali trajati 16 mjeseci. Umjesto toga, trajali su približno 40 mjeseci. Izvođač je tvrdio da su ga usporavale promjene projektne dokumentacije, nejasne upute, naknadni zahtjevi naručitelja te čekanje odluka o pojedinim tehničkim rješenjima.
Prema novoj presudi, sud je prihvatio nalaz građevinskog vještaka koji je ustanovio da projektna dokumentacija nije bila dovoljno razrađena. Za pojedine tehničke odluke čekalo se i po nekoliko mjeseci, a neki dijelovi projekta mijenjani su nakon što su radovi već bili naručeni ili djelomično izvedeni. Problemi su se odnosili na spuštene stropove, protupožarnu zaštitu, vanjsku ogradu, strojarske instalacije i sustav hlađenja, ali i na izbor završnih materijala. Izvođač je zbog duljeg boravka na gradilištu imao dodatne troškove radnika, organizacije poslova i održavanja gradilišta. Sud je za dodatnih 19,42 mjeseca priznao 229.720 eura takvih troškova.
MORH je tijekom postupka osporavao potraživanja izvođača i tvrdio da su troškovi već bili uključeni u ugovorenu cijenu. Međutim, sud nije prihvatio takvo tumačenje, uz obrazloženje da se početna cijena odnosila na znatno kraće razdoblje gradnje.
No tu još nije kraj. MORH i dalje potražuje naknadu štete od izvođača zbog građevinskih nedostataka, a sud tek treba razriješiti taj zasebni spor. Usto ostaje pitanje koliko će na kraju stajati sanacija zgrade i kada će svi njezini dijelovi biti potpuno funkcionalni.
