Papa Lav XIV. vratio se u Peru, zemlju u kojoj je proveo gotovo 21 godinu života i koja ga je oblikovala kao svećenika i biskupa. No njegov povratak otvara jednu od najmračnijih priča Katoličke crkve u Latinskoj Americi. Iza zatvorenih vrata moćne katoličke organizacije desetljećima su se, prema svjedočanstvima žrtava, događala seksualna zlostavljanja, fizičko nasilje i sustavno ponižavanje. Organizacija je naposljetku raspuštena, ali njezina mreža utjecaja nije nestala.
Dok su se u Južnoj Americi pripremale velike mise i svečani dočeci pape Lava XIV., u njegovoj drugoj domovini, Peruu, ponovno su počele izlaziti na površinu priče koje Katolička crkva godinama pokušava ostaviti iza sebe. Riječ je o jednom od najtežih skandala seksualnog zlostavljanja u peruanskoj Crkvi, slučaju organizacije Sodalicio de Vida Cristiana, ultrakonzervativnog katoličkog pokreta koji je desetljećima uživao znatan društveni, politički i vjerski utjecaj.
Upravo u vrijeme početka Papina južnoameričkog putovanja ponovno su u središte pozornosti dospjele optužbe protiv 77 svećenika koji su tijekom proteklih godina javno prozvani zbog zlostavljanja. No organizacije koje prate takve slučajeve upozoravaju da je stvarni broj žrtava vjerojatno mnogo veći. Anne Barrett-Doyle, predstavnica američke organizacije BishopAccountability.org, smatra da je dosad poznat tek mali dio onoga što se događalo. Prema njezinoj procjeni, u Peruu bi mogle postojati tisuće ljudi koji još nisu progovorili o zlostavljanju.
Jedan od onih koji su odlučili prekinuti šutnju bio je José Escardó. Imao je samo 17 godina kada je pristupio organizaciji Sodalicio, uvjeren da će svoj život posvetiti vjeri i mijenjanju svijeta nabolje. Pokret je nastao 1970-ih, u vrijeme velikih ideoloških sukoba u Latinskoj Americi, kao izrazito konzervativna protuteža teologiji oslobođenja, koja je naglašavala socijalnu pravdu i borbu protiv siromaštva.
Mladići koji su pristupali Sodaliciju trebali su postati svojevrsni Kristovi vojnici. Očekivalo se da budu poslušni, disciplinirani i spremni na odricanja. No iza takvih ideala, prema svjedočanstvima bivših članova, skrivao se sustav psihičkog slamanja, ponižavanja i nasilja.
Escardó danas govori o metodama koje su predstavljane kao duhovni i fizički odgoj. Mladićima se naređivalo da se međusobno udaraju u lice i trbuh dok jedan ne bi pao. Bili su prisiljavani spavati na stubama i prati lice prljavom vodom iz zahoda. Neki su, uključujući njega, bili izloženi i seksualnom nasilju.
Kako piše njemački Tagesschau, Escardó je još 2000. godine javno optužio organizaciju za zlostavljanje. Umjesto brze istrage i zaštite, uslijedile su godine prijetnji i pritisaka. Trebalo je proći još petnaest godina prije nego što je slučaj počeo dobivati ozbiljniju pozornost javnosti.
Organizacija čiji je utjecaj sezao daleko izvan Crkve
Razotkrivanju Sodalicija osobito su pridonijeli peruanski novinari Pedro Salinas i Paola Ugaz. Njihov istraživački rad otvorio je pitanje kako je organizacija uspjela desetljećima djelovati gotovo nedodirljivo, unatoč svjedočanstvima bivših članova i sve ozbiljnijim optužbama.
Pokazalo se da priča ne završava na seksualnom zlostavljanju. Istraživači su otvarali i pitanja gospodarskih aktivnosti, navodnih nezakonitih financijskih poslova, spornih zemljišnih transakcija i zlouporabe utjecaja. Sodalicio je, prema kritičarima, izgradio sustav u kojem su se vjerski autoritet, društvena moć i financijski interesi međusobno štitili.
Zbog toga su mnoge žrtve godinama strahovale da njihove prijave neće ništa promijeniti. Organizacija je imala snažna uporišta u konzervativnim katoličkim krugovima, a njezine veze protezale su se i izvan Perua. Ono što se na početku predstavljalo kao zajednica posvećena duhovnom životu postupno je postalo simbol šireg problema Katoličke crkve: mogućnosti da se iza vjerske poslušnosti prikriju sustavna zlostavljanja i nekažnjivost.
Prekretnica je došla 2025. godine. Papa Franjo donio je odluku o raspuštanju Sodalicija, a među ljudima koji su odigrali važnu ulogu u tom procesu bio je tadašnji biskup Chiclayja Robert Francis Prevost, današnji papa Lav XIV.
Prevost je u Peruu proveo gotovo 21 godinu, najprije kao misionar, a potom kao biskup. Toliko se povezao sa zemljom da je dobio i peruansko državljanstvo. Dobro je poznavao lokalnu Crkvu, njezine unutarnje odnose i strukture moći. Prema svjedočanstvu Escardóa, upravo je njegova uloga bila presudna u procesu koji je doveo do ukidanja organizacije.
No činjenica da je Sodalicio formalno prestao postojati nije značila i kraj problema. Bivši članovi, osobe povezane s njegovim strukturama i ljudi koji su godinama podržavali organizaciju, tvrde kritičari, zadržali su utjecaj na peruansko društvo i crkvenu hijerarhiju.
Žrtve traže susret s Papom
Upravo zbog toga Papin povratak u Peru za žrtve ima iznimnu važnost. Od njega ne očekuju samo riječi suosjećanja nego i konkretne poteze koji bi pokazali da je obračun s nasljeđem Sodalicija doista završen.
Skupina od 33 žrtve potpisala je otvoreno pismo papi Lavu XIV. tražeći susret i upozoravajući da raspuštanje organizacije još nije provedeno do kraja. Escardó, koji danas vodi peruansku udrugu žrtava zlostavljanja, smatra da Crkva još nije učinila dovoljno kako bi oštećenima osigurala pravdu, odštetu i zaštitu.
Posebno je problematično pitanje ljudi koji su ostali na utjecajnim položajima. Prema tvrdnjama žrtava i novinarke Paole Ugaz, osobe povezane sa Sodalicijem i dalje imaju znatan utjecaj, uključujući krugove bliske peruanskoj biskupskoj konferenciji, koja sudjeluje u organizaciji Papina posjeta.
Ugaz smatra da se time šalje poruka kako se, unatoč formalnom raspuštanju organizacije, stvarni odnosi moći nisu bitno promijenili. Slučaj je, upozorava, u javnosti potisnut, a ljudi koji su godinama bili dio istog sustava nastavili su djelovati.
Pritom se i sam Lav XIV. našao u neobičnoj situaciji. Njegovo zauzimanje protiv Sodalicija izazvalo je otpor dijela konzervativnih crkvenih krugova. Uoči konklave na kojoj je izabran za papu pojavile su se optužbe da je kao biskup prikrivao slučajeve zlostavljanja. Više novinarskih istraživanja osporilo je te optužbe, a Escardó vjeruje da je riječ o pokušajima diskreditacije čovjeka koji je pridonio rušenju nekada moćne organizacije.
Tko odlučuje koje žrtve smiju razgovarati s Papom?
Jedno od posebno osjetljivih pitanja odnosi se na susrete pape sa žrtvama seksualnog zlostavljanja. Tijekom posjeta Argentini Lav XIV. razgovarao je s nekima od njih, ali među pozvanima nisu bili predstavnici organizacija koje su izričito tražile susret.
Takav način odabira izazvao je kritike jer nije bilo jasno prema kojim kriterijima organizatori odlučuju tko će dobiti priliku razgovarati s Papom. Escardó upozorava na problem kada crkveni predstavnici sami biraju žrtve s kojima će se poglavar Crkve sastati. Time, smatra, institucija koja je godinama bila predmet optužbi ponovno preuzima kontrolu nad procesom suočavanja s vlastitom odgovornošću.
Prema pisanju Tagesschaua, problem je daleko širi od jednog pokreta ili jedne države. Argentinska sociologinja Ana Lourdes, koja istražuje zlostavljanje i odnose moći u Katoličkoj crkvi Latinske Amerike, upozorava da je seksualno nasilje povezano sa strukturnim problemima unutar institucije. Iako primjećuje pomake u odnosu prema žrtvama i smatra da papa Lav pokazuje iskrenu zainteresiranost za njihovu patnju, naglašava da je prikrivanje slučajeva i dalje prisutno.
Desetljećima je, prema njezinoj ocjeni, zaštita ugleda Crkve imala prednost pred zaštitom onih koji su pretrpjeli nasilje. Zato bi bilo pogrešno vjerovati da je problem riješen samo zato što su pojedine organizacije ukinute ili su neki odgovorni uklonjeni.
Lav XIV. pokazao je da razumije koliko su takvi skandali narušili povjerenje vjernika. Tijekom boravka u Buenos Airesu pozvao je na povratak molitvi i one koji su bili povrijeđeni upravo od ljudi od kojih su očekivali duhovnu pomoć i zaštitu.
No za mnoge žrtve riječi više nisu dovoljne. Njihova očekivanja usmjerena su prema utvrđivanju odgovornosti, obeštećenju i jamstvima da se zlostavljanje neće ponoviti. Peru je zato za Lava XIV. mnogo više od zemlje u kojoj je proveo važan dio života. To je mjesto na kojem se ponovno otvara pitanje može li Katolička crkva raskinuti s dugogodišnjom kulturom šutnje i zaštite vlastitih struktura.
Jer Sodalicio je službeno nestao, ali ljudi koji su preživjeli njegov sustav upozoravaju da je mreža moći koja mu je omogućila desetljeća djelovanja još uvijek živa. A upravo bi način na koji će se Papa suočiti s tim nasljeđem mogao pokazati koliko je njegova najavljena borba protiv zlostavljanja spremna ići daleko.
