Zbog velikog interesa dogovoren je i nastup u Studentskom centru, koji je u zadnji čas bio zabranjen. Nezadovoljnu publiku morala je smirivati milicija. Gostovali su u Austriji, Italiji, Švicarskoj, Americi i Kanadi, dok im je kardinal Šeper dogovorio svirku za Papu. U nekoliko mjeseci prodana je početna naklada od 10.000 primjeraka, pa je Glas Koncila od Jugotona naručio drugo, zatim i treće izdanje albuma, svako s drugačijim omotom.
Prije odlaska na svećeničke dužnosti, dvije godine poslije nastupnog albuma, Žeteoci su objavili singl s pjesmom Arsena Dedića "Majka Marija". Iz Gabrićeve je biografije slabije poznat detalj da je on bio zakonski skrbnik Marku Rakaru, blogeru i aktivistu, nekoć angažiranom u timu Ive Josipovića.
"Marko i njegov brat su mi kao sinovi. Nije baš tako neuobičajeno da svećenik postane skrbnik djeci. Znam jednoga u Bosni koji je tako imao čak 17-ero djece. Ponosan sam kako sam ga odgojio i uvijek ponavljam da sam od njega i njegova brata mnogo više dobio nego što sam im dao", rekao je Gabrić za Globus u travnju 2010. godine.
Monsinjor Mijo Gabrić u svojoj je poduzetničkoj karijeri imao doticaje s nizom kontroverznih poduzetnika. Tako je još 90-ih započeo suradnju s tajkunom Miroslavom Kutlom i bio je čest gost njegovih zrakoplova. Kutlina Globus grupa imala je dvije letjelice – isprva 20 godina stari dvomotorac, a potom novu Cessnu, koju je koristilo i plaćalo pet banaka.
Prema dokumentaciji koju smo dobili na uvid, Gabrić se na desetke puta vozio Kutlinim zrakoplovom, pa je tako u travnja 1995. godine letio za Ženevu, a u Eindhoven je letio barem dvaput, u svibnju i lipnju 1995. godine. Svaki put s njim je u društvu bio Kutle, ali i još neki pripadnici tadašnje društvene elite.
Kutlinim se zrakoplovom koristilo šaroliko društvo - Ivica Todorić (svibanj 1995., let Zagreb - Split - Zagreb), Ivić Pašalić (Zagreb - Split, ožujak 1997.), Miroslav i Stjepan Tuđman (Zagreb - Split - Brač, Zagreb, travanj 1995.), pa Marin Črnja, Milan Kovač, Ivica Nuić, Nikola Lisičar, kao i vlasnik splitske pivovare, princ Luitpold Bavarski. Jednom su prilikom, u travnju 1995, godine, za Split trebali letjeti Prlić, Kutle i Kordić, ali je kod Karlovca avionu eksplodirao motor pa su se morali vratiti u Zagreb s jednim motorom!
Nakon 2000. godine i dolaska koalicije premijera Ivice Račana na vlast, Kutle je uhićen. Kad je u prosincu 2004. godine pušten iz pritvora u Remetincu, vratio se biznisu, ali ne više javno, nego preko svojih jataka, tako da njegova imena više nije bilo u sudskom registru.
Kutle je tad našao novi prostor za svoju središnjicu, i to u kuriji Gugler na adresi Kaptol 21, a možemo samo pretpostaviti tko mu je bio veza s Kaptolom, jer Mijo Gabrić o tome ne smije pričati. U kuriji Gugler je između 2004. i 2008. godine bilo sjedište niza Kutlinih tvrtki: In vino veritas, Lokacija, Cepelin upravljanje, T. M. Savjetovanje, Jaruščica, Lokacija, Novi bumerang, Gallina... Neke od njih su povezane i s uništavanjem tvornice Kamensko.
Prema nekim izvorima, Mijo Gabrić je godinama zastupao irsku tvrtku Donard International Limited, u njihovo je ime osnovao tvrtku Koncil, koja je 1999. godine prodana zagrebačkoj Megalink grupi. Vlasnik Megalinka Željko Petrović nedugo potom bio je osumnjičen za krađu ortačkog ugovora Dubrovačke banke iz sefa javne bilježnice Ankice Hukelj.
Događaj se zbio u veljači 1998. godine, no prepoznavanje je uslijedilo tek u lipnju 2000. godine i nije uspjelo – osim toga, fotografija jednog od dvojice osumnjičenika objavljena je u Slobodnoj Dalmaciji, čime je prepoznavanje kompromitirano. Petrović je bio umiješan i u aferu Grupo, a kraće je vrijeme sjedio i u NO-u varaždinskog Plurisa, s kojim je preko Fima grupe navodno bio povezan i Miroslav Kutle.
Zanimljiva je i s Gabrićem povezana spomenuta tvrtka Exportdrvo projekti, registrirana na adresi Nova ves 3. Na toj su adresi prijavljene još neke tvrtke povezane s Gabrićem (Prebendarska zaklada, Museum antemurale). Osnivač te tvrtke bilo je zagrebačko Exportdrvo, tvrtka koju je Kutle preuzeo još devedesetih.
O vezama s raznim kontroverznim likovima s monsinjorom smo razgovarali neposredno prije nego što je izbila nekretninska afera, nakon koje je dobio višegodišnju zabranu komuniciranja s medijima. Tad nam je lakonski odgovorio: "Pa gdje bi grešnici dolazili ako ne svećeniku!". Rekao nam je da pozna sve tajkune iz devedesetih i da smatra kako nitko nije kriv dok nije osuđen. "Tko god me zamolio za pomoć, ja sam mu pomogao", rekao je Gabrić. Nažalost, nakon izbijanja afere više nije moguće doći do njega.
Od osobe bliske Gabriću čuli smo samo da "Exportdrvo projekti i Exportdrvo nisu povezane osobe" i da tu nema povezanosti s Kutlom, "osim što se tvrtka zove slično nekoj tvrtki u kojoj je Kutle imao nešto". Što se iznajmljivanja kurije tiče, naš izvor napominje kako "prebendari nemaju nikakve ingerencije nad Kaptolom. Ako je Kutle unajmio nešto na Kaptolu, onda je to dogovarao s kanonikom koji je upravljao tom kurijom".
A na pitanja o tvrtki Koncil, koja je prodana Željku Petroviću, umiješanom u aferu Grupo, sugovornik kaže da je ta tvrtka bila u vlasništvu Glasa Koncila. "Mijo nije bio tamo odgovorna osoba, tako da sasvim sigurno nije on prodao ništa", kaže naš sugovornik. U tiskovnom uredu Zagrebačke nadbiskupije nismo uspjeli dobiti odgovor na pitanje tko je odlučio Kutli iznajmiti kuriju Gugler te je li istina da je Kutle ostao dužan novce za najamninu. Također nismo uspjeli saznati jesu li odgovorne osobe u Crkvi znale da kaptolsku kuriju unajmljuje osoba kojoj se u to doba - u nizu procesa - sudilo zbog gospodarskog kriminala.
