U tršćanskoj luci već više od četiri godine stoji golema, futuristička jahta s tri jarbola, čiji izgled više podsjeća na svemirski brod nego na luksuzno plovilo. Dugačka je 143 metra, vrijedi oko 600 milijuna dolara, a njezini jarboli nadvisuju okolne zgrade. Dizajnirao ju je slavni francuski dizajner Philippe Starck, a zbog neobičnog izgleda svojedobno je dobila neslavnu titulu "najružnije jahte na svijetu". No stanovnicima Trsta njezin izgled odavno nije najveći problem. Jahta svakoga dana talijanske porezne obveznike stoji oko 30.000 dolara. Godišnje je to gotovo 11 milijuna dolara, odnosno više od 9 milijuna eura, samo kako bi luksuzno plovilo ostalo usidreno, sigurno i u ispravnom stanju.
Vlasnik jahte je ruski milijarder Andrej Meljničenko, industrijalac i bankar čije se bogatstvo procjenjuje na približno 20 milijardi dolara. Njegova "Sailing Yacht A" u ožujku 2022. nalazila se u Trstu na održavanju kada je, nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, Europska unija uvela sankcije brojnim ruskim oligarsima. Talijanske vlasti zaplijenile su jahtu i gotovo pet godina poslije ona je još ondje. I dok Meljničenko ne može koristiti svoje luksuzno plovilo, njegovo održavanje plaćaju talijanski građani. Kako otkriva CNN, troškovi zaplijenjenih ruskih superjahti postali su ozbiljan financijski i pravni problem za Italiju. Sankcije koje su trebale pogoditi bogate ruske poslovne ljude povezane s Kremljom pretvorile su se u dugogodišnju obvezu države da njihovu imovinu održava u gotovo besprijekornom stanju.
Dvadeset članova posade za jahtu koja nikamo ne plovi
"Sailing Yacht A" nije običan brod koji se može ostaviti vezan uz mol i zaboraviti. Riječ je o jednom od najvećih jedrenjaka na svijetu, složenom tehnološkom sustavu čije održavanje zahtijeva stalnu posadu, električnu energiju, specijalizirane servisere i zaštitu. Na jahti je zaposleno dvadesetak članova posade, iako plovilo već godinama ne smije napustiti luku. Generatori moraju neprestano osiguravati energiju za brojne sustave, unutrašnjost se redovito čisti, a osiguranje i zaštita predstavljaju dodatne troškove.
Gradonačelnik Trsta Roberto Dipiazza izgubio je strpljenje. Još u rujnu 2025. javno je pokrenuo pitanje tko bi trebao plaćati održavanje broda i zaprijetio da bi se jahta mogla prodati ili odvući iz luke. Takvo rješenje, međutim, nije jednostavno provesti. Prema talijanskim propisima, država je dužna održavati imovinu nad kojom je određen privremeni "sequestar" (sequestro ili engleskog sequester - u pomorskom pravu i medijskim izvještajima označava privremenu zapljenu, blokadu ili konfiskaciju imovine). Brod se ne smije prepustiti propadanju, a kamoli dopustiti da potone. Ako sankcije jednoga dana budu ukinute i vlasnik stekne pravo preuzeti jahtu, morat će nadoknaditi troškove koje je država imala tijekom njezina čuvanja. No upravo u tome gradonačelnik vidi apsurd. Kako je objasnio CNN-u, s vremenom bi se moglo dogoditi da Meljničenka povrat jahte stoji više nego kupnja novoga plovila. A do tada bi račun mogao nastaviti rasti godinama.
Meljničenko je još 2022. pokušao osporiti odluku talijanskih vlasti, tvrdeći da jahta nije izravno njegovo vlasništvo, nego pripada kompaniji Valla Sails, povezanoj s trustovskom strukturom koju je uspostavila njegova supruga Sandra. Pravni spor završio je na europskoj razini, a 2025. potvrđeno je pravo Italije da zadrži plovilo. Time je, međutim, potvrđena i obveza njegova održavanja.
Jahta od 700 milijuna dolara koju povezuju s Putinom
"Sailing Yacht A" samo je jedan dio znatno većeg problema. U toskanskoj luci Marina di Carrara, iza visokih zidova i pod stalnim nadzorom, nalazi se još jedno golemo plovilo. Riječ je o superjahti "Scheherazade", dugoj približno 142 metra i vrijednoj oko 700 milijuna dolara. Ima šest paluba, dva heliodroma i bazen koji se može pretvoriti u plesni podij. Njezina raskoš godinama privlači pozornost javnosti, ali još više intriga oko njezina stvarnog vlasnika.
Jahta se povezuje s bivšim čelnikom ruske naftne kompanije Rosneft Eduardom Hudajnatovom. Istraživači povezani s pokojnim ruskim oporbenim vođom Aleksejem Navaljnim tvrdili su, međutim, da je stvarni korisnik jahte upravo ruski predsjednik Vladimir Putin. Te tvrdnje nisu pravomoćno utvrđene, a službeno vlasništvo i stvarna kontrola nad plovilom predmet su dugogodišnjih kontroverzija. Prema CNN-u, od zapliene jahte je za njezinu posadu potrošeno više od 15 milijuna dolara javnog novca. Posada uključuje britanske i ruske državljane koji se periodično izmjenjuju, dok se posebno plaćaju sigurnost i održavanje.
Jahta "Scheherazade"
Zanimljivo je da jahta nije potpuno nepokretna. Dana 28. kolovoza 2026. napustila je vez uz pratnju talijanskih sigurnosnih službi i otplovila prema talijanskoj rivijeri. Desetak sati poslije vratila se u Marinu di Carrara. Iz brodograđevne kompanije Italian Sea Group objasnili su da je riječ o tehničkim ispitivanjima u sklopu održavanja.
Čak je i samo približavanje jahti postalo problematično. Prema izvještajima koje prenosi CNN, jedna filmska ekipa koja joj je pokušala prići prošle godine bila je otjerana dronovima i vodenim topovima. Tko točno financira pojedine troškove veza "Scheherazade" ostaje nejasno. CNN navodi da je ugovor o vezu bio plaćen do rujna, ali kompanija u čijoj se luci jahta nalazi nije željela otkriti tko je podmirio račun ni tko snosi aktualne troškove.
Putinovi milijarderi, a talijanski računi
Još dvije luksuzne jahte ruskih oligarha nalaze se pod nadzorom talijanskih vlasti. Jedna od njih je "Lady M", 64 metra duga superjahta ruskog milijardera Alekseja Mordašova, većinskog vlasnika Severstala, jedne od najvećih ruskih kompanija za proizvodnju čelika i rudarstvo. Mordašov, čije bogatstvo Forbes procjenjuje na gotovo 37 milijardi dolara, jedan je od najbogatijih Rusa. Njegova je jahta zadržana u luci Imperia, a njezino održavanje dosad je talijanske porezne obveznike stajalo oko dva milijuna dolara, prema podacima koje je zamjenik direktora marine Matteo Bonjean iznio Forbesu.
Jahta "Lady M"
U blizini se nalazi i "Lena", jahta duga 38 metara koja pripada Genadiju Timčenku, još jednom ruskom milijarderu i dugogodišnjem Putinovu savezniku. Iako ove jahte ne plove, ne mogu jednostavno ostati bez posade. Potrebni su ljudi koji će nadzirati motore, električne sustave, održavati unutrašnjost i osiguravati da se na plovilima ne razviju vlaga i plijesan. Čak i klimatizacijski sustavi moraju redovito raditi. Rezultat je paradoksalna situacija: talijanska država plaća održavanje luksuzne imovine milijardera protiv kojih je sama podržala sankcije.
Jahta "Lena"
Nijemci imaju Dilbar, Francuzi Amore Vero, a Crnogorci jahtu koja propada
Problem nije ograničen samo na Italiju. Diljem Europe nalaze se luksuzna plovila koja su nakon ruske invazije na Ukrajinu zamrznuta u sklopu sankcija. Njemačka pod nadzorom ima "Dilbar", superjahtu vrijednu oko 800 milijuna dolara, koja se povezivala s obitelji sankcioniranog ruskog milijardera Ališera Usmanova. Francuska održava "Amore Vero", povezanu s Igorom Sečinom, moćnim čelnikom Rosnefta, dok se u Španjolskoj nalazi "Tango", jahta ruskog oligarha Viktora Vekselberga.
Jahta "Dilbar"
Neke su države pronašle drukčije rješenje. Gibraltar je uspio prodati "Axiomu", 72 metra dugu jahtu ruskog industrijalca Dmitrija Pumpjanskog, za približno 37,5 milijuna dolara. Sjedinjene Države također su prodavale zaplijenjena plovila, uključujući "Amadeu", povezanu sa sankcioniranim ruskim političarem Sulejmanom Kerimovom.
"Luminosity" trune u Crnoj Gori
Potpuno drukčiji slučaj dogodio se u Crnoj Gori. Ondje je u marini Porto Montenegro u Tivtu zadržana 107 metara duga "Luminosity", povezana s ruskim milijarderom Andrejem Gurjevim. Za razliku od Italije, crnogorske vlasti nisu osigurale jednaku razinu održavanja, pa je brod, prema fotografijama koje je objavilo brodogradilište Benetti, počeo propadati. Crna Gora pokušala je 2024. prodati jahtu za 135 milijuna eura, no prodaja je blokirana. Plovilo je ostalo u marini, izloženo postupnom propadanju.
Tko će na kraju platiti račun?
Talijanska premijerka Giorgia Meloni ostaje među zagovornicima održavanja sankcija protiv ruskih oligarha povezanih s Kremljom. Još je u listopadu 2026. upozoravala da bi ublažavanje sankcija i politički ustupci Moskvi bili iznimno rizični. Međutim, problem skupocjenih jahti sve više otvara pitanje o kojem se prilikom uvođenja sankcija malo govorilo: što se događa s milijunima vrijednom imovinom kada je država zamrzne, ali je ne može prodati?
Kod običnih bankovnih računa situacija je relativno jednostavna. Novac ostaje blokiran. Kod superjahti vrijednih stotine milijuna dolara sve je drukčije. One zahtijevaju stalno održavanje, stručne posade i ogromne godišnje izdatke. Za razliku od trajnog oduzimanja imovine, zamrzavanje ili stavljanje pod sequestar ne znači automatski da je država postala vlasnik koji njome može slobodno raspolagati. Upravo zbog toga pravni postupci mogu trajati godinama, a troškovi neprestano rasti.
