Kako ovih dana piše Večernji list, Hrvatska će povećati izdvajanja za NATO i do 40 posto. Danas izdvajamo 6,7 milijardi kuna za obranu, a do 2024. godine ispunit ćemo naredbu Donalda Trumpa i, kao i sve članice NATO-a, izdvajat ćemo 2 posto, odnosno čak 9,4 milijarde kuna za obranu. Evo kako ovih dana britanski vojni analitičari procjenjuju stanje u NATO-savezu i zašto nisu baš previše svečarski raspoloženi iako se ovih dana slavi 70 godina od osnutka ovog najmoćnijeg vojnog saveza.
Sedamdeset godina postojanja očito je vrijedno slaviti, ali NATO je neobično suzdržan u vezi s ovotjednog kratkog okupljanja šefova država i vlada saveza. Glasnogovornici NATO-a ne govore o 'summitu' i inzistiraju na tome da je to tek mali skup, a da je pravi summit bio prošle godine i da ovo okupljanje neće proizvesti nikakve dugoročne planove i zaključke važne za budućnost, piše BBC.
Čemu takav oprez? Zagovornici NATO-a nazivaju ga najuspješnijim vojnim savezom u povijesti.
NATO je osnovan 1949. godine radi kolektivne obrane svojih članica povezujući sigurnost Sjedinjenih Država s europskim saveznicima, a protiv Sovjetskog Saveza. Bio je svjedok kraja komunizma, pobijedivši sovjetski blok bez ispaljivanja ijednog hica.
Prvi put je krenuo u rat na Balkanu 1990-ih. Potom je krenuo na novi put - takozvane operacije "izvan područja" - izvan NATO-granica, s posebnim akcijama u Afganistanu i u širi rat protiv terorizma.
NATO je također zacrtao program širenja i gotovo je udvostručen broj članica. Danas broji 29 država, a Sjeverna Makedonija uskoro bi se trebala pridružiti njegovim redovima.
NATO - koji je jednako diplomatski kao što je i vojni savez - odigrao je ključnu ulogu u stabilizaciji novih demokracija u Europi - bilo na Baltiku, bilo na Balkanu, dajući tim zemljama novo samopouzdanje zaključavanjem u moćni sigurnosni okvir.
Ali je li to ustvari stvorilo jači NATO?
Ugledni britanski obrambeni analitičar, profesor Michael Clarke, kaže "ne".
"NATO je doista najveći savez koji je svijet ikada vidio, ali danas, s 30-ak članica više, upola je slabiji nego li kad je imao upola članica manje", tvrdi Clarke.
"NATO je u problemima, iako ima još dovoljno veliku moć."
Na širenje NATO-a unutar saveza gleda se kao na dobru stvar. Glavni tajnik Jens Stoltenberg opisao je to kao "povijesni uspjeh", savez koji pomaže širenju demokracije i vladavine zakona.
Proširenje je približilo NATO granice s 1.600 km bliže Moskvi. Zemlje nekada okupirane od Crvene armije i uključene u Sovjetski Savez, poput triju baltičkih republika ili bivših saveznika Moskve iz Varšavskog pakta - primjerice Poljska - sada su čvrsto vezane članice NATO-a, a ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu se to ne sviđa.
Rusija se gura na sve moguće načine jačajući svoj nuklearni arsenal i nastojeći obnoviti svoj utjecaj izvan svojih granica. To je primjerice i kontroverzna, ali uspješna kampanja za jačanje Assadovog režima u Siriji.
U Europi se Rusija kritizira zbog cyber napada - informacijske operacije kojima se pokušava utjecati na izbore; čak i političko ubojstvo radiološškim i kemijskim napadima na osobe - prvi put u Londonu, a zatim u Salisburyju na jugu Engleske.
Potonji napad u Salisbury - koji Moskva oštro negira - potaknuo je masovno protjerivanje ruskih diplomata i obavještajnih službenika iz zemalja NATO-a. Mnogi su govorili o novom hladnom ratu. Ali ovaj se vrlo razlikuje od onoga iz 1950-ih i 1960-ih.
Snaga i utjecaj Rusije je sjenka snage bivšeg Sovjetskog Saveza. Ovo je vrsta sukoba u sjeni, koja se vodi nevidljivim borbama, u onome što analitičari nazivaju "siva zona", gdje je teško odrediti krivca za agresivne radnje poput cyber napada ili hakiranja računala.
"Postoji problem političkog konsenzusa u zapadnom svijetu, pa gospodinu Putinu olakšavamo posao. Rusija će u idućih 10-20 godina biti pravi problem NATO-a", kaže Clarke koji smatra da Rusija jednostavno koristi unutarnje slabosti Zapada za postizanje vlastitih ciljeva.
"Ako zapadni svijet i ako zapadne demokracije nisu dovoljno kohezivne da se nose s ovom prijetnjom - a trenutno moram reći da nisu - onda će Rusi zapravo igrati veliku ulogu u europskoj sigurnosti u budućnosti. Oni će dominirati na dnevnoj bazi. Ljudima će ograničiti izbor i koristit će se ne baš suptilnim ucjenama", smatra Clarke.
NATO je s ponosom najavio nove projekcije potrošnje koje pokazuju da će obrambeni proračuni svojih europskih saveznika rasti u narednim godinama.
Također je dogovorio novu formulu za raspodjelu troškova središnjeg proračuna NATO-a između svojih članica; proračun koji pokriva sjedište u Bruxellesu i druge programe koji se obično financiraju.
SAD će u ovom slučaju platiti manje, a Njemačka, koja zaostaje u omjeru, platit će više.
Sve je to pokušaj da se raznježi predsjednika Donalda Trumpa i izbjegne još jedna njegova neugodna tirada usmjerena prema NATO partnerima. Rasprava o raspodjeli tereta dugo je opterećivala NATO. Trump nije to izmislio, samo je to glasno izgovorio.
No čini se da ima osebujan transakcijski pristup savezu. Očito je da ne dijeli temeljni smisao za opstanak zdravog NATO-a i da shvaća da on nije toliko u interesu Washingtona koliko je u interesu njegovim europskim saveznicima.
Vlade NATO-a obavezale su se da će trošiti najmanje 2% svog BDP-a na obranu; a mnogi od njih su još uvijek daleko od tog mjerila.
No, ovaj fokus na financiranje zasjenio je druge probleme. Frustracija raste i to je ono što je nedavno potaknulo francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da za NATO kaže da je strateški doživio 'moždanu smrt'.
Daleko od žaljenja zbog njegovih komentara, prošli je tjedan Macron još glasnije istaknuo da umjesto da se razgovara o novcu, vrijeme treba početi trošiti na temeljna strateška pitanja.
Samo nekoliko dana uoči ovotjednog summita, između Francuske i Turske izbila je svađa. To ilustrira kako događaji na sjeveroistoku Sirije opterećuju odnose unutar NATO-a.
Predsjednik Macron je u više navrata kritizirao i naglo povlačenje Washingtona i prekid podrške Kurdima, pa tursku ofanzivu na Siriju - dvije strateške odluke donesene bez savjetovanja s drugim NATO saveznicima.
Turska Francusku smatra previše prijateljski povezanom s Kurdima. Želi da NATO u cjelini podupre njihov položaj u Siriji. Ova epizoda naglašava još jedan temeljni problem saveza: ono što mnogi vide kao odlazak Turske iz NATO-a i zapada.
Kupovinom sofisticiranog ruskog sustava protuzračne obrane izuzetan je potez Ankare i presedan za jednog NATO saveznika.
Problem je u tome što veličina i zemljopisni položaj Tursku čine važnim, iako za mnoge problematičnim partnerom NATO-a, usprkos nekim analitičarima koji se pitaju treba li Turska još uopće biti u ovom savezu?
Dakle, turska i američka jednostranost; rovovska bitka oko novca; probuđena, ali loše definirana ruska prijetnja - ima puno toga oko čega moraju razgovarati čelnici NATO-a kad se sretnu u luksuznom hotelu blizu Watforda - grada koji mnogi znaju samo kao čelnici razgovaraju o tome kada se sretnu u luksuznom hotelskom hotelu u blizini Watforda, gradu koji je mnogima najpoznatiji po svom neobično razgranatom željezničkom čvoru.
I NATO je na svojevrsnom raskršću. Ima mnogo problema. Mnoge njegove odluke - primjerice, širenje i primanje novih članica - bile su jednako toliko strateške koliko i političke.
Ali svijet se drastično promijenio od osnivanja NATO-a. I jako se razlikuje od svijeta devedesetih, u kojem se NATO dičio svojom pobjedom u hladnom ratu.
Opis predsjednika Macrona "mrtav mozak" možda ide predaleko, ali ima smisla. NATO čelnici trebaju se vratiti strategiji i razmisliti dobro kuda bi savez trebao krenuti.
Kako će se boriti s ruskom prijetnjom? Treba li preispitati svoju strategiju? Treba li NATO imati zajednički pristup Kini u usponu? Koji bi NATO-ovi prioriteti trebali biti u svijetu 21. stoljeća?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Koji glup naslov.... Ne ulažemo mi to u NATO već u svoju obranu. Ako NATO doista krepa (vražija šteta), vjerojatno ćemo morati u svoju sigurnost ulagati još i više.