Maske, zaštitna odijela, strah, breaking news... Zaraza hantavirusom izgleda kao početak panedmije Covida-19 i WHO upozorava, valja je shvatiti ozbiljno. Evakuacijski letovi, brodovi, zaraženi Nizozemci, Amerikanci... Raste broj pacijenata. Neki od njih simptome su razvili danima nakon što su se iskrcali s kruzera.
Hantavirus, smrtonosna bolest koju prenose glodavci, ponovno je dakle dospjela u središte globalne pozornosti nakon tragičnih događaja na kruzeru MV Hondius. No, povijest ovog virusa seže desetljećima unatrag, od bojišta Korejskog rata do zabačenih andskih sela, gdje je otkrivena njegova najopasnija karakteristika: sposobnost prijenosa s čovjeka na čovjeka. Ključni trenuci u razumijevanju ove bolesti dogodili su se upravo u Argentini, čija su iskustva oblikovala današnje spoznaje i protokole.
Iako se danas najčešće povezuje s Južnom Amerikom, hantavirus je prvi put identificiran tisućama kilometara daleko. Tijekom Korejskog rata od 1950. do 1953. godine, tisuće vojnika Ujedinjenih naroda oboljele su od misteriozne bolesti nazvane "korejska hemoragijska groznica", koju su karakterizirali povišena temperatura, zatajenje bubrega i krvarenje. Virus je izoliran tek 1978. godine i nazvan po rijeci Hantan u Južnoj Koreji, u blizini koje su se vojnici zarazili.
Sljedeći ključni trenutak dogodio se 1993. godine u regiji "Four Corners" u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se pojavio novi, zastrašujući oblik bolesti: hantavirusni plućni sindrom (HPS). Umjesto zatajenja bubrega, ovaj soj virusa uzrokovao je brzo i teško zatajenje pluća. Ovaj događaj potaknuo je globalna istraživanja i doveo do otkrića različitih sojeva hantavirusa diljem svijeta, postavljajući temelje za razumijevanje onoga što će se uskoro dogoditi u Patagoniji.
Prekretnica u El Bolsónu 1996.
U pitoresknom argentinskom gradiću El Bolsón, smještenom u podnožju Anda, 1996. izbila je epidemija koja je zauvijek promijenila shvaćanje hantavirusa. Zabilježeno je dvadeset potvrđenih slučajeva, od kojih je deset završilo smrću. No, ono što je šokiralo znanstvenu zajednicu nije bila samo visoka stopa smrtnosti, već i način na koji se virus širio.
Po prvi put u povijesti, znanstvenici su prikupili čvrste molekularne i epidemiološke dokaze o prijenosu hantavirusa s čovjeka na čovjeka. Soj odgovoran za epidemiju, nazvan Andes, pokazao se jedinstvenim. Prijenos se događao isključivo u bliskom i produljenom kontaktu sa zaraženim osobama. Jedan od najupečatljivijih primjera bila je liječnica koja se zarazila u El Bolsónu. Nakon što je otputovala u Buenos Aires na liječenje, zarazila je dvojicu liječnika koji su se brinuli o njoj. Ova spoznaja srušila je dotadašnju dogmu da je hantavirus isključivo zoonoza, bolest koja prelazi sa životinje na čovjeka i tu se zaustavlja.
Rođendan i sprovod u Epuyén 2018.
Više od dva desetljeća kasnije, u malom patagonskom selu Epuyén, dogodila se najveća i najdetaljnije proučena epidemija hantavirusa s međuljudskim prijenosom u povijesti. Između studenog 2018. i veljače 2019. godine zabilježena su 34 potvrđena slučaja i 11 smrtnih slučajeva, uz stopu smrtnosti od 32 posto. Vrijeme od pojave prvih simptoma do smrti bilo je u prosjeku svega šest do sedam dana.
Istraživanje objavljeno u prestižnom časopisu New England Journal of Medicine otkrilo je zapanjujuće detalje. Epidemiju su, nakon jednog početnog prijenosa s glodavca na čovjeka, pokrenule samo tri zaražene osobe, takozvani "superširitelji", koji su bili odgovorni za čak 64 posto svih sekundarnih slučajeva. Ključni događaji za širenje zaraze bila su masovna društvena okupljanja: rođendanska proslava sa stotinjak uzvanika i jedan sprovod.
Studija je pokazala da se prijenos najvjerojatnije događao putem kapljica i aerosola iz dišnog sustava. Utvrđeno je da je rizik od prijenosa najveći u ranoj fazi bolesti, često već prvog dana povišene temperature, kada zaražena osoba možda još nije ni svjesna ozbiljnosti svoje bolesti. Čim su zdravstvene vlasti uvele mjere izolacije za oboljele i karantene za njihove kontakte, reprodukcijski broj virusa pao je s 2,12 na ispod 1, čime je epidemija učinkovito zaustavljena.
Smetlište kao novo žarište i dugorepi miš kao prijenosnik
U svibnju 2026. godine, zabrinutost je ponovno porasla nakon smrti troje putnika na kruzeru "MV Hondius", koji je isplovio iz argentinske luke Ushuaia. Istraga je kao mogući izvor zaraze identificirala nizozemski par koji je, prije ukrcaja na brod, posjetio lokalno odlagalište otpada kako bi promatrao ptice. Radi se o odlagalištu na periferiji Ushuaije.
Ovo smetlište poznato je kao mjesto koje privlači glodavce, uključujući i glavnog prijenosnika Andes virusa u Južnoj Americi: dugorepog pigmejskog rižinog štakora, poznatijeg kao "ratón colilargo" (Oligoryzomys longicaudatus).
Iako u provinciji Tierra del Fuego, gdje se Ushuaia nalazi, nikada prije nije službeno zabilježen slučaj hantavirusa, ovaj događaj potaknuo je vlasti na slanje tima stručnjaka kako bi se utvrdilo postoji li cirkulacija virusa na tom području. Teresa M. Strella, epidemiologinja koja je vodila borbu protiv epidemije u Epuyénu, naglasila je važnost takve istrage.
- Uzorkovanje na terenu poslužit će za isključivanje cirkulacije virusa i umirivanje lokalnog stanovništva i opće populacije, u kontekstu međunarodne epidemije, kao i za svakog putnika koji odabere tu destinaciju za turizam - izjavila je Strella.
Dodatnu zabrinutost izazivaju i izvješća o najezdi glodavaca u samom gradu Ushuaia, gdje su zabilježeni problemi u školama, vrtićima i javnim zgradama. Iako izravna veza s izbijanjem na kruzeru nije dokazana, ovi incidenti naglašavaju stalni rizik koji predstavlja suživot ljudi i glodavaca u endemskim područjima.
