Predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković napokon su odlučili obnoviti suradnju, čime se okončava rat dvaju ključnih aktera hrvatske politike koji neprekidno traje još od konca 2020. godine. Taj je sukob rezultirao blokadom funkcioniranja države na najvišoj razini, s višestrukim i trajnim negativnim posljedicama za Hrvatsku, kako na unutarnjopolitičkom tako i na vanjskopolitičkom planu, piše Denis Romac za Express.
Sukob je onemogućio donošenje važnih odluka dovodeći do zastoja u funkcioniranju ključnih državnih tijela, poput Vijeća za nacionalnu sigurnost ili Vijeća za obranu, a došlo je i do blokade procesa imenovanja na ključne vojne i diplomatske pozicije, što je onda ozbiljno narušilo povjerenje građana u državne institucije i dodatno polariziralo društvo.
Dogovor o održavanju sjednice Vijeća za obranu, prve od izbijanja najvećeg rata na tlu Europe od konca hladnog rata, važno je kao simboličan prvi korak. Sjednica će se održati u drugoj polovici svibnja, između prvog i drugog kruga lokalnih izbora, a najavljuje se da će na sastanku biti riječi o prijedlogu uvođenja obveznog vojnog roka i o nacrtima Strategije obrane Hrvatske i Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga, koji su nedavno iz Banskih dvora poslani na Pantovčak, što je i bio prvi nagovještaj normalizacije odnosa između Plenkovića i Milanovića. Međutim, ozbiljnost sadašnjeg trenutka zahtjeva puno više od toga: državničku odgovornost i promišljene odluke, koje moraju odgovoriti na dramatične promjene geopolitičkih odnosa u Europi posljednjih mjeseci, a koje ni predsjednik ni premijer ne mogu donijeti samostalno.
Uspostava dijaloga između Banskih dvora i Pantovčaka trebao bi biti prvi korak prema smanjenju unutarnjih tenzija i prekidu političkih sukoba. To bi trebalo okončati aktualnu političku i ustavnu krizu, koja je dovela do blokade procesa odlučivanja na najvišoj razini. Predsjednik i premijer moraju u sadašnjoj situaciji postići barem privremeni konsenzus o strateškim pitanjima, poput obrane i vanjske politike, kako bi Hrvatska mogla djelovati kao ozbiljan akter na regionalnom planu i u EU. Unutarnja stabilnost preduvjet je za ozbiljno djelovanje na vanjskom planu. Nakon toga bi trebalo razmisliti i o zajedničkom preispitivanju nadležnosti između predsjednika i premijera i preciziranju njihovih ovlasti u pitanjima vanjske politike, obrane i sigurnosti, kako bi se izbjegle buduće blokade. U sadašnjim okolnostima, s obzirom na dramatičnost sigurnosnih izazova s kojima se suočavamo, potrebno je i stvaranje mehanizma za brzo usuglašavanje odluka za koje je potrebna suglasnost predsjednika i premijera, kao i donošenje jasne procedure za krizno upravljanje, kojom će se definirati uloge svih dionika – vojske, policije, civilne zaštite… – u slučaju eskalacije sukoba.
Cijeli tekst o pozadini summita Plenkovića i Milanovića pročitajte OVDJE.
