Za američke političke prilike to je krajnje neobična situacija, kao što je uostalom vrlo čest slučaj s koječime iz administracije Donalda Trumpa. Do sada se nije događalo da SAD ima prijelaznog ministra obrane. Na to mjesto Trump je najavio da već od 1. siječnja 2019. postavlja dosadašnjeg zamjenika ministra Patricka Shanahana, 56-aka koji je čak 31 godinu proveo u Boeingu.
Već na toj točki stvari postaju jako zanimljive, jer je Shanahan kao osoba koja je godinama bila na raznim potpredsjedničkim pozicijama ove megakompanije, logično naveden i kao jedan od krupnijih dioničara Boeinga, jedne od kompanija koja posebno značajno opskrbljuje vojsku SAD-a raznim oružjem i tehnikom. Shanahan je, inače, porijeklom iz malenog gradića Aberdeena na samom sjeverozapadu SAD-a, u državi Washington.
Što se tiče akademske naobrazbe, Shanahan je sasvim pristojna faca; magistrirao je strojarstvo na MIT-u, isto kao i Howard u „Teoriji Velikog praska“ i, sudeći po datumima, istog trenutka Boeing ga je „upecao“ kao odličnog mladog stručnjaka, tek 24-godišnjaka, za kompjuterske usluge, posebno u programu Boeing 777. Godinama je bio nezaustavljiv.
Bio je na sve samim direktorskim pozicijama u razvoju Boeinga 737, 747, 767, 777, da bi u korporativnom svijetu briljirao u slučaju Boeinga 787 Dreamliner. Bila je riječ o fantastičnom putničkom avionu koji je užasno kasnio, u čijem razvoju je dolazilo i do požara zbog problema s litijskim baterijama. Kotrljala se ozbiljna poslovna katatrofa, zbog čega je uprava Boeinga odabrala Shanahana kao „onoga koji popravlja stvari“.
U vojnom dijelu, Shanahan je vodio svu silu projekata i tvrtki kćeri za proizvodnju vojnih letjelica, bio je čak i direktor Boeingovog programa razvoja proturaketnih sustava. Karijera mu je cvjetala. Što bi čovjeka s takvom karijerom moglo ponukati da krene u pravu pravcatu avanturu u predsjedničkoj administraciji nekoga poput Trumpa?
Riječ je bila o planovima za svemirske vojne projekte Pentagona, i to tako da elemente iz dotadašnjih 60-ak vojnih agencija, sve objedini u odvojen rod vojske. I dok je američko zrakoplovstvo tvrdilo da bi to koštalo kakvih 13 milijardi dolara, Shanahan je inzistirao da bi to bilo izvedivo po cijeni već od 5 milijardi. Valjda je znao o čemu govori, kao dotadašnji jedan od direktora Boeinga, usto totalno angažiran na vojnim projektima, dijelom i svemirskim.
Pa i kao dioničar Boeinga. U ljeto 2017. Trump ga je nominirao za drugog čovjeka Pentagona i još ga je samo trebao potvrditi Senat. A tamo... Problem je nastao s pokojnim predsjednikom odbora Johnom McCainom. Na saslušanju je užasno digao živce McCainu.
Ovaj ga je otvoreno pitao u slučaju Ukrajine, bi li kao zamjenik ministra obrane podržao ili ne bi podržao slanje pomoći u oružuju u tu zemlju, a Shanahan je nastupio u stilu „ne bi se štel mešat“, u skladu sa svojom prirodom čovjeka od biznisa, a ne od politike. Ovo je, međutim, bila politika, i to da viša nije mogla biti. Shanahan je na opetovano ispitivanje McCaina odgovarao da nema dovoljno podataka, da bi trebao proučiti problematiku. I tako nekoliko puta.
„Ne činite to više gospodine Shanahan, inače neću odobriti da se o vašem imenu glasa pred ovim odborom. Jesam li savršeno jasan?“, zaprijetio mu je McCain.
Nije to bilo i jedino zbog čega ga McCain nije volio.
„Bili ste povezani zadnjih više niti ne znam koliko godina s jednom od pet korporacija od kojih vojska nabavlja 90 posto oružja, oružja za obranu ove nacije“, otvoreno mu je McCain u ljeto 2017. kresao u facu zbog čega mu nije spreman progutati vrdanje s odgovorima.
Bilo je povuci, potegni i na kraju je Shanahan ipak prošao. Postao je glavna osoba Trumpa i potpredsjednika Mikea Pencea za svoj svemirski program. Navodno s Jamesom Mattisom, sadašnjim ministrom obrane u ostavci, Shanahan čak nije nešto bio niti u kontaktu, što je također krajnje neobično. A onda je prije samo nekoliko dana Trump odlučio naglo proglasiti da je ISIL u Siriji poražen, te stoga i povući u narednih nekoliko mjeseci sve američke vojnike iz te zemlje.
Što se dogodilo, više manje je poznato. James Mattis bio je šokiran takvim potezom i rekao je da podnosi ostavku koja na snagu stupa u veljači. Na to je pak skočio živac Trumpu i odlučio je ne držati ga niti sata dulje u svojoj administraciji, nego imenovati Shanahana na mjesto prijelaznog ministra obrane već od 1. siječnja.
Što se Sirije tiče, najnovije vijesti iz te zemlje govore o tome da je Trumpova odluka o povlačenju izazvala to da Recep Tayyip Erdogan istog trenutka krene u pripremu napada na četvrtinu teritorija Sirije, odnosno onaj dio koji je pod kontrolom prokurdskog SDF-a. Hoće li turski predsjednik zbilja krenuti u totalni rat protiv SDF-a kojega, kao kurdsku organizaciju smatra „terorističkom“, moglo bi se vidjeti kroz dva ili tri mjeseca.
Vojne snage SAD-a u Siriji SDF-u su inače bili garant da ih Erdogan ne smije napadati. Sada, međutim... A tu je i pitanje malog džepa na samom jugoistoku Sirije koji je još uvijek pod ISIL-om, ali u kojem je nabijeno čak 15-ak tisuća pripadnika tog terorističkog pokreta. Do sada je bio dogovor sirijske vlade i SDF-a da to ima „srediti“ SDF.
Ali, ako bi Erdogan napao sa sjevera, a prijeti da hoće, hoće li to onda morati „sređivati“ Sirijska vojska? I što će Sirijska vojska činiti u slučaju očite agresije Turske na Siriju? James Mattis je otišao zato što je, za razliku od Trumpa, smatrao da se NATO mora očuvati, da se u Siriji ne smije činiti takvo što, ostavljati vakuum na bilo kojem području.
Konačno, jasno je da ISIL, koliko god da je sabijen u mišju rupu, nije do kraja poražen. Zato, umjesto Mattisa, Trump za svog novog ministra obrane dovodi čovjeka kojega ne zanima toliko politika koliko biznis.
