Nuklearna kriza: Evo zašto su SAD i Izrael napali Iran

Subotnji dan u Teheranu započeo je eksplozijama i stupovima dima koji su se dizali iznad središta grada. U koordiniranoj vojnoj operaciji, Izrael i Sjedinjene Američke Države izveli su napade na iransku prijestolnicu, čime je Bliski istok gurnut u novu, opasnu fazu sukoba. Prve mete, kako su izvijestili svjetski mediji, nalazile su se u blizini ureda vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hameneija. Ovaj napad nije bio neočekivan; mjesecima su rasle napetosti potaknute slomom diplomatskih pregovora, unutarnjim nemirima u Iranu i gomilanjem američke vojne sile u regiji na razini neviđenoj od invazije na Irak 2003. godine. Dok su se u Izraelu oglasile sirene za zračnu opasnost, a Teheran zatvorio svoj zračni prostor, postalo je jasno da su nade za mirno rješenje uništene.

'Preventivni udar' kao službeno objašnjenje

Izraelska vlada prva je preuzela odgovornost, opisujući operaciju kao nužan čin samoobrane. Izraelsko ministarstvo obrane objavilo je priopćenje u kojem se navodi da je napad pokrenut jer su obavještajni podaci ukazivali na neposrednu opasnost od "masovnog napada iranskim projektilima i bespilotnim letjelicama". Ministar obrane Israel Katz proglasio je izvanredno stanje na čitavom teritoriju zemlje te izjavio da je cilj operacije ukloniti egzistencijalne prijetnje.

​- Država Izrael pokrenula je preventivni napad na Iran kako bi uklonila prijetnje Državi Izrael - rekao je Katz u kratkom obraćanju.

Ova retorika nastavak je višemjesečnih upozorenja koja su stizala iz Jeruzalema i Washingtona. Još od takozvanog "dvanaestodnevnog rata" u lipnju 2025. godine, kada su Izrael i SAD napali iranska nuklearna postrojenja, obje su države jasno dale do znanja da neće tolerirati nastavak iranskog nuklearnog i balističkog programa. Iako detalji o navodnom planiranom iranskom napadu nisu objavljeni, izraelski dužnosnici inzistirali su na tome da je djelovanje bilo neizbježno kako bi se spriječila veća katastrofa.

Slom pregovora i nuklearna kriza

Pozadina napada leži u potpunom kolapsu diplomatskih napora. Treća runda pregovora, održana u Ženevi uz posredovanje Omana, završila je bez ikakvog dogovora samo nekoliko dana ranije. Američki predsjednik Donald Trump javno je izrazio nezadovoljstvo napretkom, inzistirajući na uvjetu koji je Teheran smatrao neprihvatljivim: potpunom i trajnom prekidu obogaćivanja uranija, poznatom kao "zero enrichment". Iran je, s druge strane, bio spreman razgovarati o ograničenjima nuklearnog programa u zamjenu za ukidanje sankcija, ali je odbijao povezati to pitanje sa svojim programom balističkih projektila ili podrškom savezničkim skupinama u regiji poput Hezbolaha i Hamasa.

Dodatnu zabrinutost Zapada izazvalo je izvješće Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) od 27. veljače, koje je navelo da inspektori nisu imali pristup ključnim postrojenjima oštećenima u napadima 2025. godine. Zbog toga agencija nije mogla potvrditi točnu veličinu iranskih zaliha obogaćenog uranija, što je pojačalo sumnje da Teheran potajno radi na razvoju nuklearnog oružja. Izostanak transparentnosti i nepopustljivost obje strane za pregovaračkim stolom stvorili su savršenu oluju, čineći vojnu opciju sve izglednijom.


Dok su se diplomatski kanali zatvarali, Iran se suočavao s dubokom unutarnjom krizom. Masovni prosvjedi, koji su započeli krajem 2025. godine zbog teške ekonomske situacije, inflacije i nestašica, prerasli su u otvoreni bunt protiv režima. Vlasti su odgovorile brutalnom represijom, uhićenjima desetak tisuća ljudi i gušenjem internetskih sloboda. Prema izvješćima organizacija za ljudska prava, snage sigurnosti, uključujući paravojne formacije, provodile su masovna uhićenja i nasilno suzbijale demonstracije.

Analitičari vjeruju da je Trumpova administracija procijenila da je iranski režim oslabljen i ranjiv zbog unutarnjeg nezadovoljstva. Predsjednik Trump je vidio priliku da iskoristi krizu kako bi izvršio maksimalan pritisak na Teheran i prisilio ga na kapitulaciju za pregovaračkim stolom ili, ako to ne uspije, da vojnom akcijom neutralizira prijetnju. State Department je uoči napada objavio priopćenje u kojem je optužio iranski režim da "nastavlja loše upravljati svojom ekonomijom" te da "prioritet daje financiranju stranih saveznika i projektila umjesto osnovnih potreba običnih Iranaca".

Eskalaciji su prethodili tjedni otvorenih prijetnji i demonstracije vojne sile. Sjedinjene Države rasporedile su u regiju golemu pomorsku i zračnu silu, uključujući dvije udarne skupine nosača zrakoplova, USS Abraham Lincoln i USS Gerald R. Ford. Vojni analitičari istaknuli su da je mobilizacija bila najveća od 2003. godine, što je jasan signal da se Washington priprema za ozbiljan vojni sukob i očekuje iransku odmazdu.

Predsjednik Trump nije krio svoje namjere. U nizu objava na društvenoj mreži Truth Social upozoravao je Iran da mu vrijeme istječe. Sredinom veljače dao je Teheranu ultimatum od deset do petnaest dana da postigne "smislen dogovor".

​- U suprotnom, dogodit će se loše stvari - poručio je Trump, aludirajući na prethodne napade na iranska postrojenja.

Ova strategija imala je za cilj uvjeriti Iran da je američki predsjednik spreman na sve kako bi postigao svoje ciljeve. Istodobno, takva je retorika Washington stavila u poziciju iz koje se bilo teško povući bez gubitka kredibiliteta, dodatno smanjujući prostor za diplomatsko rješenje.