"Oba su pala, a meni su se noge oduzele"

"U jednom trenu sam hvatajući avion u križ nišana opalio jedan dugi rafal. Inače, ovaj top  ispaljuje 11 metaka u sekundi i uz pomoć cijele topovske baterije, ako smo koordinirani, stvara gustu mrežu metaka na nebu", protumačio je Pauk, koji je naučio vrhunski nišaniti iz takvog topa za vrijeme služenja JNA u Mostaru. 

"Samo koju sekundu kasnije on je opalio po nama, ali ja to nisam registrirao jer sam bio skoncentriran na nišanjenje, jer se nakon ispaljenih rafala oko mene stvorio gusti dim. U međuvremenu avioni su odletjeli u pravcu rta Kremik, a ovaj na kojeg sam ja pucao je produžio prema moru i po nekim informacijama i pao u more negdje u pravcu otoka Žirje. Drugog je uhvatio Neven Livajić sa svojom "strelom" i sve je ostalo povijest", ispričao je Goran Pauk, koji i nikako ne može prežaliti tragičnu smrt svog mladog suborca Filipa Gaćine čiji je uzvik 'Oba su pala' najavio pobjedu u Domovinskom ratu.

Sve je snimio kamerom Ivica Bilan, koji je jednom ispričao da je imao povjerenja u posadu i znao je da bi, ukoliko naiđu avioni, mogao snimiti događaj za povijest. To se i dogodilo. Nažalost Filip Gaćina poginuo je nakon rata, 19. rujna 1998. godine kao djelatnik 'Mungosa', dok je razminiravao teren. 

Prema Paukovim riječima, susreo se sa suborcem Nevenom Livajićem koji je nekoliko sekundi kasnije srušio drugi avion. Livajić danas živi u Zagrebu i bavi se ulaganjima u turizam. Ni Pauk ni Livajić nisu imali pojma da je cijeli događaj snimljen kamerom, a snimku je prvi put vidio tek nakon nekoliko mjeseci. Nisu bili ni sigurni da su baš oni srušili avione, ali im je to javio njihov zapovjednik Bore Skorić. 

"Bio je to spoj ciljača, snimača i vikača koji teško da se može ponoviti", završio je Pauk.