Obitelj Castro prvi puta nakon 60 godina nije na čelu Kube

Privatnici

Kubu je u 2017. posjetilo 4,7 milijuna turista i upravo je turistički procvat potaknuo razvoj privatnog sektora koji zapošljava više od trećine radne snage, prema podacima skupine za ljudska prava  WOLA sa sjedištem u Washingtonu.

Pojava privatnog sektora je, međutim, počela stvarati društvene nejednakosti, a one potječu i iz dvostrukog deviznog sustava Kube koja ima peso i konvertibilni peso vezan uz dolar. 

Ljudi koji primaju čvrstu valutu od rodbine iz inozemstva ili su, primjerice, zaposleni u turizmu lakše kupuju proizvode bolje kvalitete u trgovinama za turiste u kojima se  plaća konvertibilnim pesom.

Pred Castrovim nasljednikom Diaz-Canelom bit će zadaća ujediniti dvije valute, a riječ je o projektu koji se planira godinama, zato jer ulagači taj sustav ističu kao veliku zapreku u poslovanju.

"Raul Castro ostavlja sustav koji je i stabilan i krhak, s ozbiljnim problemima održivosti", kaže analitičar Arturo Lopez-Levy.

Novi kubanski lideri morat će se pozabaviti i slobodom izražavanja, koja je jako ograničena, čak  do te mjere da mnogi ljudi odbijaju u javnosti razgovarati o politici.

Diaz-Canel naznačio je da bi mogao proširiti pristup internetu, koji je jedan od najlošijih u regiji. 

Bez obzira na to kakve promjene poželi provesti novi predsjednik, morat će voditi računa o stajalištima Raula Castra koji će ostati šef Komunističke partije i imati snažan utjecaj na vojsku.

Neki promatrači ocjenjuju da to i neće biti zapreka jer je i sam Castro potaknuo niz reforma i mogao bi zauzdati najkonzervativnije članove stare garde. 

 "Drug Diaz-Canel nije pridošlica niti netko neplaniran", rekao je Raul Castro kada ga je 2013. imenovao potpredsjednikom Kube. 

Ta izjava odraz je Castrova povjerenje u zamjenika, svoju desnu ruku i vjernog sljedbenika partijske doktrine.

Diaz Canel (57), rođen je u radničkoj obitelji u gradu Santa Clari u središnjem dijelu Kube.

Diplomatski rat Top News Tito je Castru i Che Guevari lažno obećavao oružje

Na tamošnjem sveučilištu stekao je diplomu elektroinženjera, zatim je 80-ih služio u vojsci pa postao profesor na sveučilištu na kojem je studirao. 

Brzo se uspinjao partijskim ljestvama i stigao do dužnosti komunističkog čelnika u dvjema najvažnijim pokrajinama Villa Clari i Holguinu.

U Villi Clari dopustio je procvat kulturnog života pa se tako u baru Mejunje održavao show tranvestita. 

U Holguinu ga pamte kao sasvim običnu osobu. Nosio je stare košulje s otiskom Che Guevarina lika i vozio se biciklom. 

Godine 2003., tada 43-godišnji Diaz-Canel postao je najmlađi član politbiroa, glavnog tijela partije. 

Šest godina poslije Raul Castro imenovao ga je ministrom za visokoškolsko obrazovanje, a 2013. potpredsjednikom.

Uživa ugled učinkovitog pragmatičara i pamti se da je 2013. savjetovao zastupnike da "slušaju narod i skrbe se za njegove probleme".

Diaz-Canel zagovara kontinuitet socijalističke revolucije i zato ne treba očekivati da će biti veliki reformator. 

Diaz-Canel mogao bi, ipak, unijeti novi stil u predsjedničku dužnost na Kubi. Njegova druga supruga Lis Cuesta često ga je pratila na putovanjima u inozemstvo i moguće je da Kuba dobije prvu damu, dužnost koju dosad komunistička Kuba nije imala. 

Kuba je ipak u proteklih deset godina "zakoračila" u moderni svijet - u naciji od 11.5 milijuna ljudi registrirano je pet milijuna mobitela.

Više od pola milijuna Kubanaca radi u privatnom sektoru. Nakon što su godinama morali tražiti dozvole da otputuju van granica, danas bez problema putuju, a mogu čak i kupovati nekretnine.

"Ovo je mudar potez Raula Castra, to je svojevrsno institucionaliziranje režima. Jedino ako on zapravo vlastoručno odabere nasljednika, ima ga priliku do kraja ga "odgojiti" i prenijeti vlast, onda možemo govoriti o tome da će režim, i ideje revolucije, preživjeti", kaže Jorge Dominguez, stručnjak za Kubu sa sveučilišta Harvard.