Mlađi sin Aleksandra Lukašenka, dvadesetogodišnji Nikolaj, sve češće se pojavljuje u bjeloruskim medijima. On više nije dijete koje prati svog oca na službenim putovanjima, već netko tko utječe na politička zbivanja.
Trenutačno Nikolaj Lukašenko putuje širom zemlje i svira klavir na koncertima u okviru „Maratona jedinstva", propagandnog događaja organiziranog povodom nominacije Aleksandra Lukašenka za još jedan mandat na funkciji predsjednika. Lukašenko vlada Bjelorusijom već više od 30 godina. Prijevremeni predsjednički izbori zakazani su za 26. siječnja. Uoči tih izbora, Nikolaj Lukašenko je sve češće prisutan u državnim medijima, piše Deutsche Welle.
Kada je Volodimir Zelenski početkom ove godine izjavio da se Lukašenko u proljeće 2022. ispričao zbog početka ruskog napada na Ukrajinu, Lukašenkova glasnogovornica Natalija Ejzmont izjavila je da je to bilo isključivo zbog „emocionalne reakcije" njegovog sina Nikolaja. Prema njezinim riječima, broj telefona Zelenskog čak je sačuvan među Nikolajevim osobnim kontaktima u imeniku. S druge strane, Nikolajev otac Aleksandar Lukašenko omogućio je ruskim trupama da koriste teritorij Bjelorusije za invaziju na Ukrajinu.
Nikolaj mu je treći sin
Prvi put se Nikolaj Lukašenko u javnosti pojavio 2008. godine, kada je imao skoro četiri godine. Tada je sa svojim ocem sudjelovao u „državnoj akciji čišćenja" na gradilištu arene u Minsku. Tek kasnije Lukašenko je otkrio da je Nikolaj njegov treći sin. O Nikolajevoj majci poznato je samo da je liječnica, premda je u Bjelorusiji njezino ime javna tajna. Irina Abelskaja vodi zdravstveni centar, u kojem se liječe članovi državnog rukovodstva.
Za sina je otvorio odjel biotehnologije
U lipnju 2022. završio je srednju školu i započeo studij na Državnom sveučilištu u Bjelorusiji – na posebno za njega otvorenom odjelu za „biotehnologiju". Njegov otac je rekao da je taj odjel osnovan u suradnji sa Sveučilištem u Pekingu, te naglasio da će Nikolaj dobiti diplome obje institucije.
Tijekom masovnih protesta 2020. godine, koji su izbili zbog falsificiranja predsjedničkih izbora na kojima je Aleksandar Lukašenko proglasio pobjedu, šesnaestogodišnji Nikolaj pojavio se sa svojim ocem u punoj vojnoj opremi i s vatrenim oružjem. Kasnije je nazočio ispitivanjima oporbenog političara Viktora Babarika i drugih političkih zatvorenika u istražnom zatvoru bjeloruske tajne službe.
Na četvrtu godišnjicu tih spornih izbora, Kanada je u kolovozu 2024. stavila nekoliko osoba iz Bjelorusije na listu sankcija, uključujući i Nikolaja Lukašenka. Vlada Kanade time je reagirala na ozbiljna i sustavna kršenja ljudskih prava nakon tih izbora. U studenom 2024. Nikolaj Lukašenko dao je intervju bjeloruskim državnim medijima u kojem je izjavio: „Neki kažu da sam drugačiji od svog oca, ali oni ili mene ne poznaju, ili ne poznaju mog oca. Ne mogu biti oporbenjak prema državi, prema šefu države, jer sam ja apsolutna kopija njega."
„Lukašenko sanja o tome da Nikolaj postane njegov nasljednik i to uopće ne krije", kaže Fjodor Pavljučenko, glavni urednik portala Reform.news i voditelj jednog YouTube projekta koji kritički analizira Lukašenka. „Nikolaj je sada odrastao, a njegove medijske aktivnosti ukazuju na novu poziciju", dodaje Pavljučenko. Prema njegovim riječima, Nikolaj se predstavlja kao Lukašenkova kopija i kao netko tko bi mogao naslijediti svog oca. „Propaganda će sada to usađivati u svijest Bjelorusa."
Politički analitičar Valerij Karbalevič, međutim, smatra da pojačano medijsko prisustvo Nikolaja Lukašenka služi samo kao pomoć u izbornoj kampanji njegovog oca. Ne vjeruje da postoje politički planovi za Nikolajevu budućnost. „Pitanje nasljedstva uvijek se postavlja tek kada šef države odstupi. A Lukašenko nema namjeru odstupiti", kaže Karbalevič.
Prema njegovom mišljenju, osoba koja pretendira na vlast mora zauzeti važnu poziciju. Karbalevič povlači paralele s drugim postsovjetskim državama, gdje su sinovi, koji su prethodno obavljali važne funkcije, nasljeđivali očeve na vlasti, poput Ilhama Alijeva u Azerbejdžanu ili Serdara Berdimuhamedova u Turkmenistanu.
"Pravit će od njega princa"
Lukašenkov najstariji sin Viktor vodi samo Nacionalni olimpijski odbor, dok Nikolaj ne zauzima nikakvu formalnu poziciju. Zbog toga Karbalevič ne vidi ništa što bi ukazivalo na eventualni prijenos vlasti na jednog od Lukašenkovih sinova.
Fjodor Pavljučenko, s druge strane, smatra da Nikolaj ne treba nikakvu funkciju. „Njegov otac je već stvorio čitav klan oko svog najmlađeg sina. Pravit će od njega princa, božanstvo kojem je priroda dala sve ono što mnogi stječu političkom karijerom", kaže ovaj novinar. Međutim, dodaje da je Nikolajev najveći nedostatak njegova mladost. „To je utrka s vremenom jer nije jasno koliko dugo će se Aleksandar Lukašenko moći održati prije nego što prenese vlast na svog nasljednika."
Pavljučenko ne isključuje mogućnost da bi Nikolajeva starija braća, Viktor i Dmitrij, mogli biti konkurencija u nasljeđivanju oca. Ipak, po njegovom mišljenju, njima nedostaje potrebna karizma. „Kada se pojave pred kamerama, vidi se da su lošije kopije svog oca."
