Miris cimeta, klinčića i pečenja koji se širi iz kuhinje, bogato postavljen stol oko kojeg se okuplja obitelj i obilje hrane simboli su Božića kakvog poznajemo danas. No, put do blagdanske raskoši na tanjuru bio je dug. Prije samo stotinu godina, božićni jelovnik u većini hrvatskih domova bio je znatno skromniji, utemeljen na namirnicama iz vlastitog vrta i smočnice te duboko prožet tradicijom i simbolikom koja je nerijetko bila važnija od samog obilja.
Skromnost i simbolika na stolu naših predaka
Na prijelazu u dvadeseto stoljeće, božićni ručak u ruralnim dijelovima Hrvatske rijetko je uključivao meso, koje se smatralo iznimnim luksuzom čuvanim za najveće svečanosti. Stolovima su dominirala jela "na žlicu" koja su grijala i tijelo i dušu – grah, leća, razne kaše od žitarica te nezaobilazni kiseli kupus. Sarma se pripremala i tada, no s mnogo skromnijim punjenjem, ponekad čak i bez mesa. Krumpir je bio osnova mnogih jela, pripreman na bezbroj načina kako bi nahranio brojnu obitelj.
Posebno mjesto zauzimao je kruh. Domaćice su ih ukrašavale simbolima koji su trebali prizvati plodnost, zdravlje i blagostanje u nadolazećoj godini. U tijesto su se često dodavali med, orasi ili suho voće, ovisno o dostupnosti. Upravo su suhe jabuke, kruške i šljive bile glavni izvor slatkoće tijekom dugih zimskih mjeseci.
Badnjak – posna tradicija koja i danas traje
Jedan od običaja koji se najčvršće zadržao do danas jest post na Badnjak. Dan uoči Božića posvećen je duhovnoj pripremi i umjerenosti, što se odražava i na jelovniku. Na stolu nema mesa, a glavnu ulogu preuzima riba. Iako se priprema ribe razlikuje od regije do regije, ova tradicija spaja vjeru, povijest i zajedništvo.
U Dalmaciji je Badnjak nezamisliv bez bakalara. Zanimljivo je da ova riba iz hladnih sjevernih mora, udaljenih tisućama kilometara, ima kultni status u Dalmaciji. Njegov put do hrvatskih stolova započeo je još u petnaestom stoljeću zahvaljujući venecijanskim trgovcima, a s vremenom je postao simbolom dalmatinskog Badnjaka, najčešće pripreman "na bijelo" ili kao brudet.
Dok obalom vlada bakalar, u kontinentalnoj Hrvatskoj kraljuju slatkovodne ribe. U Slavoniji i Baranji miriše fiš-paprikaš, a diljem središnje Hrvatske priprema se šaran, najčešće pečen na rašljama, ili pržen i poslužen uz krumpir salatu. Uz ribu, na stolu se nalaze i grah salata, kuhani krumpir i domaći kruh.
Božićni dan: Od pečenke do sveprisutne sarme
Nakon skromne večere na Badnjak, božićni ručak donosi pravo slavlje okusa i mirisa. S vremenom, kako je rasla ekonomska moć, stolovi su postajali sve bogatiji, a jela koja su nekad bila rijetkost postala su standard.
Danas je u središnjoj Hrvatskoj i Zagorju pečena purica s mlincima postala sinonim za Božić. Uz nju se često poslužuje i francuska salata, koja je, iako popularna, relativno nov dodatak tradicionalnom jelovniku. U Slavoniji i Baranji Božić je nezamisliv bez krepke mesne juhe s domaćim rezancima, nakon koje slijedi sarma i sočna svinjska pečenka. U Lici i Gorskom kotaru, sukladno oštrijoj klimi, na stolu se nalaze jača jela poput kuhane svinjetine, kiselog kupusa i pečenih krumpira, dok se u Dalmaciji uz puricu, ili kako je zovu – tuku, često priprema i pašticada s domaćim njokima, jelo koje zahtijeva višednevnu pripremu i strpljenje.
