Za svakoga tko pomno prati američku politiku, uključujući i hrvatske čitatelje ove kolumne, uvjerljiva pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima ne bi trebala biti iznenađenje. Ali je ipak bila šokantna. Svijetu je doista teško shvatiti da je uvažena demokracija mogla vratiti na vlast takvog lakrdijaša, neukog i nestabilnog čovjeka sklonog vrijeđanju i osuđenog kriminalca. Ali razlozi njegova uspjeha jasni su i uvjerljivi.
Prvo, Trumpa su spasile od zaborava pogreške njegovih protivnika. Republikanski čelnici u američkom Senatu, od kojih mnogi preziru Trumpa, mogli su trajno okončati njegove predsjedničke aspiracije, ali nisu se željeli pridružiti demokratima da osude Trumpa na suđenju za opoziv zbog napada na američki Capitol 6. siječnja 2021. Predsjednik Joe Biden tad je posijao sjeme Trumpova političkog uskrsnuća time što nije uspio zaustaviti plimni val ilegalnih migranata, oko deset milijuna tijekom njegova mandata, koji je prešao južnu granicu SAD-a. Odluka četvorice tužitelja povezanih s demokratima 2023. da podignu kaznenu prijavu protiv Trumpa učinila ga je mučenikom u očima njegovih pristaša i uništila šanse njegovih republikanskih suparnika da ga poraze za predsjedničku nominaciju stranke. A Bidenova odluka da se kandidira za reizbor unatoč niskoj popularnosti i fizičkom pogoršanju dovela je Trumpa na vodeću poziciju od početka utrke.
Drugo, Kamala Harris vodila je žustru predsjedničku kampanju, ali je bila kobno hendikepirana rezultatima Biden-Harrisove administracije, posebno u gospodarstvu. Činilo se da demokrati nisu svjesni pogubnog utjecaja visoke inflacije na troškove života prosječnih Amerikanaca. Iako je opravdano ponosan na zakonodavstvo od povijesnog značaja koje postavlja temelje za budući gospodarski rast, Biden je potpuno pogrešno protumačio raspoloženje biračkog tijela bijesnog ne samo zbog inflacije, nego i masovne ilegalne migracije te uvjeta kriminaliteta i propadanja u gradovima diljem SAD-a pod palicom demokrata. Istraživanja javnoga mnijenja već nekoliko godina jasno pokazuju da većina Amerikanaca smatra da se zemlja kreće u pogrešnom smjeru, a Bidenova osobna popularnost bila je niža od bilo kojeg predsjednika u posljednjih pola stoljeća.
Izgledi demokrata poboljšali su se Bidenovim povlačenjem iz utrke u srpnju, kad ga je zamijenila gospođa Harris, koja je uživala u početnom porastu popularnosti. No Harris je ušla u tešku bitku te je imala nešto više od 100 dana za predstavljanje biračkom tijelu i proširenje javne podrške svojoj kandidaturi. U retrospektivi, jasno je da joj je jedina nada da prevlada strukturne nedostatke s kojima se suočila bilo odlučno distanciranje od Bidenove ostavštine i zacrtavanje prepoznatljivog smjera usredotočenog na budućnost. Možda su se ona i njezini savjetnici bojali da će tome nedostajati kredibilitet, s obzirom na to da je bila na vlasti u partnerstvu s Bidenom. Umjesto toga, odlučili su Donalda Trumpa staviti u fokus svoje kampanje, poticanjem straha od njegove potencijalne prijetnje demokraciji i reproduktivnim pravima žena. To je bio itekako pogrešan pristup, s obzirom na očitu čežnju javnosti za promjenom smjera. Njezin neuspjeh u intervjuu 8. listopada da navede jedan primjer po kojemu se njezina politika razlikuje od Bidenove, video isječak koji je Trumpova kampanja odmah pretvorila u oružje kod milijuna birača, vjerojatno je potpuno uništio njezine šanse.
Treće, Donald Trump je angažirao vrhunske republikanske stratege i vodio profesionalnu kampanju. Ankete, koje su upućivale na iznimno tijesnu utrku uoči izbora, ponovno su znatno podcijenile njegovu snagu. Trump je pobijedio u svih sedam ključnih saveznih država. Postigao je veliki prodor u demokratske izborne jedinice - glasače radničke klase svih rasa, uključujući crnce i Latinoamerikance. Prvi je put pobijedio s najviše glasova naroda na nacionalnoj razini, a to nitko nije predvidio. Trump je također doveo Republikansku stranku do pobjede u utrkama za Zastupnički dom i Senat diljem zemlje te do većinske kontrole nad američkim Kongresom. Kao posljedica toga, vraća se u Washington poput kolosa, u poziciji da nametne svoju volju vladi i zemlji s moći bez premca od Lyndona Johnsona 1964. godine.
Trump namjerava iskoristiti tu moć u najvećoj mogućoj mjeri, ali nije jasno u koje svrhe. Demokrati strahuju da će, zaštićen ekspanzivnim predsjedničkim imunitetom dodijeljenim nedavnom presudom Vrhovnog suda, izvršiti napad na vladavinu prava, iskorištavanjem pravosuđa kao oružja protiv svojih neprijatelja te čišćenjem i politiziranjem savezne radne snage. Sigurno će ispuniti svoje glavno predizborno obećanje da će osigurati južnu granicu, deportirati milijune ilegalnih imigranata i nametnuti znatne carine na uvoz iz inozemstva, uključujući Europu. Pitanje je koliko će daleko ići. Privođenje i deportacija od 10 do 20 milijuna ljudi bez pravnog statusa u SAD-u izazvali bi društvene nemire i destabilizirali gospodarstvo. Neki su upozorili na to da bi Trump mogao započeti s ograničenom shemom deportacije usmjerenom na zločince i dva milijuna migranata čiji su zahtjevi za azil već saslušani i odbijeni.
Trumpov vjerojatni pristup vanjskoj politici također je zagonetka. Njegov je glavni cilj na međunarodnom planu projiciranje snage, a to upućuje na napore za obnovu američke obrambene industrije i vojne sile. Ali Trump obećava da će držati SAD podalje od prekomorskih sukoba. Cilj mu je zastrašiti i odvratiti protivnike, a ne voditi rat. Primjerice, u svom prvome mandatu provodio je proizraelsku politiku kako bi zadovoljio svoju bazu evanđeoskih pristaša, ali je odbio biti uvučen u sukob s Iranom, što je izazvalo trvenje između njega i Benjamina Netanyahua. Budući da pred njim više nije reizbor, Trump bi se mogao osjećati oslobođenim prethodnih ograničenja. Može li to značiti manje ulagivački stav prema Rusiji? Jasno je da će Trump tražiti prijevremeni kraj rata u Ukrajini pod uvjetima koji će vjerojatno biti bolni za Kijev. Također će zahtijevati da saveznici NATO-a u potpunosti ispune svoje obveze u pogledu potrošnje na obranu. Davanjem prioriteta američkom rivalstvu s Kinom, očekuje da Europljani preuzmu primarnu odgovornost za vlastitu obranu. Međutim, možda postoji nada da se neće povući iz NATO-a ili potpuno napustiti američke obveze prema svojim saveznicima.
Kako konačno objasniti jedinstveni utjecaj Donalda Trumpa na polovicu američkog naroda? Čak ni njegovi klevetnici ne mogu poreći njegovu čistu nesalomljivost i neusporedivu snagu volje, osobine koje su ga dovele do ponovnog izbora u najvećem političkom povratku u američkoj povijesti. Privlačnost moćnika, također je vrijedno napomenuti, nije jedinstvena za SAD - i Europa je imala svoj udio uspješnih demagoga tijekom prošlog stoljeća. Stari Grci razumjeli su da uvijek postoji opasnost da se demokracija pretvori u autoritarnu vladavinu. Svaka vlada koja izgubi kontrolu nad nacionalnim granicama i troškovima života svojih građana praktički poziva takvu alternativu.
