U brzom i žestokom svijetu utrka golubova na Tajvanu, stvari se često odmaknu kontroli. Postoji vrlo malo toga što neki uzgajivači neće učiniti kako bi pobijedili. Neki golubovi su otimani i zatim ponuđeni za otkupninu. Drugi su, navodno, prokrijumčareni u brze vlakove kako bi prvi stigli na cilj. Neki se, prema izvješćima, namjerno drže gladnima kako bi na dan utrke letjeli brže. .
Ovaj sport, koji je globalno popularan i star stoljećima, nigdje nije tako neobičan i ekstreman kao u Tajvanu, gdje su ulozi visoki, a nijedna shema nije previše komplicirana ni previše lukava za neke sudionike. Ipak, mnogi članovi zajednice žele promjene. Wu Chung-ming predsjednik je nacionalnog saveza za utrke golubova i lokalne udruge u kojoj je aktivan. Njegov stol krasi kičasta pepeljara u obliku goluba, a uz njega se nalazi računalo koje rudari kriptovalutu “Pigeoncoin”. Ispred ureda parkiran je Tesla koji je kupio isključivo zbog vrata koja se otvaraju prema gore (gull-wing doors).
- Isprva me to nije osobito zanimalo. Ali kad sam se uključio, upoznao sam sve te strastvene ljude koji su bili potpuno ludi za ovim sportom - rekao je za Guardian. Wu je među onima koji pozivaju na regulaciju, kako bi se riješile mračne strane sporta i omogućilo poštenim natjecateljima da se natječu čisto i sigurno. Utrke golubova u Tajvanu potječu još iz vremena japanske kolonijalne vlasti prije stotinjak godina, a kasnije su se razvile u zabavu među radničkom klasom izvan gradova. Kombinacija slabe regulacije i velikog novca dovela je do izvanrednog ponašanja, uključujući poznatu prevaru s brzim vlakom, kao i, prema Wuu, uobičajenu shemu — kloniranje čipova za praćenje kako bi se u utrku potajno ubacila druga ptica koja bi preletjela cilj ranije.
Koriste sva sredstva: Doping, ljubomoru...
Postoje i metode koje bi vjerojatno bile zabranjene da postoje čvrsti standardi, poput upotrebe dopinga, ili taktika u kojima se trkaći golub odvaja od svog životnog partnera kako bi se brže vratio kući. Neki treneri čak stavljaju partnera goluba u kavez s drugim golubom, u nadi da će ljubomora „zapaliti“ krila trkaču.
„Vođenje golubarskog kluba na Tajvanu je iskreno jako teško jer je toliko varanja,“ kaže Wu. „Čuo sam za sve moguće trikove – bilo ih je stvarno puno.“ Wu tvrdi da je voljan surađivati s udrugama za zaštitu životinja i vladom kako bi se stvorio „zdraviji oblik sporta“ i kako bi se golubarstvo izvelo iz pravne sive zone, ali dodaje da ih vlada drži u statusu neizvjesnosti.
Vlada tvrdi da je golubarstvo povezano s kriminalom. Osim varanja i otmica, postoje i navodne povezanosti s kriminalnim bandama, optužbe za zlostavljanje životinja, te izvješća o milijardama tajvanskih dolara uloženih u ilegalno klađenje, koje višestruko premašuju službene nagradne fondove. U raznim okruzima, tajvanska policija redovito provodi racije u navodno ilegalnim kladionicama koje djeluju iz lokalnih udruga. Službenici su uhićivani i osuđivani, a stotine milijuna tajvanskih dolara zaplijenjeno.
„Kaznena djela vezana uz klađenje već dugo su jedan od glavnih ciljeva provođenja zakona“, navodi tajvansko Ministarstvo unutarnjih poslova za Guardian, dok Ministarstvo poljoprivrede tvrdi da je ilegalno klađenje „glavni izvor prihoda“ u industriji. Wu, međutim, tvrdi da njegova udruga ne radi ništa protuzakonito, te da neslužbeni nagradni fondovi nisu ilegalni. „Ono što mi radimo u utrkama golubova nije kockanje, to je nagrada za natjecanje. Vlada nam nikad nije dala jasan stav o tome.“
Otmice i otkupnine
Krajem 1990-ih sve utrke golubova na Tajvanu premještene su na otvoreno more, gdje se desetci tisuća ptica ukrcavaju na brodove-kontejnere i puštaju da lete rutu gotovo isključivo preko oceana. No, taj je format osudila zajednica za zaštitu životinja, koja tvrdi da se ogroman broj ptica izgubi na moru, a utrke se održavaju bez obzira na vremenske uvjete.
Vlasti priznaju da stope gubitka u nekim utrkama dosežu i do 98 posto. Organizacije za prava životinja optužuju trenere da se golubovi često zlostavljaju i okrutno odbacuju nakon što više nisu korisni za utrke. Neke organizacije traže potpunu zabranu utrka, dok He Tsung-hsun, glavni tajnik Tajvanske mreže za praćenje zaštite životinja (TAPMN), priznaje da je kultura duboko ukorijenjena u tajvansko društvo, te umjesto toga poziva vlasti da za početak zabrane utrke na moru i ozbiljno istraže navode o ilegalnim aktivnostima. Wu o optužbama za zlostavljanje i krađu kaže: „I nama su takva ponašanja odvratna. Želimo to ispraviti. Želim razgovarati s tim skupinama i reći: 'U redu, ako se vratimo na utrke na kopnu, gdje se manje ptica izgubi ili ozlijedi – ja sam za.'“
