Možda je najlakši način da shvatimo 15-godišnju fiksaciju desničara Georgeom Sorosem jest da je našoj sve izraženijoj polarizaciji društva traži nužan lik milijardera zlikovca iz crtića koji će predstavljati onu lošu stranu.
Je li američki predsjednik upravo optužio Sorosa da je potkupio prosvjednike protiv Bretta Kavanaugha? Naravno da jest. Isto kao što je ključni savjetnik američkog predsjednika 2010. optužio Tea Party da su taj pokret stvorili braća Koch kao „izvorni pokret građana koji vam je podvalila skupina naftnih milijardera“.
No, dok je usporedba Charlesa Kocha i Georgea Sorosa daleko dublja nego što bi većina ljudi mogla i pomisliti - obojica su amaterski (i objavljeni) filozofi, obojica su obožavatelji austrijskih ekonomista-filozofa Karla Poppera i F. A. Hayeka, obojica su u borbu dvostranačke politike ušli dosta kasno u životu, i to nakon nekoliko desetljeća filantropije usredotočene na ideje i individualna pitanja – karikatura Sorosa dobila je posebno značenje Republikanske stranke u nastojanju da se politički redefinira.
Sorosa Breitbart News optužuje da je „globalist“, da je međunarodni financijer koji mrzi suverenitet država i koji se prečesto miješao u njihova politička pitanja. Soros je tako postao vreća za udaranje populistima koji se pojavljuju diljem svijeta i za takvoga slovi već četvrt stoljeća.
Anti-sorosevska paranoja u petak se ukazala u takvom obliku da ga je republikanski senator Chuck Grassley optužio da je platio žene koje su pretrpjele seksualne napade, da u liftu presretnu senatora Jeffa Flakea. Soros je u inozemstvu jako dugo vremena bio lik na kojem se hranio autoritarni nacionalizam. No, relativno nova pojava je to da sada u igru ulaze i Amerikanci.
On je, kao Židov rođen u Mađarskoj i potom naturalizirani američki državljanin koji je zaradio milijarde kladeći se po burzama protiv nacionalnih valuta, Soros je u 90-ima bio laka meta korumpiranim vladama od Bratislave sve do Kuala Lumpura.
„Ne želimo reći da je ovdje riječ o uroti Židova“, ostalo je upamćeno da je u svoje vrijeme govorio tadašnji malezijski premijer Mahathir Mohamad, „ali je činjenica da je Židov bio taj koji je doveo do pada valute, slučajno je Soros Židov.“
Soros inače ima skoro perverzni poriv za samokritiku, pa je tako desetljeće poslije upozoravao pred opasnosti od pretjeranog kretanja kapitala, kao i to da je „jako zabrinut zbog svoje uloge u svijetu u kojem se pojavljuje novi antisemitizam koji opet tvrdi da Židovi upravljaju svijetom“.
„Neželjena posljedica mojih aktivnosti je to da sam i ja pridonio takvoj slici“, rekao je.
Soroseva Zaklada Otvoreno društvo i kampusi njegovog Srednjoeuropskog sveučilišta u zemljama koje su izašle iz Hladnog rata bili su tako dobro financirane organizacije da nije moglo ispasti drugačije nego da postanu moćni i utjecajni centri. Istina, on je i dostavljao vodu građanima Sarajeva opkoljenima u ratu, i dijelio je studentima zatrovanima komunizmom udžbenike o slobodnom tržištu. U tom procesu on je vrlo učinkovito financirao liberalnu inteligenciju i političku opoziciju.
Njegovi otisci prstiju po obojenim revolucijama u tom dijelu svijeta bili su istodobno i stvarni, kao i jako precijenjeni od strane poklonika teorija urota.
U postkomunističkim tranzicijskim zemljama Srednje Europe vrijedilo je i to da što su vlade više kritizirale Sorosa, toliko su lošije radile na dobrobiti svojih građana. Blaćenje Sorosa, smatrali smo tada, bio je posljednje utočište nereformiranih aparatčika, što bi se evo uskoro trebalo promijeniti stupanjem na scenu mlađe generacije, neukaljane diktatorskim navikama. O Bože, kako li smo samo bili u krivu...
Moderni zaokret prema nacionalističkom populizmu očito je započeo u Sorosevoj domovini, u Mađarskoj. Savez mladih demokrata (Fidesz) inicijalno je bio protukomunistički, prozapadnjački i ekološki pokret koji nije primao članove starije od 35 godina. Da bi u prvoj polovici 90-ih odlučio napraviti zaokret; od liberalnog integracionizma naglo se okrenuo konzervativnom nacionalizmu. Mađarska koja je bila regionalni lider u ekonomskim i političkim slobodama, pod premijerom Viktorom Orbanom i pod Fideszom, postala je vodeći projekt etničkog populizma.
To je onda značilo da je Soros, koji je još odranije imao tretman rezerviran za bogate emigrante diljem svijeta, sada u svojoj domovini postao neprijatelj broj jedan. Novi zakon koji je proglasio ilegalnim pomagati tražiteljima azila, povremeno se naziva i „zakono za zaustavljanje Sorosa“, jer su upravo on i njegove organizacije prednjačile u zalaganju za prava manjina i u kulturnoj asimilaciji. Orbanizam danas vlada Poljskom, u porastu je u Skandinaviji, njemačkim govornim područjima Srednje Europe i na Balkanu.
Steveu Bannonu, bivšem savjetniku Donalda Trumpa jako se sviđa to što se događa. On sada pokušava organizirati transeuropski pokret točno određeno protusorosevskih nacionalista.
„To je rat“, govorio je na radiju u Velikoj Britaniji ljetos.
„Rat je politika vođena drugim sredstvima. Pa, i politika je rat vođen drugim sredstvima. To je rat za kontrolu. To je rat za malog čovjeka. A oni se bore, pogledajte samo Sorosa i te nevladine organizacije... Oni vas uništavaju.“
Bannon nije baš sasvim u krivu. On nije samo antinacionalist, nego je i čovjek koji je poglavlje svoje knjige „Mjehur američke supremacije“ iz 2003. posvetio načinima kako prebroditi prepreke suvereniteta kada je riječ o pravednom korištenju vojne sile protiv zlikovaca u inozemstvu. Čovjek koji je svojedobno slomio britansku funtu, nije samo ideološki na suprotnoj strani voljenom Bannonovom Brexitu, nego ulaže nešto od svog velikog bogatstva u održavanje novog referenduma kako bi se Brexit poništio.
To što desničarski populisti jesu paranoični, ne znači da Soros ipak nije najvažniji nepolitički faktor koji stoji nasuprot njihovih ciljeva. U trenutku kada republikanci kreću na igranje nacionalističke karte, bilo je samo pitanje vremena kada će protusorosevska manija prodrijeti i u mainstream.
Predugo su američki politički analitičari smatrali samorazumljivim da je Washington nekako imun na stil političkog koktela Nacionalnog fronta koji se sastoji od ksenofobije, zagovaranja države blagostanja i neprijateljstva prema institucijama nastalima nakon Drugog svjetskog rata koje su promovirale mir diljem Zapada.
Demokrati su se borili protiv trgovine, republikanci protiv ilegalne imigracije, ali ste uvijek znali da će se, jednom kad se domognu položaja, okrenuti „washingtonskom konsenzusu“. Kroz takvo stanje Donald Trump je prošao parnim valjkom, a sada i Orban, iz svoje diplomatske pseće kućice, sjeda za stol s velikim dečkima.
Jedino iznenađenje oko Trumpovog tweeta o Sorosu od petka jest to da mu je trebalo tako dugo. Kao što je obično slučaj, ono što se događa u Srednjoj Europi, u pravilu nema namjeru da tamo i ostane.
Analiza je u cijelosti preuzeta iz The Atlantic.
