Dramatično priopćenje Nogometnog kluba Dinamo objavljeno neposredno nakon ovotjednog atentata na Zdravka Mamića u Tomislavgradu završilo je važnom rečenicom: "Sramimo se društva u kojem živimo". To je njihovo pravo. I to je možda čak i istina. Ali to je, nažalost, društvo koje je i Zdravko Mamić desetljećima gradio. To je društvena klima koju je Mamić godinama kreirao.
I to su okolnosti u kojima su fizički napadi, prijetnje, obračuni, šaketanja, a sad i atentati postali prateći elementi njegova sportskog i društvenog djelovanja. Zdravko Mamić godinama je stalni gost crnih kronika, pa ni ovaj tjedan nije bio izuzetak. Ne pada nam na pamet od žrtve atentata praviti krivca niti podleći iskušenju mnogih građana po društvenim mrežama koji su zaključili da je Mamić "sam kriv" za to što ga je snašlo.
Premda su već njegove nasmijane fotografije iz bolnice sat vremena nakon napada sugerirale da ni on sam nije bio previše šokiran i užasnut pucnjevima. Ovdje ćemo krenuti tragom Dinamova priopćenja i tvrdnje kako se "srame društva u kojem živimo". Pitanje je jesu li se tako sramili društva i kad ga je Zdravko Mamić sramotio. Recimo, kad je prije tri godine kazneno prijavljen DORH-u zbog prijetnji smrću mladom nogometašu i njegovoj obitelji uz izjave da će ih "pobiti i iščupati im grkljan". Oni su ga ozbiljno shvatili.
Ili kad je jednom novinaru prijetio da će ga "prebiti kao mačku", drugom da će ga "pojesti mrak", a trećeg i sam fizički napao. Ili kad je napadao policajce, šaketao čelnike drugih klubova, tukao gradske službenike... Ili kad je ministra napadao zato što je Srbin, a treneru psovao "muslimansku majku". Dinamo je tad šutio. Je li se sramio? Nećemo to nikad saznati. Ali jasno je kako je ovo društvo u kojem smo došli do toga da se na Dinamova savjetnika puca iz busije (nasreću, neuspješno) upravo Mamić godinama gradio.
Bio jedan od njegovih nosećih stupova. S debelim vezama u politici, policiji i pravosuđu, u gradu i državi, u nogometnom savezu i na Pantovčaku, u medijima i svim institucijama koje Dinamo sad optužuje da nisu efikasne u zaštiti Mamića. U društvu u kojem je Mamić prijetio, napadao, psovao, vrijeđao, huškao, širio govor mržnje, metak je tek onaj logični, premda užasavajući nastavak. To sad plaši Dinamo, kao što je godinama plašilo i sve one koji su Mamiću stali na put.
Uključujući i građane koji su trpjeli njegove huliganske i šovinističke ispade. Skupa s njegovim klubom koji se od toga nikad nije ogradio. I opet, sve to ne znači da je Mamić sam kriv za ovo što ga je snašlo niti služi kao opravdanje za onoga tko je na njega zapucao. Ovdje se radi o tome da su se hrvatski građani puno prije Dinama počeli "sramiti društva u kojem žive" i u kojem je Zdravko Mamić bio jedan od glavnih aktera. Davno je prošlo vrijeme za iščuđavanje.
