Kaznena kolonija broj 4 u Gomelu u Bjelorusiji predviđena je za oko 1.700 zatvorenica. No, kao rezultat masovnog gušenja prosvjeda protiv predsjedničkih izbora koje je lažirao Aleksandar Lukašenko, ondje je 2020. i 2021., prema informacijama koje nisu službeno potvrđene, zatvoreno gotovo dvostruko više žena, piše Deutsche Welle.
Jedna od njih je Maria Kolesnikova, protukandidatkinja predsjedničke kandidatkinje Svetlane Tihanovskaje. Kolesnikova je 2021. godine osuđena na jedanaest godina zatvora, između ostalog, zbog pozivanja na radnje koje “ugrožavaju nacionalnu sigurnost” i “zavjeru s ciljem preuzimanja vlasti”.
Međunarodni odbor za istraživanje mučenja u Bjelorusiji sada je dokumentirao zlostavljanje koje zatvorenici kaznene kolonije broj 4 moraju trpjeti. Odbor uključuje jedanaest bjeloruskih, ruskih i ukrajinskih organizacija kao i Svjetsku organizaciju protiv mučenja.
Aktivisti za ljudska prava su za svoju istragu proveli 20 intervjua s političkim zatvorenicama koje su bile zatvorene u Gomelu od svibnja 2021. do veljače 2024. Iz obzira prema ženama koje su još u zatvoru, iz prijave su uklonjeni svi osobni podaci, a informacije o ostalim osuđenicama anonimizirane. Autori opisuju prijem u kaznenu koloniju, uključujući karantenu i raspoređivanje po odjelima, ali i uvjete rada u njoj te kažnjavanje političkih zatvorenika.
"Zatvorski čuvari na vodećim položajima organiziraju zlostavljanje političkih zatvorenika, koji su obično smješteni s ubojicama", kaže suosnivač Međunarodnog odbora za istraživanje mučenja u Bjelorusiji, Sergej Ustinov, povodom objave izvješća. Nadalje, zatvorenike se huška jedne protiv drugih i potiče ih se na špijuniranje. To posebno pogađa istaknute političke zatvorenike koji se nalaze u odjelima u kojima se svi međusobno kontroliraju. Uprava tako odmah doznaje za kršenja zatvorskih pravila koja su namjerno provocirana.
"Ovo je najokrutniji odjel, to je pakao”, rekla je jedna politička zatvorenica o boravku u toj kaznenoj koloniji.
"Jedna od najstrašnijih kazni je kavez koji se nalazi u kaznenoj koloniji na kontrolnoj točki između stambenog i poslovnog područja. Žene se stavljaju u ovaj kavez ako odbijaju slijediti naredbe službenih osoba ili ako su imale nasilne sukobe s drugim zatvorenicima i one ovdje moraju provesti između 30 minuta i osam sati."
Za "sitnije prekršaje" čuvari bi ponekad izlili dvije kante vode na pod u hodniku, koji bi osuđenice morale što brže obrisati krpom. “I to na koljenima, popraćeni uglavnom uvredljivim komentarima”, stoji u izvješću.
Autori izvješća nadalje opisuju higijenske uvjete kao šokantne. Zatočene žene smjele su se tuširati samo 15 minuta jednom tjedno. Morale su se same pobrinuti za svoje higijenske proizvode. Jednom mjesečno dobivaju paket higijenskih uložaka i rolu toaletnog papira. Ali može se dogoditi da toga nema u zatvorskoj trgovini. Iako teoretski rođaci ili prijatelji također mogu nešto poslati ženama, zatvorenicema je bilo dozvoljeno primiti paket samo svakih šest mjeseci.
"Svaki međusobni čin solidarnost smatra se prekršajem, čak i ako jedna žena drugoj da higijenski uložak ili malo čaja. I to se može kazniti", rekao je Sergej Ustinov.
U izvješću se opisuju i radni uvjeti u tvornici tekstila koja se nalazi u blizini kaznene kolonije. Tamo se proizvodi odjeća za bjeloruske snage sigurnosti, za djelatnike istražnih organa, civilne zaštite i podzemne željeznice, ali i za vojsku i za druge kaznene kolonije. Iako tamo žene imaju šestodnevni radni tjedan, često moraju raditi i nedjeljom.
"Jako je prašnjavo, jedva se diše. Ljudi s alergijama i astmom jako pate, pogotovo jer su materijali jako impregnirani", izvještava jedna bivša politička zatvorenica. Osim toga, rad zapravo nije plaćen. Jedna je žena rekla da je u prvom mjesecu u kaznenoj koloniji primila samo 44 kopejke (otprilike 12 eurocenti), a kasnije je dobivala dvije do tri rublje (oko 57 do 85 eurocenti) mjesečno.
