Na hrvatskoj političkoj sceni upravo traje natjecanje u lupetanju. I inače, to je tradicionalna disciplina domaćih političara, samo što je ovih dana intenzivirana, kao i svaki put kad se treba odvući pažnja od nečega krupnog, od korupcije ili kriminala u koji su se zapetljali glavonje, od loših zakona koji se donose u Saboru, i sličnih specijaliteta. Tako i ovih dana izvaljujući gluposti iz petnih žila domoljupci i njihovi trabanti pokušavaju odvući pažnju od afere 'Konzultantica', spasiti glavu redovu Karamarku.
Recimo, Bandić.
Braneći aktualnu, zapravo nepostojeću vladu, koja se pet mjeseci bavi sama sobom, dakle ničim, a u Sabor je poslala dva, tri bezvezna, glupa zakona poput onog o ukidanju ureda bivšeg predsjednika države, Bandić apelira na građane da vladi daju još šest mjeseci da pokaže što umije. Pritom kao svaki loš propagandist prethodnu vladu naziva najgorom u povijesti.
Graditelj zlatnih vecea, čovjek koji vrtićkoj djeci otima iz usta da bi izgradio nove fontane pritom ne nudi nikakav argument za svoje tvrdnje, nikakve usporedne rezultate rada prethodne i aktualne vlade u prvih pet mjeseci. On, kao i obično, lupeta.
A kako taj otimač gableca vrtićkoj djeci i tetama poima posao saborskog zastupnika i demokraciju vidljivo je iz njegova objašnjenja činjenice da zastupnica njegove stranke, Sandra Perković, zastupnički posao obavlja na atletskim stadionima.
Da ne dolazi na posao, ali da svejedno uzima plaću. I to kakvu plaću. Bandiću to nije sporno.
"Pa kakav bih ja bio gradonačelnik i predsjednik stranke", kaže on, "kad ne bih imao nekog prijatelja koji će dići sa zadovoljstvom ruku za Sandru Perković koja je sada bacila rekord mitinga, rekord sezone, i promovira Zagreb i Hrvatsku više nego klubovi u Saboru".
Zanimljivo! Saborski zastupnici, dakle, nisu ondje da rade prema vlastitoj savjesti, već su ondje kako bi dizali ruke za druge. Njihov posao nije da donose zakone, već da uokolo promoviraju Zagreb i Hrvatsku. Sabor, prema Bandiću, nije nositelj zakonodavne vlasti, već salon za peglanje imidža Hrvatske.
Ni ostatak ekipe ne zaostaje za Bandićem. Tako Željko Glasnović iz rukava vadi branitelje, svodeći Sabor na produženu ruku već pomalo zaboravljenog paravojnog krila HDZ-a.
"Nek me poslušaju sada oni koji to ne shvaćaju - branitelji neće dugo trpjeti da se koče strukturne reforme", prijeti saborski zastupnik dijaspore novim šatorom i plinskim bocama.
Lupeta se, dakle, na sav glas kako bi se zaglušila grmljavina afere u koju je upetljan bračni par Karamarko. Oni pribraniji aferu pokušavaju minorizirati, svesti je na tričavi sukob interesa prvog potpredsjednika vlade.
Međutim, ugovori o mutnim, po Hrvatsku štetnim poslovima konzultantske tvrtke Karamarkove supruge Drimia, tvrtke njegova prijatelja i lobista MOL-a Josipa Petrovića i mađarskog MOL-a pljušte poput ljetnog pljuska. Štoviše, izlazi na vidjelo da više nije u pitanju samo interesna povezanost supružnika Karamarko s mađarskim MOL-om, već i s ruskim kapitalom.
S tim u vezi udruga Gong u priopćenju upućenom saborskom Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa podsjeća da su do sada u medijima razotkrivena dva konkretna slučaja 'problematične interesne povezanosti Tomislava i Ane Karamarko: prvo, s lobistom MOL-a kojem je u interesu odustajanje RH od arbitraže oko INA-e te drugo s tvrtkom 'Migrit solarna energija' koju je Finska proglasila paravanom za ruski kapital'.
U takvim okolnostima, kažu u Gongu, postavlja se pitanje može li Tomislav Karamarko uopće nastaviti obnašati funkciju prvog potpredsjednika Vlade, ali i bilo koju drugu dužnosničku funkciju?
Iz oporbenog SDP-a stiže još žešća reakcija. Najavljujući da će u Saboru pokrenuti postupak opoziva Karamarka, Peđa Grbin tvrdi da MOL preko HDZ-a vodi državu.
"Podaci koji su zadnja dva tjedna izašli u javnost samo potkrepljuju tvrdnju koju sam iznio, a to je da MOL preuzima HDZ i državu. A izjave koje su o ovoj aferi davali i iz MOL-a i iz HDZ-a pokazuje da su spremni na sve osim da hrvatskoj javnosti kažu istinu".
Grbin ne prijeti praznom puškom, dokumenti koje objavljuju mediji doista u prah satiru sliku Karamarka kao domoljupca.
A sva ta buka koju Karamarko podiže otkako je preuzeo HDZ, sve te fraze o Hrvatstvu, o hrvatskim interesima, o HDZ-u i njemu osobno kao čuvarima nacionalnih interesa, o Hrvatskoj iznad svega, sve se to raspada pred dokazima koje mediji ovih dana podastiru pred javnost.
Biznis je jedna, a patriotizam posve druga stvar. Ili da budem posve prizeman, ljubav prema lovi najčešće je u potpunoj suprotnosti s ljubavi prema domovini. Te dvije ljubavi međusobno se isključuju.
Tako i ovaj put. Izgubi li Republika Hrvatska spor s MOL-om, dobija obitelj Karamarko. I obrnuto. Budimo malčice zlobni i upitajmo se sugerira li domoljubac Karamarko vlasnici Drimie da učini sve kako bi njezin klijent, MOL, izgubio spor s Hrvatskom, dakle lovu. Gomilu love.
Ako je Karamarko onakav kakvim se predstavlja, domoljubac od glave do pete plus srce, on ne čini ništa drugo nego kumi vlasnicu Drimie da priušti sebi i svojem klijentu veličanstven gubitak. No, vjerujete li vi u to?
Za kraj, zamislimo sljedeću situaciju - da je supruga bivšeg premijera Zorana Milanovića uhvaćena u poslovima u kojima je uhvaćena supruga prvog potpredsjednika vlade Karamarka. Što bi i kako bi Karamarko zborio tada? A što zbori sad?
Bit će da je i patriotizam, poput morala, relativna stvar.
