U knjizi "Deset dana u travnju" izdvojili smo dnevničke zabilješke, dijelove povijesnih studija, judikaturu, fragmente memoara, zapisnika i drugih dokumenata u kojima akteri velike povijesti iznose svoja sjećanja, ali i novinske tekstove koji u realnom vremenu oslikavaju život i mišljenja suvremenika.
Razdoblje od puča do prvog dana travnja 1941. čini prvo, uvodno poglavlje, a u ostalima donosimo pregled tiska od 1. do 10. travnja, izvorne priče aktera povijesti, kao i svjedočenja o njima, sadržaje naslovnica i članaka koje su pisali ozbiljni ljudi i veliki novinari. U dva završna poglavlja prikazujemo rasplet povijesne drame poslije 10. travnja te sudbine aktera.
Zahvaljujemo Hrvatskom državnom arhivu, čijom smo ljubaznošću dobili uvid u dosjee Slavka i Dide Kvaternika, Branka Benzona, Ante Pavelića, dr. Vladka Mačeka, Đure Vranešića (Jure Vranešića) i Mirka Puka.
Ante Pavelić u Firenzi je državni udar od 27. ožujka dočekao s oduševljenjem; Jugoslaviji kuca smrtna vura, on vidi priliku života koju je uzalud čekao tijekom 12 godina emigracije u Italiji - proglasit će državnu neovisnost (makar pod Mussolinijevim okriljem) pa useliti u Banske dvore i iz njih vladati, po mogućnosti doživotno. U Zagrebu se tih dana, u luksuznom kabrioletu vozika drug Tito; njegova žena Herta je u sedmom mjesecu trudnoće, a on s komunistima u padu buržoaske vlade također vidi priliku za revoluciju, jer mu je jasno da je rat neizbježan. Tito danima sastanči s Radom Končarom, Vladom Bakarićem, Pajom Gregorićem i drugim istaknutim komunistima (mnogi su u Kerestincu, logoru kojega su Maček i Šubašić osnovali za protivnike režima). Potrebna mu je hladna glava i čelična guzica – sastanci traju satima...
U jednom tavanskom stanu, u dubokoj ilegali stari K&K pukovnik Slavko Kvaternik noćima ne može spavati. Uvjeren da je izvanredan politički vizionar, strategijski teleskop i taktički mikroskop ( a ne tek bijedni "naftalinac", kako Zagrepčani posprdno zovu stare, umirovljene kakanijske časnike) mučne sate samoće i promišljanja katkad prekida naiskap ispijenim gutljajima ljute šljivovice, pa smišlja najopakiji plan kojega je ikada izmislio neki hrvatski penzioner – on će, na svoju ruku, proglasiti državu uz Mačekovo legitimističko odobrenje, i time nadmudriti i Hitlera i Mussolinija! Njegov stari neprijatelj, pisac Miroslav Krleža, posvađan s komunistima,sprema pak premijeru Gospode Glembajevih, koja se na daskama nacionalnog teatra ima pojaviti sredinom travnja...
”Na dan drugi travnja 1941.", čitamo u novinama izašlima tog dana, „ sunce u srijedu, drugoga travnja (92. dana u godini) izlazi u 5.36, a zalazi u 18.19. Katolici slave Franju P., a pravoslavni monahe sv. Save…”
Građanski život još uvijek uzbuđuju vijesti iz crne kronike. Uskoro će cijeli život postati velika, crna kronika – ali do tada ima proći još tjedan dana, pa se općinstvo uzbuđuje nad klasičnim kriminalom.
Zločin koji je zgrozio Hrvatsku: Ubijena žena, ni traga zločincu
„Ruku vezanih za noge, s krpom u ustima, udarena tupim predmetom i udavljena, ubijena je Rozalija Lettoni (44) na Bijeničkoj cesti“, pišu dnevne novine. „Taj stravičan zločin zapanjio je Hrvatsku. Nije opljačkana niti silovana. Ubijena je u svojoj kući usred bijela dana, a našao ju je suprug Franjo koji se oko podne vratio kući…“
„Policija“, piše novinar, „nema nikakvih tragova, osim priča susjeda kako su zadnjih dana vidjeli nekog beskućnika u prefarbanom robijaškom odijelu kako prodaje nekakve kreme po kućama…“
Misteriozno ubojstvo zaokupilo je maštu Zagrepčana. Tko je tajanstveni beskućnik u „prefarbanom robijaškom odijelu“ koji se misteriozno uvlači u kuće „prodajući kreme“? Je li to lukavi vinovnik umorstva? Ali zašto nije bilo grabeži!?
Gore, na vrhu, temperatura raste. Daleko od očiju javnosti političari nastoje naći rješenje, izlaz iz kobne zamke. Jugoslavenska politička kriza raspetljava se, ali opasnost od rata ne smanjuje se jer gospodar rata i mira nije u Jugoslaviji, već u Njemačkoj.
Potpredsjednik HSS-a ing. August Košutić s ministrima dr. Jurajom Šutejom i dr. Barišom Smoljanom doputovao je iz Beograda gdje su konferirali s ministrom vanjskih poslova Momčilom Ninčićem. U Banskim dvorima održana je konferencija hrvatskog narodnog vodstva. Vodio ju je dr. Vladko Maček. Konferenciji je nazočio i ban dr. Ivan Šubašić, kao i utjecajni ministri – tajnik HSS-a dr. Juraj Krnjević i drugi. Nakon sjednice odlučeno je da ministri dr. Šutej i dr. Smoljan s potpredsjednikom HSS-a ing. Košutićem otputuju u Beograd.
Kriza u vladi je riješena. Maček – unatoč njemačkim nagovaranjima – ulazi u nju.
„Dne 2. travnja došao je u Zagreb dr. Juraj Šutej, pa je nakon uže konferencije prvaka HSS u Zagrebu (Košutić i Krnjević bili su prisutni) zaključeno da ću i ja ući u vladu. Šutej je nato odnio Simoviću poruku da ću treći travnja otputovati iz Zagreba i 4. ujutro biti u Beogradu”, piše Vlatko Maček u biografiji.
„Maček je“, piše Hrvoje Matković u Povijesti NDH, „odbio njemačke ponude i pregovarao sa Simovićem o ulasku u njegovu vladu radi čuvanja Banovine Hrvatske. Maček je na njemačke planove odgovorio da će otputovati u Beograd, jer smatra da će tamo moći bolje poslužiti i interesima Njemačkog Reicha. Njemački predstavnik u Zagrebu izvijestio je tada Berlin da su Mačekovi napori usmjereni, kako se čini, podjednako na održavanje mira s Njemačkom i na dalji opstanak Jugoslavije.“
Javnost još ne zna Mačekove namjere. Zemljom se šire alarmantne vijesti koje vlasti pokušavaju demantirati, optužujući za njihovo širenje strane agente i provokatore. To i nije daleko od istine, radijskim eterom okolnih zemalja uistinu se šire razne vijesti. Najgore su one o protjerivanju i ubojstvima Nijemaca. Ništa manje nisu opasne vijesti o posjetu britanskih generala Beogradu.
U tisku zato čitamo demanti „fantastičnih i potpuno izmišljenih vijesti o napadajima na narodne manjine u Jugoslaviji“.
Fake news: Od zapaljenih sela, do lažnih posjeta ministara i generala
U Banatu su navodno „zapaljena dva sela”, „ubijeno je 10 Nijemaca u Bokaru”, u stranim novinama nema izvještaja o Jugoslaviji iako ih dopisnici šalju. Također je neistina da su engleski ministar vanjskih poslova Eden i engleski general Dill posjetili Beograd. Naprotiv, Edena je u Ateni, prema grčkom radiju, primio grčki kralj Gjuro, prenose novine demantije s dvora.
Banska vlast u Hrvatskoj pokušava nešto slično; nastoji smiriti situaciju, ne širiti paniku i spriječiti, ne daj bože, nekakve nove demonstracije. U novinama čitamo „naredbu Bana Banovine Hrvatske o suzbijanju uznemirujućih vijesti“, objašnjava se kako ih šire strani agenti.
Sve banovinske vlasti trebaju ostati na svojim područjima, dopušta se samo evakuacija predviđena planom. Svi skupovi koji ne odgovaraju potrebama smirenja situacije moraju se zabraniti, prenose zagrebačke Novosti. Riječ evakuacija ledi krv u žilama.
Hrvatski dnevnik – glasilo HSS-a također donosi da su „neki provokatori htjeli pokrenuti demonstracije i u Zagrebu”, ali da je to spriječeno. Također se preporučuje savjesnim građanima da ”svakom provokatoru koji pokušava izazvati incident začepe usta”, odnosno „prijave ga prvom redaru ili zaštitniku”.
Knjigu '10 dana u travnju' možete naručiti OVDJE.
