U svijetu koji se nezadrživo trumpizira, vizija dogledne budućnosti izgleda vrlo sumorno. Na barem jednim važnim izborima, tu u susjedstvu, velike šanse ima čovjek prema kojemu novi američki predsjednik izgleda kao fanatični multikulturalist.
Vojislav Šešelj, čovjek koji je navodno pobjegao grobaru s lopate - mada se njegova teška bolest više čini kao diplomatska fraza kojom je Haški sud prikrio jezivi poraz nego kao realna dijagnoza - na proljeće će izaći na predsjedničke izbore u Srbiji, gdje će protiv sebe imati Tomislava Nikolića, zvanog Toma Grobar, koji sa Šešeljem dijeli sva uvjerenja (pročetnička i proruska), ali je u oba smisla bitno inferiroran demonskoj ličnosti svojeg bivšeg šefa iz ravnogorskog pokreta.
"Šešelj će sigurno ući u drugi krug predsjedničkih izbora, ne postoji nitko u Srbiji tko mu se može ozbiljno suprotstaviti, i vjerujemo da će postati predsjednik", rekla je dužnosnica Srpske radikalne stranke Vjerica Radeta nedugo nakon objave Šešeljeve kandidature.
Vođa radikala, osim bivšeg sljedbenika Tome Nikolića, protiv sebe će, kako sad stvari stoje, imati Ivicu Dačića (on je najozbiljniji ruski kandidat za šefa Srbije, ali na izborima ne može privući toliko ljudi kao Šešelj), te Rasima Ljajića, Bošnjaka sa Sandžaka.
Srbija će tako dobiti priliku za šefa države birati između predstavnika manjine, najdugovječnijeg srpskog ministra, te predstavnika ekstremne desnice.
Aleksandar Vučić neće se kandidirati za predsjednika, njemu je funkcija premijera, u kojoj je koncentrirana sva moć, sasvim dovoljna.
Šešelj se za predsjednika kandidirao i na izborima 1997., prije 19 godina, kad je dobio dojmljivih 27 posto glasova (1,126.000), ali je izgubio od Miloševićeva manekena Zorana Lilića. Kandidirao se i pet godina kasnije.
Na izborima 2002. Večernji list ga je predstavio kao predsjedničkoga kandidata za Guinnessovu knjigu rekorda jer je bio “jedini predsjednički kandidat na svijetu koji je istodobno osuđen uvjetno na dvije godine zatvora zbog klevete, optužen za ratne zločine, osumnjičen za krađu novca iz državnog proračuna”, dok je na izbore izlazio čekajući “izricanje još jedne zatvorske kazne zato što je pretukao jednog beogradskog odvjetnika”.
Ondašnji Guinnessov rekord je, pokazat će se, bio skroman prema današnjem - Šešelj je u međuvremenu počinio još nekoliko kazenih djela, a našao se i na haškoj optužnici za Hrvatsku, gdje je sa Slobodanom Miloševićem bio optužen za zajednički zločinački pothvat, ali je nekim čudom izašao iz zatvora nevin…
Šešeljeva kandidatura savršeno se uklapa u europski trend. Desno, konzervativno, klerikalno, antiimigrantski, ksenofobno.
Europu iduće godine čekaju povijesni izbori u dvije zemlje. U Njemačkoj je na kušnji Angela Merkel - kojoj je Obama u naslijeđe ostavio zadatak da bdije nad sudbinom svijeta budući da u svog nasljednika, koji je to zadnjih 70 godina radio “po defaultu”, nema ni trunke povjerenja.
Merkel nije autsajder, ali retorika Frauke Petry, šefice pokreta Aleternative für Deutschland, jako je nalik na Trumpovu.
"Na ovim izborima vidjeli smo kako su se birači u velikoj mjeri okrenuli od velikih narodnih stranaka. Mi pripadamo širokom sloju građana", rekla je Petry na zadnjim lokalnim izborima.
Petry zahtijeva manje EU i tvrdi da pravo azila treba vrijediti samo za one koji su “uistinu politički progonjeni” dok su za većinu - “dobrostojećih izbjeglica” - potrebni jasni zakoni i pravila te “prilagođavanje našim potrebama”.
Nijemci bez posla trebaju imati prvenstvo pri traženju posla - to je program nježniji od Trumpova, a zvuči vrlo privlačno za uho običnog Nijemca koji se osjeća ugrožen navalom izbjeglica za koje Njemačka ne snosi nikakvu odgovornost te brojnim drugim problemima koji su isti na bilo kojoj točki kugle zemaljske.
Druga bitna zemlja je Francuska. Marine Le Pen, čelnica Nacionalne fronte, procijenila je da je presedan Trump “učinio mogućim ono što se do sada smatralo nemogućim”.
Ona će sigurno ući u drugi krug predsjedničkih izbora, gdje će protiv sebe imati Alaina Juppea ili Francoise Fillona. Obojica su bili premijeri Francuske.
Marine le Pen kao uzor navodi Putina, prije svega zbog protekcionističke naravi njegove politike, ali i zbog borbe protiv radikalnog islamizma. Njegovu politiku opisala je kao “razumni protekcionizam”.
"Želim da i u Francuskoj ljudi preokrenu stol za kojim elita dijeli što bi trebalo pripasti francuskom narodu", rekla je nakon objave izbornih rezultata u Sjedinjenim Državama.
Govoreći o migrantima i izbjeglicama, pojasnila je:
"Nećemo više primati nove ljude. Stop, puni smo! Dodala je, doduše, da nema ništa protiv muslimana, ali je napomenula da će država “reagirati primjereno ako ljudi odbiju poštivati naše zakone, naše vrijednosti, naš francuski životni stil…
Trump, Šešelj, Petry, Le Pen, Putin, Erdogan… Ne zvuči dobro. Veći dio ove konstelacije je stvarnost ili izvjesna budućnost, tek manji dio hipotetska budućnost (Petry, a možda i Le Pen, ipak nisu favoriti).
Europa pomalo nalikuje na onu između dva svjetska rata - no u drugoj polovici tridesetih bar je Amerika bila svijetla točka. Danas to nije ni ona.
Konzervativna, protekcionistička, klerikalna i ksenofobna desnica svjetski je trend, to se nosi ove sezone, a nosit će se i idućih.
Hrvatska ljevica, čini se, nije svjesna kamo idemo - izbor Davora Bernardića (kadrovska baza, ruku na srce, i nije bila osobita) pokazuje sklonost zabijanju glave u pijesak.
U zemlji koja se ubrzano prekarizira, Davor Bernardić nedavno na televiziji N1 nije znao što je to “prekarijat”, nedavno je skrenuo pažnju na “ekstremnu desnicu i ekstremnu ljevicu”, a neku njegovu izjavu, gestu ili politički potez ne može navesti ni rodbina.
To je ovih dana inače bio omiljeni sport na marginama izbora u SDP-u.
"Hajde, navedite mi neki Berin potez, neku rečenicu…
Bernardića mnogi opisuju kao tipičnog političkog birokrata, “uhljeba” koji nije sklon ubijati se u osvajanju naklonosti birača na terenu: u Zagrebu nikad nije prešao deset posto.
Tijekom njegove hibernacije mladi je Ivan Pernar postao zvijezda u cijeloj regiji. Nedavno je već odradio “regionalnu turneju”, obišavši Beograd i Banju Luku. Njegov antinatovski spot pogledalo je više od dva milijuna ljudi.
Ivan Pernar pokušao je postati novi Tito, ali je napravio nekoliko fatalnih grešaka koje će mu pokvariti, ako ne i onemogućiti uspon, no on ili netko poput njega dobit će priliku ući u prostor iz kojeg će se povući Davor Bernardić.
Bio to Pernar ili desničar koji će rabiti socijalnu frazeologiju, neće biti dobro. Na hrvatskoj sceni nema odgovora za ružne vizije budućnosti…
