U noći 6. svibnja 2023. godine, dok je bijesna oluja harala Žutim morem, deveteročlana obitelj ukrcala se na mali ribarski brod u nadi da će pobjeći u novi život. Bio je to vrhunac plana koji su dvojica braće kovala više od desetljeća, odvažne ideje koju je osmislio njihov pokojni otac, čiji su pepeo nosili sa sobom dok su se pod okriljem noći šuljali prema barci. U blizini su bili stražari i znali su da druge prilike neće biti. Bio je to skok u nepoznato, putovanje od dva sata koje je trebalo promijeniti cijeli jedan život očaja.
Sve je počelo s ocem obitelji Kim, patrijarhom koji je prije više od deset godina prvi počeo razmišljati o bijegu, sugerirajući da bi se do sslobodne moglo doći preko mora. Kim Il-hyeok, stariji od dvojice braće, prisjetio se očevih riječi u razgovoru za CNN.
- Naša obitelj izvorno nije imala nikakve veze s brodovima ili ribolovom i živjeli smo u unutrašnjosti, daleko od mora. Moj je otac rekao: 'Nema nade u ovom društvu, nema načina da se ono promijeni... Postoji ogroman, slobodan svijet vani. Idemo u Južnu Koreju'.
Tako je otac poslao svog mlađeg sina, Kim Yi-hyeoka, da pronađe posao na obali. Bila je to prva faza dugoročne, strpljive i metodične operacije.
- Nakon otprilike četiri do pet godina, moj je brat naučio zanat i nabavio vlastiti brod - ispričao je Kim Il-hyeok.
Tijekom godina, mlađi brat je stekao povjerenje lokalnih partijskih dužnosnika i izgradio bliske odnose s lokalnim snagama sigurnosti, čemu su pomogla i redovita podmićivanja. Sjevernokorejske pomorske patrole sivi su stražari režima Kim Jong Una, koji nemilosrdno presijecaju Žuto more s jednim ciljem: presresti prebjege. Da bi pobjegli, obitelj Kim morala je izbjeći te patrole i prijeći takozvanu Sjevernu graničnu liniju (NLL), napetu i spornu pomorsku granicu između dviju Koreja. Vode u blizini granice bogate su ribom, ali malo tko se usuđuje ondje loviti jer je područje strogo ograničeno i pod stalnim nadzorom. Braća su to iskoristila u svoju korist, glumeći ribare dok su tražili rupe u pokrivenosti patrola.
- Simulacije su izgledale ovako: ako zaplovimo prema NLL-u, sjevernokorejska vojska bi nas mogla slijediti. Ako to učine, koliko brzo će nas otkriti? Sve smo izračunali - priča Kim Il-hyeok.
Patrole bi dolazile brže danju, a sporije noću, osobito za lošeg vremena. Testirali su to nekoliko puta. Kada bi ih patrole uhvatile, tretirali su ih kao teške kriminalce. No, svaki put kad bi ih ispitali, braća bi ispričala istu priču: podmitili su stražare uz obalu, moleći ih da im dopuste ribolov blizu NLL-a jer je ulov bio predobar da bi ga ignorirali. Stražari bi potvrdili njihovu priču. Bio je to savršeno odigran alibi, pažljiv čin koji je prikrivao njihov stvarni naum.
Obitelj Kim smatrala se dobrostojećom u Sjevernoj Koreji, gdje prema procjenama međunarodnih humanitarnih organizacija više od polovice stanovništva živi u siromaštvu. Njihov otac trgovao je antikvitetima, zlatom, pa čak i ugljenom. Imali su veliki televizor, službeno registriran kod vlasti, ali i jedan manji, kupljen potajno, prokrijumčaren iz Kine. Iz svog doma blizu granice s Južnom Korejom mogli su gledati deset kanala koji su emitirali iz Seula.
- Imali smo improviziranu bakrenu žičanu antenu koju smo držali zgužvanu i rasklapali po potrebi. Micali bismo je po sobi dok ne bismo pronašli mjesto sa signalom - prisjetio se Kim.
Gledanje te televizije bilo je poput pogleda u drugi svijet: vidjeli su domove s električnom energijom noću, obilje hrane, slobodu kretanja i toplu vodu. Probudio se osjećaj mogućnosti. No, otac je umro prije nego što je san o bijegu postao stvarnost. Ostavio je novac svojoj djeci, nasljedstvo koje im je omogućilo da nastave s planom. Tijekom pandemije, posao Kim Il-hyeoka je procvjetao.
- Počeo sam prodavati povrće, voće i poljoprivredne proizvode. U to vrijeme mnogo je ljudi umiralo od gladi. Svaki dan sam slušao priče o tome kako je netko umro, bio opljačkan ili napadnut. Jednom sam kupio rižu za 4000 vona (oko 4 eura) po kilogramu, a već nakon jedne noći mogao sam je prodati za 8000 ili čak 10.000 vona. Moj posao je cvjetao, dok su oni koji nisu imali ništa još više gladovali - ispričao je.
Do svibnja 2023. njegova je supruga bila u drugom tromjesečju trudnoće i vrijeme je istjecalo. Morali su pronaći priliku za bijeg prije rođenja djeteta.
Kad se nad Žutim morem nadvila proljetna oluja, obitelj Kim ugledala je svoju priliku. Kiša je šibala obalu, vidljivost na radaru je pala i pod tim velom su krenuli u akciju. Braća su podmitila noćne čuvare, tvrdeći da idu u noćni ribolov. Zatim su se uputili dalje uz obalu kako bi potajno ukrcali žene.
- U Sjevernoj Koreji muškarci se mogu ukrcati na brod, ali žene ne. Zakonski, ako se žena ukrca na brod, odmah se sumnja da ima nečiste namjere, da pokušava prebjeći - objasnio je Kim.
Da bi stigle do mjesta sastanka, žene su morale prijeći minsko polje. No, nakon godina pažljive pripreme, napamet su znale siguran put. Trudna supruga Kim Il-hyeoka prešla je minirani teren zajedno s njegovom majkom, šogoricom i majkom Kim Yi-hyeoka. Kad su se svi okupili, na brodu je bilo devet članova obitelji i - pepeo pokojnog oca.
- Svi su bili potpuno tihi, nije se čuo ni zvuk disanja. Najglasniji zvuk bio je motor broda, iako smo ga modificirali prigušivačem da smanjimo buku - prisjetio se Kim.
Plovili su polako, brzinom hoda, tako da je motor zvučao kao ravnomjerno "tup, tup, tup". Pri toj brzini, radar bi ih registrirao samo kao plutajuće smeće. Dvoje male djece, od 4 i 6 godina, i dalje su bili skriveni u vrećama od jute.
- Kad smo konačno otvorili vreće, oči su im bile širom otvorene i nisu ispustili ni zvuka. Bilo je to zapanjujuće i čudesno, uistinu noć čuda. Zvuk vlastitog srca bio mi je glasniji od motora - dodao je.
Nakon otprilike dva sata, prešli su na teritorij Južne Koreje. Ugledali su otok Yeonpyeong. Kim Il-hyeok je upalio reflektor i približio im se brod južnokorejske mornarice.
- Pitali su nas preko zvučnika je li nam se pokvario motor. Odgovorili smo: 'Ne, naš motor nije pokvaren. Mi smo sjevernokorejski ribari koji žele prebjeći u Južnu Koreju'. Osjećao sam kao da mi je ogroman teret pao s ramena - povjerio se Kim.
Četiri mjeseca nakon bijega, par je dobio kćer, Yeri. Godinu dana kasnije, cijela se obitelj okupila kako bi proslavila njezin prvi rođendan u Seulu. Činilo se da je sretan kraj nadohvat ruke. No, sudbina je imala drugačiji plan. Samo dva mjeseca nakon proslave, Kim Yi-hyeok, mlađi brat čiji je višegodišnji rad na obali omogućio bijeg, poginuo je u nesreći pri ronjenju. Bio je na slobodi samo 19 mjeseci. Njegova supruga i dvoje djece ostali su bez supruga i oca.
Kim Il-hyeok se teško mirio s činjenicom da je njegov brat, nakon deset godina planiranja, doživio tako malo slobode. Ipak, počeo je na njihovo putovanje gledati kao na čudo. Postalo je to razlog da nastavi dalje. Danas svoje vrijeme dijeli između obuke za kuhara, učenja upravljanja viličarom i javnih nastupa o životu u Sjevernoj Koreji. U ožujku, radost se vratila u njegov život kada je dobio drugo dijete rođeno u Južnoj Koreji, kćer Ye-eun. Dok ju je držao u naručju, shvatio je da nije samo pobjegao. Preživio je.
- Smatram se jednim od sretnika - rekao je.
