A i to u trenucima proglašenja onoga što će u povijesti ostati upisano kao početak Prvog svjetskog rata. Kako Hrvatska ima svoj Ustav kojim jamči prava stanovnicima svoje republike, to znači da u njoj žive ili životare hrvatski građani i teško da bi itko mogao doći na ideju čestitati praznik i bićima u ovoj zemlji koja ne bi bila ljudska.
U cijelom tom malom, možda i komičnom cirkusu u koji se upleo Andrej Plenković na Dan državnosti, pomalja se dojam da je ovaj čovjek dopustio da ga najrigidnije konzervativne elite i one elite koje objektivno u materijalnom smislu ovoj zemlji i ovom društvu privređuju najmanje od svih ili čak doslovno ništa, da ga i politički i psihološki uvuku u svoju spiralu društvene propasti. A to se u posljednje vrijeme najviše ogleda u mitu o "demografskom propadanju".
Predsjednica govori o nacionalnoj katastrofi u trenutku kad su slobodni građani ove zemlje odlučili ne tratiti svoju slobodu više niti dana dulje nego što bi to baš morali u zemlji u kojoj im je loše, nego otići tamo gdje misle da će im biti bolje. To je, inače, ona ista predsjednica koju nije bilo za čuti da je o nacionalnoj katastrofi govorila u doba potpunog ekonomskog i političkog raspada s Karamarkom, Oreškovićem i Petrovim za državnim kormilom zemlje koja je tada na trenutke nalikovala na skeč iz Montyja Pythona.
Ista predsjednica nije zucnula niti riječi protivljenja niti onda kada je ovoj naciji kroz povijest dokazano i vrijednih i samoprijegornih radnika, kao i samopožrtvovnih boraca za nacionalno oslobođenje, natovaren još jedan uteg dodatnih nekoliko tisuća prijava ratne invalidnosti čak 23 godine nakon završetka Domovinskog rata.
S druge strane, naš kaptolski nadbiskup iseljavanju se suprotstavlja pričom o "ljubavi prema Domovini koja se dokazuje ostajanjem", pa ispada da Josip Bozanić one koji su pobjegli odavde tražeći spas i preživljavanje drugdje, poslovično pljuje kao "one koji ne vole Hrvatsku", na tragu onog Kolindinog da su "oni kojima ovdje nije dobro, slobodni otići". O kolikoj je gomili licemjerja i čiste uvrede po razum prosječnog hrvatskog građanina riječ u priči o "demografskoj smrti Hrvatske" pokazuje nekoliko činjenica.
Prvo, Hrvatska, budimo pošteni i objektivni, u svjetskim razmjerima ipak ima jako dobro javno zdravstvo, ima ne baš visok postotak nezaposlenih, nema visoke stope siromaštva, ima relativno obrazovane "svoje ljude", skoro 100 posto makar bazično pismene. Sve to u svjetskim razmjerima, na površini planeta na kojoj milijarde ljudi zbilja trpe jeziva sranja.
Problem s Hrvatskom je u tome što ova zemlja uporno stagnira, što ju se do sada dozlaboga materijalno iscijedilo na račun rodijačkih tajkuna, političkih i svih drugih premreženih elita, a odsada se najavljuje čak i to da će se na Hrvate udariti i turbokonzervativnim, vjerski fundamentalističkim nasiljem, praktično u smjeru razbijanja sekularne republike.
Pa kada imate ljude koji su u životu pročitali nekoliko knjiga, pogledali i određeni broj filmova mimo komercijalnog treša, koji su usvojili i nekakvo znanje o umjetnički vrijednoj glazbi, vjerojatno čak nekamo i putovali još tamo od 80-ih naovamo, takvi u uvjetima stagnacije naravno da neće biti ludi za razmnožavanjem i naravno da će ići bježati drugamo. Odatle i razlika između gastarbajtera koji su 60-ih i 70-ih odlazili primarno u Njemačku i ovih današnjih hrvatskih emigranata.
Oni prvi su išli s namjerom da se vrate, bez obzira što im komunisti na vlasti užasno išli na jetra. Išli su da se vrate naprosto zato što se Hrvatska onda razvijala, što je imala odličnu perspektivu, čak i s KP na vlasti. Ovi hrvatski iseljenici danas idu zato da se vrate još samo na godišnji odmor, i to ako baš ne budu imali para, prilike ili znatiželje za na odmor iz Irske ići nekamo drugdje osim u Hrvatsku, predivnu zemlju nekad malo primitivnih, ali načelno časnih i radišnih ljudi, koja je materijalno otprilike tamo gdje je bila onda, za većinu čak i gore od 1990. jer se zemlja u međuvremenu užasno raslojila.
Konačni dokaz o licemjerju prolijevanja suza bilo na Pantovčaku ili na Kaptolu ili na Markovom trgu nad "demografskom smrti u Hrvatskoj" jest i to što suze prolijevaju u godinama u kojima je kroz Hrvatsku prošlo kakvih milijun i pol migranata iz zemalja poharanih ratovima, diktaturama, islamističkim fundamentalistima, posljedično i gladi. Naravno da je samo manji dio svih tih ljudi kvalificiran za poslove koji su u ovoj zemlji deficitarni.
Naravno i to da su to mahom toliko razumni, inteligentni ljudi da za cilj kojega se žele domoći imaju puno prosperitetnije ili makar bitno manje depresivne članice EU-a nego što je to Hrvatska. Ali, uz određenu viziju i plan za malu zemlju kao što je naša među tolikim migrantima dalo bi se naći sasvim dovoljno odličnih novih hrvatskih građana i radnika. Naravno da je problem to što nije baš svatko s političkog Balkana kategorija Angele Merkel. A naravno i to da neki posebno nisu merkeličina kategorija.
Usto, postoji i utemeljena sumnja o tome da se snovi o demografskoj obnovi Hrvatske Pantovčaka i Kaptola vrte prvenstveno oko toga da hrvatski građani moraju biti Hrvati, praktični katolici, po mogućnosti vrlo konzervativne prirode, da možda ne bi škodilo i da to budu visine između metar 80 i metar 95, s određenim IQ-om, dokazano neopterećeni određenim recesivnim genima u svom DNK... Drugim riječima, ideje krvi i tla onoliko su sulude i distopijske koliko su to bili izmaštani savršeni totalitarizmi književnika 20. stoljeća poput Huxleyja ili Orwella.
Dopustiti da vas takvi uvuku u ovakve filmove o "demografskoj propasti" znači dovesti se do takve razine zbunjenosti da se više ne razumije da usporedbu s trećim svijetom, diktaturama i nekima od najgorih ratova "hrvatski ljudi", a zapravo hrvatski građani, mogu doživjeti isključivo kao još osobnu uvredu ili totalnu budalaštinu na kakve su obično navikli da dolaze s Pantovčaka ili s Kaptola. Jer ipak je riječ o Hrvatskoj koja je 1990. bila sasvim pristojna, razvijena oaza čak i po mjerilima EU-a. A danas...
Biste li se, dakle, kladili da će Hrvatska i na Dan državnosti 2028. još uvijek bili toliko ispred Bocvane?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
očito se nismo borili protiv pravog neprijatelja..
Što komentirati?Sve smišljeno prije,napravljeno po programu.Dobili rat izgubili pamet.