Trebao je to biti veliki politički događaj. Gotovo spasonosan. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović napokon je, poslije dugog razmišljanja i još duljeg reklamiranja, predstavila javnosti svoje demografske mjere za spas Hrvatske. Ali isto tako mogla je predstaviti i svoj popis nogometnih reprezentativaca za SP u Rusiji. Jer toliko daleko sežu njezine kompetencije. I toliko joj dozvoljavaju njezine ustavne ovlasti. U najkraćem, koga briga?
Zašto bi, naime, netko ozbiljno shvatio mjere demografske obnove kad predsjednica s tim mjerama ne može apsolutno ništa? Štoviše, predsjednica nema u sklopu svojih ovlasti ni demografsku ni bilo kakvu drugu obnovu. Ona čak nije ni birana na tu dužnost da bi sastavljala neke demografske ili socijalne mjere, jer to naprosto nije dio njezina posla. U redu, obećavala je blagostanje i tvrdila da će Hrvatska biti jedna od najbogatijih zemalja svijeta. Ali znamo da nije mislila ozbiljno.
A čak i da jest, mogla je o tome samo sanjati. Njezin prethodnik Ivo Josipović kovao je svojedobno neke svoje mjere socijalnog i gospodarskog oporavka, samo kako bi iritirao tadašnjeg premijera Zorana Milanovića i prikupio još više bodova u javnosti. Vlada provodi mjere, kontrolira budžet, snosi posljedice. Predsjednik države izmišlja toplu vodu. Naravno, jedna stvar je kad su se Stipe Mesić i Ivo Josipović bavili ustavnom reformom i ustavnim promjenama, jer je to spadalo u spektar njihovih ovlasti.
Međutim, kad se Kolinda Grabar Kitarović bavi demografijom, tad ulazi u područje bez ovlasti i bez odgovornosti - ali s mnogo populizma. Predsjednica je odlučila pokazati Vladi kako se to radi. Pokazat će građanima da joj je stalo. Da ne prima badava plaću. Da je sposobna učiniti sve ono što HDZ-ova (dakle, njezina) Vlada nije sposobna. Kolinda naprosto zna bolje. Ali čak i da zna najbolje, a iz ovotjednog specijala 24sata vidjelo se da je sve to samo popabirčila, svejedno ne bi imalo nikakve svrhe.
Ovakve prijedloge mogli bi predlagati instituti, fakulteti, think-tankovi, zainteresirane udruge, motivirani pojedinci. I opet od njih ne bi bilo ništa. Vlada bi se time mogla poslužiti, ali ne bi morala. Međutim, kad bi Plenković u ovom trenutku prihvatio neke od Kolindinih mjera, priznao bi poraz pred predsjednicom države.
Priznao bi da nema kapaciteta, ni programa, ni vizije, a ni dovoljno autoriteta. Jer, na to se svodi ovaj prijedlog mjera s Pantovčaka. Na odmjeravanje moći. Na bildanje političkog autoriteta. Na populističko skupljanje glasova. Kolinda će reći da je ona htjela Hrvatsku odvesti u blagostanje, ali da je, eto, za sve sada kriva Plenkovićeva Vlada. I nitko joj na to neće moći ništa prigovoriti. Predsjednica ne može ništa izgubiti jer ništa ne može ni ostvariti. Što je, kad se bolje pogleda, zapravo spasonosna spoznaja.
