Hrvatske bi tvrtke već ove godine mogle proizvesti pola milijuna malih dronova. Taj broj, bude li Hrvatska u poziciji da ima vodeću ulogu u tom segmentu, može se i povećati!, rekao jer nedavno naš obrambeni ministar, a mediji, bez zrna odmaka i kritike, kao nekoć Izvjestija, čuveni bilten Vrhovnog sovjeta SSSR-a, prenijeli svako slovo misli Vladina službenika, piše ekspertni tim za Express.
FPV dron, ili First Person View dron, vrsta je malog drona, prosječne mase između 0,5 i 1 kilogram, koristi se za kamikaza napade, izviđanje, nadzor i navođenje topničke paljbe. Sjajna stvar. U biti, riječ je o komercijalnim dronovima koji su se na ukrajinskom bojištu pokazali fantastično uporabljivim i višenamjenskim, plus – jeftini su. Stvar je to visoke preciznosti, jer gotovo svaki pogađa zemunice, rovove i položaje do pojedinačnih pješaka i tehnike. Prvi tenk M1 Abrams uništen u Ukrajini pogođen je ruskim FPV dronom Pirana, nosačem kumulativnog projektila PG-7VR, izrađenim u Simbirskom konstruktorskom birou iz Uljanovska.
Hm, pola milijuna malih tzv. FPV dronova, veli Ivan Anušić? Da je ministar rekao da ćemo proizvesti dronova u vrijednosti od pola milijuna eura, bilo bi to posve realno. Ali pola milijuna komada dronova?! Bilo bi to barem, brat bratu, 500 milijuna eura profita, jer, primjerice, hrvatski dron MRM-2 u Ukrajini košta 48.500 grivnji, ili oko 1000 eura komad. Odmah idemo u komparaciju. Jedna Ukrajina, koja je u ratnome modu već više od tri godine i desetak puta veća te industrijski razvijenija od Hrvatske, godišnje proizvede malo više od dva milijuna dronova. Svih modela, veličina i dezena. Srpski vožd Aleksandar Vučić prošle se godine pohvalio kako će njihova namjenska industrija biti sposobna godišnje proizvoditi 5000 komada FPV dronova. Ni 50.000, ni pola milijuna nego – 5000 komada, a srpska vojna industrija, nažalost, veća je od naše.
Hrvatska država, koja ne proizvodi ni streljivo za pješačko naoružanje i najtraženije granate kalibra 155 mm, proizvest će pola milijuna FPV dronova? Kojim tehnološkim, kadrovskim i financijskim čudom? S kojim industrijskim kapacitetima? Tko u Hrvatskoj uopće proizvodi optička vlakna, mikroprocesore, upravljačke sklopove, senzore za kamere, kamere (bilo dnevne ili noćne) i koliko? Nitko. Dakle, ni jednu ključnu komponentu za male dronove ne proizvodimo. Sve to razumiju mnogi stručnjaci te bolje upućeni ljudi u Hrvatskoj, a nije jasno jedino ekipi iz Ministarstva obrane, koja ne percipira neizbježne probleme.
Pola milijuna dronova godišnje možemo štancati samo ako dijelove krenemo naručivati online preko Temua ili proizvodnju pokrenemo u Kini. Made in China, assembled in Croatia!
Cijeli tekst o dronovima možete pročitati OVDJE.
