Nakon što se osam punih sati borio kao lav, ali ne za sebe, nego za fotelju ministra znanosti i obrazovanja, Pavo Barišić morao se povući.
Odlučan da svoj poraz pretvori u povijesni trijumf - navik on živi ki zgine pošteno - usporedio se s grčkim filozofom Sokratom, koji dulje od dva tisućljeća kotira kao drugo ime za mudrost, čast i dostojanstvo. Sokrat je bio učitelj Platonu, a Platon Aristotelu.
U oproštajnom govoru u ministarstvu Barišić je rekao kako je bio izvrgnut neutemeljenoj harangi i prozivkama poput Sokrata koji je bio optužen za izmišljena djela.
"To me je iskustvo podsjetilo da ništa nije stalno i da je sve promjenjivo te sam svaki dan u bilo koje vrijeme bio pripravan otići s časne ministarske funkcije. I to iskustvo odlaska i smirenosti prepozanajem u iskustvu Sokrata koji je nepravedno osuđen u tamnici čekao na smrtnu presudu.
Sokratu smrt nije teško pala jer je vjerovao u sebe, a bio je oženjen i za neku jako gadnu ženu, Ksantipu, čije ime i danas kotira kao sinonim za obiteljsko nasilje, pa se jadan spasio. Kažu svjedoci da je bila nesnosna. Među grčkim filozofima to je bio čest slučaj. Aristotelu je bilo još gore. Možda je Sokrat zato i bio tako smiren. Kad mu je Ksantipa primijetila: “Po nepravdi umireš”, on je odgovorio: “Zar si željela da umrem po pravdi?”.
"U vremenu čekanja primao je prijatelje koji su ga nagovarali na bijeg, no on na to nije pristao. I umjesto da oni njega tješe, on je njih tješio, izlažući im pri tome čuveni nauk o besmrtnosti duše", govori Barišić.
Između ovoga Barišićeva opusa i Sokratovih posljednjih sati postoji samo jedna sličnost: oba su na kraju izgubila, no sve drugo je različito. Barišić se, naime, rukama i nogama borio da ostane ministar. Ali nije on tješio Plenkovića, nego Plenković njega. Navodno mu je nudio neki drugi resor, ali ovaj je baš zapeo: obrazovanje, pa obrazovanje. Sokrat je htio besmrtnu dušu, a Barišić besmrtnu foteljicu.
Sokrat je morao popiti pehar s otrovom kukute, dok je Barišić morao popiti samo čašu gorkog pelina, s čim se, kako kažu stručnjaci, živi.
Potom je opleo priču o čaju...
U daljnjem je govoru ministar ožalošćene kolege u ministarstvu podsjetio na dalekoistočnu prispodobu o učitelju puta čaja, koju je pripovijedao i kad je stupao ne dužnost.
"Poučna je prispodoba o drevnoj dalekoistočnoj mudrosti sadržanoj u ceremoniji čaja. Japanskog učitelja čaja Sen no Rikyua (1522. - 1591.), koji je je bio poznat po svojoj filozofiji ‘wabi-cha’, traženju ljepote u jednostavnosti, jedan je učenik zapitao: ‘Učitelju, što je krajnji smisao puta čaja?’. Učitelj je na to odgovorio: ‘Ljeti je vruće, zimi je hladno. Prema tomu se valja upravljati’. Učenik je na to rekao: ‘To je tako jednostavno. Ako je tomu doista tako, onda ja više ne trebam vašu posebnu pouku, to znade moja malenkost sama od sebe’. Učitelj je međutim primijetio: ‘Ali ako ti to doista ostvariš, onda ću ja postati tvoj učenik’, nastavio je Sokrat s Markova trga.
Poruka priče - objasnio je odlazeći ministar - jest da ništa ne izgleda teško ni komplicirano, a ni mudrost naoko nije prevelika. A opet, ni najveći učitelji ne uspijevaju ostvariti svima očite zahtjeve.
No svima nam je stremiti prema tim zahtjevima, pri tome znajući kako ništa nije stalno, ništa nije trajno i sve je promjenjivo.
Na putu prema uspjehu, naglasio je ministar, mogu nam poslužiti kao putokaz naputci velikih učitelja “puta čaja”: jednostavnost, izravnost pristupa te poštovanje sebe i drugoga.
Ministar je sve rekao jednostavno i točno. Zimi je ledeno, ljeti je vruće. A ljeti, kad je vruće, osim mudrosti, nije zgoreg ni imati klima-uređaj. Ako ste ministar, na Markovu će trgu - to su naši novinari istraživali nekoliko puta - motor u automobilu raditi cijelo vrijeme dok ste vi u Vladi pa će vozilo, kad izađete, biti ugodno rashlađeno. Zimi će vam osoblje lijepo ugrijati prostoriju, a kao ministar imat ćete i vozilo s grijanim sjedalima. Sve je to jednostavno.
Njemački strateg Klausewitz rekao je da su najbolja rješenja uvijek ona najjednostavnija, samo je do njih najteže doći. Bismarck je pak dodavao da je glupost božji dar, samo se ne smije sva odjednom iskoristiti.
Kao da su slutili kakva će biti njegova riječ, zaposlenici ministarstva su Barišiću darovali prigodni dar - čajnik - kao sjećanje na njegove poduke o putu čaja i zahvalnost za dobru suradnju “te za sve dobro što je kao ministar u proteklom razdoblju učinio za sustav odgoja, obrazovanja i znanosti. Zaželjeli su mu pritom puno uspjeha u daljem akademskom djelovanju te ostalim službama i svojstvima za koje se opredijeli u daljnjem profesionalnom putu”.
Bivšeg ministra sad čeka i međunarodno znanstveno iskušenje. Protiv njega je na uglednom njemačkom sveučilištu u njemačkom Augsburgu podnesena prijava zbog plagiranja vlastite doktorske disertacije. Sumnjiči ga se da je vlastite, od ranije objavljivane radove, spojio u jedan novi, s kojim je stekao doktorat. Ako se ti navodi potvrde, moguće je da će Barišiću titula doktora znanosti biti oduzeta. No on je mudar čovjek i zna da ništa nije trajno, sve je promjenjivo, pa i titule, uključujući i doktorske, te fotelje, uključujući ministarske.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Sokrat??? Lopuža i plagijator!...To je sve što se o Pavi može reći...