Odmah nakon što je izbor za kandidata za novu predsjednicu Europske komisije pao na Ursulu von der Leyen, koja mora još proći potvrdu Europskog parlamenta, Politico je krenuo analizirati "Pobjednike i gubitnike za glavna mjesta EU-a". I kada je došao red na objašnjavanje uloge glavnog tajnika EK Martina Selmayra, iskrsnulo je ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
"Komisijin moćni generalni tajnik obično na kraju izbori što želi i moglo bi se dogoditi da završi na vrhu WTO-a ili kao trn i brexitovskoj Britaniji na mjestu ambasadora EU-a u Londonu. Ali, zasad je on gubitnik. Nije uspio izboriti se za mjesto predsjednika EK za svog prijatelja hrvatskoj premijera Andreja Plenkovića", napisao je Politicov Ryan Heath.
Tako su zakulisne silnice iz Bruxellesa koje su računale na Plenkovića kao mogućeg predsjednika vlade EU-a, dobile ime i prezime nakon toliko spominjanja i takve mogućnosti raspleta izbora novog vodstva EK. Samo dan poslije, za Večernji list je dopisnik iz Bruxellesa Tomislav Krasnec iskopao dobar dio priče.
Otkrio je da je Plenković čekao "na klupi" cijelo vrijeme dok je Manfred Weber slovio za kandidata Europske pučke stranke. U trodnevnoj bici za najviše pozicije u EU institucijama, navodi on, premijer Andrej Plenković nije isticao nikakve osobne ambicije da postane predsjednik Komisije ili Europskog vijeća.
Bio je, dakle, pristojan, nije se laktario. Ali, onog trenutka kad je Weber otpao, te besane noći u Bruxellesu s nedjelje na ponedjeljak, on je imao "moćnog saveznika koji je po hodnicima i delegacijskim sobama država članica radio za Plenkovića".
"Nije se nametao osobnim ambicijama, ali nije se protivio tome da ih netko drugi ističe. Tanka je linija između toga dvoje. Ako pustite glavnom tajniku Komisije da se rastrči uokolo u vaše ime, onda…", ispričao je Krasnecu netko tko je očito te noći bio u samoj žiži.
Rekao mu je ono što je dan ranije doznao i Politico, da je za Plenkovića lobirao Martin Selmayr, bivši šef kabineta predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera. Krasnec za Selmayra piše da je 2018. došao na sadašnju poziciju, najvišu nepolitičku dužnost u europskoj administraciji, "u jednom dosta politiziranom i osporavanom manevru".
Bio je na klupi do pred kraj, a onda uskočio u igru
Zato se Andreju Plenkoviću dogodilo to da se nije petljao, nije se drsko upirao ugurati, dok je sve što je bilo moguće za njega to činio izrazito sposoban strateg.
"Selmayra prati glas da je jednom već instalirao predsjednika Komisije, prije pet godina Junckera, izmanevriravši između nesklone njemačke kancelarke Angele Merkel i drugih aktera u Europskom vijeću. No, od imenovanja za glavnog tajnika, upravo zbog sporne procedure po kojoj je to učinjeno, mnogi kojima se zamjerio, kao da su se zavjetovali ograničiti njegovu moć, uključujući vjerojatno i francuskog predsjednika Macrona kojemu se od početka nije sviđalo da stranački operativac europskih pučana postaje glavni javni službenik EU. Stoga je podrška takvog saveznika za Plenkovića bila i korisna i opasna, dvosjekli mač", napisao je Krasnec.
Hrvatski diplomati poznaju Selmayra iz vremena dok je Hrvatska prolazila proces ispunjavanja uvjeta za članstvo u EU, zato što je on tada bio šef ureda Viviane Reding, tadašnje povjerenice za pravosuđe. Kako je baš pravosuđe bilo najteže poglavlje po Hrvatsku, jasno je da se između Reding i njenih ljudi, te diplomata iz Hrvatske vrlo živahno komuniciralo.
U takvim situacijama ljudi se onda i upoznaju, zbliže.
"Plenković se još bolje s njime zbližio i kao europarlamentarac koji je u vanjskopolitičkom odboru figurirao kao desna ruka dugogodišnjem njemačkom zastupniku Elmaru Broku. Selmayr i Plenković nisu rakova djeca, ali na neki način jesu Brokova djeca", objašnjavao je Krasnec.
To je, dakle, razlog zašto je Selmayr u trku obilazio one koji su odlučivali o novom predsjedniku, odnosno predsjednici EK kako bi privolio potreban broj njih da podrže Plenkovića kao čovjeka s odličnim diplomatskim iskustvom, a ujedno i političara iz Europske pučke stranke. Krasnec ocjenjuje da je manevar bio ozbiljan, da je čak bio u igri, ali da nije prošao.
Dobrim dijelom nije prošao i zato što je Selmayr, bez obzira na svoju moć, sada iza sebe imao onaj problem što mu nisu zaboravili da je došao na svoje mjesto na nekonvencionalan način. Selmayr je za lobiranje za Plenkovića imao motiv i u vlastitim izgledima za budućnost.
Još nije gotovo!
"Više diplomatskih izvora u Bruxellesu potvrđuje teoriju da Selmayr, s obzirom da je Nijemac, teško može ostati na poziciji glavnog tajnika Komisije ako predsjednik EK bude Nijemac, u prvom scenariju trebao je biti Manfred Weber, ili Njemica, kao što je sada Europsko vijeće nominiralo Ursulu von der Leyen. Isto tako vjerojatno ne bi mogao ostati ni da je Komisiju preuzeo netko od Macronovih liberala ili socijalist Timmermans, jer ga druge političke obitelji smatraju previše stranački obojenim za šefa nominalno nepristrane, stručne administracije. Selmayru je, prema toj teoriji, bilo jako stalo da predsjednik Komisije postane netko s kime on može raditi kao dosad s Junckerom", piše Krasnec.
A to bi Andrej Plenković svakako bio. Za sve one koji ne bježe od malo mašte, stvar još nije gotova, jer Ursula von der Leyen još uvijek nije baš sigurna da će proći u Europskom parlamentu. Oko nje je čak i Njemačka ostala suzdržana. Ne zato što bi netko imao nešto posebno protiv nje, najmanje Angela Merkel koja ju je kao svoju ministricu držala čak 14 godina u tri različita resora.
Njemački SPD, a to je koalicijski partner iz CDU-ove velike koalicije, kaže da je ne podržava zato što ona nije bila unaprijed istaknuta. Kažu i to da je bila najslabija ministrica u vladi Angele Merkel. Konačno, SPD je računao da bi mogao proći Rans Timmermans, što za dlaku nije uspio.
Izbor je na Ursulu von der Leyen pao, u paketu sa španjolskim ministrom vanjskih poslova Josepom Borellom kao šefom diplomacije EU-a i Christine Lagarde na čelo Europske središnje banke, u zapetljanom kolopletu protivljenja pojedinih članica pojedinim imenima. Protiv Webera su bili Orban i članice Višegradske skupine.
Talijanski desničari bili su protiv Timmermansa. Na to su svoje imali što reći i Macron i drugi... Uglavnom, ako Europski parlament slučajno ne bi potvrdio Ursulu von der Leyen, kao prvu ženu u povijesti na tom mjestu, onda bi slijedilo novo odabiranje kandidata.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
SKORO TE PRE....O BANDIĆ, KLASA 0.
Htio je uvaliti kraljicu ali nije ni razmatrano a kamoli da bi prošlo.