Pismo ostavke Roda Rosensteina, zamjenika glavnog državnog odvjetnika SAD-a, jedno je od najčudnijih obraćanja javnosti ove zemlje unazad godina i godina. Predsjedniku je u pismu poručio da je "zahvalan što mu je dao priliku da služi", zahvalio mu je na "ljubaznosti i humoru što ga je (Trump) često iskazivao u njihovim privatnim razgovorima" i sve tome slično. Do kraja.
Bez dramatičnog obrata koji bi dao smisla povlačenju čovjeka koji je prije dvije godine imenovao odvjetnika Roberta Muellera da kao posebni savjetnik za Ministarstvo pravosuđa SAD-a istraži uplitanje Rusije u predsjedničke izbore u SAD-u iz 2016. Kolika je mogla vladati ljubav između Trumpa i Rosensteina? S nedavnom objavom konačnog Muellerovog izvještaja izašlo je na vidjelo da se američki predsjednik, čuvši što je Rosenstein napravio s Muellerom, bacio leđa na naslon stolca i u dahu rekao:
"O moj Bože! To je prestrašno! To je kraj mog predsjedništva. Sjebali su me."
Bilo je to tek pola godine nakon što je Trump pobijedio na izborima s dva posto manje glasova građana nego Hillary Clinton i nakon kampanje iz koje se otkrivala sva sila čudesa o sveprisutnim ljudima i vezama Kremlja oko i unutar Trumpove kampanje.
Trumpu je imenovanje Muellera kao onoga koji će sve to ići istraživati, odnosno provjeravati između ostalog i je li predsjednik ometao pravosudni sustav, došlo kao totalni šok zato što je upravo Rosenstein, kao zamjenik glavnog državnog odvjetnika, samo desetak dana ranije, na pritisak iz Bijele kuće, pripremio dopis tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Jeffu Sessionsu na osnovu kojega je direktor FBI-a James Comey dobio otkaz. Bio je to totalni cirkus.
Comey je nešto ranije svjedočio pred Kongresom da se Rusija doista jest petljala u izbore na kojima je pobijedio Trump, a ubrzo je i javno izašao s time da FBI istražuje vezu između Trumpove kampanje i Kremlja. Od tog trenutka Trump je, bilo je jasno, gledao kako da se otarasi direktora FBI-a. Kada je Rosenstein Sessionsu podnio dopis vrlo sličan nečemu što bi napisao sam Trump, Sessions je Trumpu preporučio otkaz Comeyju. I naravno da je Trump to učinio. Obrazložio je to preporukom Sessionsa da to učini.
Sessions je svoju preporuku pravdao preporukom Rosensteina. A on? Na sve to prijetio je u Bijeloj kući, pričalo se poslije, da će dati ostavku. Iz nekog razloga očito je smatrao da je ispao žrtveni jarac, jer zapravo je bila činjenica da je Trump bio taj koji je naložio ovoj dvojici da pokrenu postupak protiv prvog čovjeka FBI-a. U svakom slučaju, Rosenstein je malo potom imenovao Muellera da kopa ono zbog čega je Trump zaključio da je nepovratno "sjeban" i da će ga srušiti kao predsjednika.
Puno kasnije New York Times će objaviti da je Rosenstein tih dana čak htio da ga nadležne službe ozvuče i snimaju pri razgovorima s Trumpom u četiri oka u Bijeloj kući kako bi razotkrio kaos koji je navodno vladao u rezidenciji predsjednika SAD-a. New York Times se pozivao na izjave nekoliko ljudi iz ministarstva oko Rosensteina, koji su otkrili i to da je Rosenstein namjeravao krenuti u okupljanje ljudi direktno iz Trumpovog ureda kako bi pokrenuli njegovu smjenu prema 25. amandmanu američkog ustava.
Drugim riječima, kako bi Trumpa proglasili nesposobnim za tu funkciju. U izvještaju se nije navodilo izričito, ali je bilo jasno da se stvar vrti oko mentalnog stanja Donalda Trumpa. Rosenstein je, naravno, sve te navode odbacio. No, izvještaj je bio tako ozbiljan, New York Times je pisao tako direktno, da je ta situacija ušla u anale. Kaos iz Trumpove administracije prelijevao se na sve strane. Prije Rosensteina, na istoj dužnosti u državnom odvjetništvu bila je Sally Yates kao prvi izbor nove vlade.
Ali, bila je na toj poziciji samo 10 dana. Razlog je bilo to što joj nije padalo na kraj pameti zakonski braniti Trumpov ukaz o "zaštiti nacije od ulazaka terorista" koji je predviđao da se to postiže zabranom prihvata izbjeglica i zabranom ulaska građana određenih zemalja s većinskim muslimanskim vjernicima. Američki sudovi pokazali su da je imala pravo i, pozivajući se na 5. amandman, blokirali su naredbu Trumpa zbog koje su ga kritičari u još višoj brzini optuživali za rasizam.
Što se glavnog državnog odvjetnika tiče, svog prvog izabranog, Jeffa Sessionsa, Trump je potjerao samo dan nakon međuizbora 2018. u studenom. Kao da je čekao samo da prođu ti izbori. Da stvar bude gora, bilo je to usred rata sankcijama državnim dužnosnicima na relaciji Ankara-Washington zbog toga što je Turska zatočila američkog pastora Andrewa Brunsona. SAD je udario sankcije nekim turskim dužnosnicima, a Recep Tayyip Erdogan osobno je naredio zamrzavanje Sessionsove imovine u Turskoj.
Ubrzo je Sessions dobio otkaz od Trumpa. Naslijedio ga je Matthew Whitaker, Trumpov lojalist, ravno iz Bijele kuće. S tim imenovanjem Trump se jako zapetljao, jer je tvrdio da je Whitaker "odličan momak", potom da ga "ne poznaje" i tako u krug.
Ostao je na tom mjestu samo do veljače ove godine, da bi ga naslijedio William Barr, izraziti konzervativac po apsolutno svim političkim i društvenim pitanjima do zadnjega, čovjek koji je, navodno, savjetovao Georgea Busha starijeg 1992. da pomiluje bivšeg Reaganovog ministra obrane kako bi se spriječila određenja svjedočenja u vezi afere još iz Reaganovog doba s tajnim naoružavanjem Irana još u doba Homeinija.
No, to je već sasvim druga priča. Činjenica je da je Barr bio onaj koji je američkoj i svjetskoj javnosti predstavio prvu verziju Muellerovog izvještaja o istrazi o navodnom petljanju Rusije u izbore u SAD-u 2016. I to tako da je rekao da izvještaj dokazuje da je Trump sasvim nedužan. Na to je pak reagirao sam Mueller, a i kasniji, potpuniji izvještaj pokazao je da izvještaj Trumpa zapravo jako tereti i jedino što nije uspio jest da dokaže dovoljno snažno za sud da je Trump ozbiljno kršio zakon.
S dolaskom Barra, sada odlazi Rosenstein.
