Na prvu sad već bivši direktor FBI-a James Comey mislio je da je riječ o pranku, o spački. I smijao se. Upravo se obraćao svojim agentima u Los Angelesu kad je CNN objavio da ga je predsjednik Donald Trump smijenio. Njih dvojica nisu se slagali na nijednom planu, ali ipak... ovakva smjena... da bi sad Guardian došao u posjed tri pisma iz samog državnog i pravosudnog vrha SAD-a koja i objašnjavaju kako je to išlo i otkrivaju pravi uzrok otkazu i opisuju politički duh mandata Donalda Trumpa.
1. Trump iz Bijele kuće za direktora FBI-a Comeyja
"Unatoč tome što izrazito cijenim što ste me u tri slučaja obavijestili da nisam pod istragom, ja se ipak moram složiti s prosudbom ministarstva pravosuđa da više niste u stanju adekvatno voditi FBI."
Čak niti u situaciji kad je najurio problematičnog tipa, Trump ne može odoljeti da još jednom ne naglasi da nije bio u nikakvim navodnim nepriličnim vezama s Rusijom. Još u siječnju Trump je srdačno pozdravio Comeyja u Bijeloj kući i šalio se da je ovaj "postao popularniji od mene". Trump sada kao da svaljuje teret prosudbe koja je dovela do ovoga na nekog drugog, kao da se brani od ikakvog svog interesa (triput izvijestio da ga ne istražuje zbog Rusa) i uopće ne spominje istragu afere s e-mailovima H. Clinton. A u tom se grmu krije zec, kako ćemo vidjeti.
2. Glavni državni odvjetnik Jeff Sessions Trumpu
"Direktor FBI-a mora biti netko tko vjerno slijedi pravila i principe Ministarstva pravosuđa i tko pruža pravi primjer našim pravosudnim službenicima i ostalima u ministarstvu."
Još uvijek je maglovito o čemu je riječ. U istrazi o povezanosti aktualne administracije s Moskvom čak i on sam, Sessions, morao se izuzeti iz vođenja istrage jer je morao priznati da je tijekom predizborne kampanje imao konakte s ruskim veleposlanikom. Mišljenje i preporuku o direktoru FBI-a Comeyju, kao i u slučaju Trumpa, i ovaj put je puno općih elemenata.
3. Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Rod Rosenstein glavnom državnom odvjetniku
Napokon konkretna stvar. Rosenstein optužuje Comeyja da je "uzurpirao" ovlasti glavnog državnog odvjetnika kad je 5. srpnja 2016. objavio svoj zaključak da FBI nije pronašao dokaze o odgovornosti Hillary Clinton u aferi s njenim mailovima, te da se stoga slučaj može zatvoriti bez optužnice. "Nije zadaća direktora FBI-a da objavljuje takve stvari. U najboljem slučaju je trebao reći da je FBI završio svoju istragu i da je svoje rezultate proslijedio državnm tužiteljstvu. Direktor se brani time da je vjerovao da je glavna državna tužiteljica Loretta Lynch bila u sukobu interesa."
Dakle tu smo, ipak je riječ o slučaju H. Clinton. Sve je to lijepo posloženo, ali ostaje pitanje, zašto je i predsjedniku i tužiteljstvu bilo potrebno čak 10 mjeseci za ovako reagirati na tako "ozbiljan zločin"?
"No, FBI nikada nije ovlašten preuzimati ovlasti federalnih tužitelja i nadležnosti u Ministarstvu pravosuđa." Dalje mu Rosenstein predbacuje da je Comey ignorirao tradicionalni princip da se nikada javno ne iznose "ponižavajući podaci" o osobi koju se istražuje. Predbacuje mu da je medijima predstavio "svoju verziju" slučaja "kao da je riječ o završenom suđenju", što bi bilo "točno ono što se federalne tužitelje i agente uči da ne čine".
Činjenica je, međutim, da Lynch doista nije bila u poziciji voditi taj slučaj jer je sama priznala da se u to vrijeme susrela s Billom Clintonom, nesumnjivo je bila u sukobu interesa. Comey je nadalje vrlo ozbiljno kritizirao Clinton zbog "neodgovornog" skladištenja mailova. Konačno, on je u listopadu najavio istragu još jednog paketa e-mailova H. Clinton koji su procurili, a njegovo obraćanje javnosti usred kampanje doista se nikako nije moglo tumačiti kao otkrivanje informacija koje bi H. Clinton ponižavale. Dapače, to joj je moglo samo pomoći jer su je sa svih strana bombardirali zbog te istrage. Ili se razlog za najurivanje Jamesa Comeyja s mjesta šefa FBI-a možda ipak krije negdje drugdje?
