Povratak ljudi na Mjesec trebao je biti kruna nove ere svemirskih istraživanja, simbol tehnološke moći i početak poglavlja koje čovječanstvo čeka više od pola stoljeća. No, baš kao i u vrijeme legendarnih misija Apollo, put prema Mjesecu pokazuje se daleko složenijim nego što se čini. NASA je još jednom bila prisiljena pritisnuti crvenu tipku i zaustaviti odbrojavanje - ovoga puta zbog curenja vodikovog goriva.
Lansiranje misije Artemis II, prve ljudske misije prema Mjesecu nakon 1972. godine, bilo je zakazano za 6. veljače. Umjesto povijesnog uzleta s Floride, inženjeri su tijekom ključne generalne probe otkrili značajno curenje eksplozivnog tekućeg vodika na raketi Space Launch System (SLS), najmoćnijoj koju je NASA ikada izgradila. Rezultat? Odbrojavanje je zaustavljeno, a let četvero astronauta odgođen najmanje do ožujka.
Kritični test koji je razotkrio stare probleme
Takozvana "mokra generalna proba" (wet dress rehearsal) jedan je od najvažnijih koraka prije svakog lansiranja. U tom testu raketa se puni gorivom i prolazi gotovo sve faze odbrojavanja, osim samog polijetanja. Upravo je taj postupak trebao potvrditi da je SLS spreman za svoju prvu ljudsku posadu.
No, tijekom punjenja spremnika, koji sadrže oko dva milijuna litara super-ohlađenog tekućeg vodika i kisika, odbrojavanje je dvaput zaustavljeno. Senzori su pokazali curenje vodika na brtvi između crijeva za punjenje i same rakete. Iako su inženjeri vjerovali da su problem privremeno riješili, curenje se ponovno pojavilo u najosjetljivijoj fazi - svega pet minuta prije kraja odbrojavanja, dok se spremnik održavao punim. Količina vodika u zraku premašila je dopuštene sigurnosne granice. Za misiju s ljudskom posadom, kompromisa nema. NASA je brzo potvrdila ono što su svi očekivali: lansiranje se odgađa.
Zašto je vodik noćna mora svakog inženjera?
Tekući vodik idealno je raketno gorivo - lagano, iznimno energetski bogato, ali i izuzetno problematično. Njegove molekule toliko su sitne da lako pronalaze i najmanje pukotine u brtvama i spojevima. Uz to, u raketu se upumpava na temperaturi od - 253 stupnja Celzija, što može uzrokovati skupljanje materijala i gubitak brtvljenja.
NASA s ovim problemom već ima bolno iskustvo. Prvi probni let rakete SLS, misija Artemis I bez posade 2022. godine, bio je odgađan čak tri mjeseca zbog niza tehničkih problema, među kojima su dominirala upravo curenja vodika. Raketa je tada dvaput vraćana u hangar na popravke. Iako su u Nasi vjerovali da su ti problemi sada iza njih, Artemis II pokazala je da vodik i dalje diktira tempo.
Razlika između Artemis I i Artemis II je ključna - ovoga puta u letjelici Orion nalaze se ljudi. Četvero astronauta već je bilo u karanteni u Houstonu, no nakon odgode pušteni su natrag kućama. Izolacija od infekcija ponovno će započeti otprilike dva tjedna prije novog datuma lansiranja.
U NASA-i poručuju da je odgoda razočaravajuća, ali nužna. Povijest svemirskih letova naučila ih je skupu lekciju: žurba u svemiru ne oprašta pogreške. Kako je jedan NASA-in dužnosnik kratko sažeo situaciju:
"Lansirat ćemo kada budemo spremni. Ni sekundu ranije".
Kina je otvoreno objavila ambiciju da do 2030. godine spusti svoje taikonaute na Mjesec. Sjedinjene Države žele to učiniti prve - i to ne samo iz prestiža, već i kako bi osigurale dugoročnu prisutnost na lunarnom površju. Artemis II ključan je korak na tom putu jer testira sve što će biti potrebno za slijetanje na Mjesec, planirano (optimistično) za kraj desetljeća.
Tko je posada?
Posadu Artemis II čine četvero astronauta koji simboliziraju novu eru svemirskih istraživanja. Zapovjednik misije Reid Wiseman, veteran Međunarodne svemirske postaje, predvodit će let uz pilota Victora Glovera, koji će postati prva osoba tamnije puti koja je napustila nisku Zemljinu orbitu.
Specijalistica misije Christina Koch već je ušla u povijest rekordnim boravkom u svemiru i prvom potpuno ženskom svemirskom šetnjom, a Artemis II učinit će je i prvom ženom koja je sudjelovala u lunarnoj misiji. Četvrti član posade je Kanađanin Jeremy Hansen, prvi ne-Amerikanac koji će putovati prema Mjesecu.
Iako se neće spuštati na Mjesec, posada će deset dana provesti na putanji koja će ih odvesti dalje od Zemlje nego ikoga prije - više od 400.000 kilometara. Orion će proći oko 10.300 kilometara iznad "tamne strane" Mjeseca, a povratak na Zemlju bit će najbrži u povijesti letova s ljudskom posadom: gotovo 40.000 kilometara na sat, uz temperature od oko 2.800 stupnjeva na toplinskom štitu.
Space Launch System visok je 98 metara i stvara 15 posto više potiska od legendarnog Saturna V. No, snaga nije isto što i pouzdanost. Svaki ventil, svaka brtva i svaki senzor moraju raditi savršeno - pogotovo kada je u pitanju gorivo koje može eksplodirati pri najmanjoj pogrešci.
