Ljudi bliski podzemlju tog vremena, pravosuđu i policiji slažu se u jednom, da je stvaranje hrvatske mafije krenulo nekako s početkom Domovinskog rata.
- Zagreb je u to vrijeme imao svoje dečke, Beograd svoje, Sarajevo svoje. Rat je donio svoje. S izbjeglicama i prognanima došli su neki novi ljudi. Među gradske došli su ovi “namazani” momci, neki direktno s ratišta i gdje će oni tada? Pa neće u crkvu da idu! Ako je pridošlica imalo bio nestašan, odmah bi počeo zalaziti u kafiće gdje se nešto “mućka”. Dečkima iz ganga kriminal je bio samo “posao” kao i svaki drugi posao tek da nešto zarade. Sve poslove su odrađivali što su profesionalnije mogli, bez tragova, da ih ne uhvate – prisjeća se naš sugovornik, danas obiteljski čovjek.
Početkom Domovinskog rata jedni napuštaju poslove i obitelji i odlaze na prvu crtu bojišnice riskirajući živote u obrani zemlje ne tražeći i ne očekujući ništa. Drugi se istodobno bave švercom oružja, droge, cigareta, nafte, prostitucijom, iznudama, otmicama i krađama luksuznih automobila.
- Na površinu je isplivalo puno “smeća” koje nije ni vidjelo bojišnicu. Dobar dio njih završio je po tajnim službama zato što su kvalitetniji ljudi bili na ratištu, a ovi foliranti došli su do znački tajnih službi i ubacili se u kriminal – prisjetio se “tvrdi dečko” odrastao na zagrebačkom asfaltu, više puta ranjavan u obračunima.
Tijekom 1991. godine, nakon početka Domovinskog rata, plaće naglo padaju. Prosječna plaća tada je bila 100 do 120 DEM. Žestoki momci ili nositelji organiziranog kriminala, kako ih se u policijskom žargonu nazivalo, naoko su bili ljudi izvan zakona. Gotovo svatko od njih je imao svoga policajca koji je početkom 1990-ih radio za mizernu plaću kojom je mogao kupiti tek nekoliko rezervoara benzina.
Upravo taj materijalni status često je bio plodno tlo za nastanak korupcije koja je jednaka bilo gdje u svijetu, tako da su se po čudnovatim policijskim procjenama kriminalci dijelili na one dobre i one manje dobre. Slučaj pucnjave iz automatske puške u jednom pulskom disko klubu kada se, sada već pokojni, Ratko Šćekić sukobio sa suprotnim klanom, zorno oslikava spregu dijela policije i kriminala. Samo pukim slučajem tada nitko nije stradao. Nakon ispaljenog rafala, svi su se razbježali. Na ispisima telefonskih poziva aktera sukoba uočeno je kako oni još iste noći zovu svaki svoga policajca. Po uhodanom receptu unaprijed sve dogovaraju i skreću istragu u krivom smjeru. Policajci koji tada uopće ne rade ili su na bolovanju “revno” se stavljaju u službu i svatko od njih radi za svoga kriminalca.
Pretraga u konkretnom slučaju nije dala nikakve rezultate jer je sve počišćeno, a indikativno je i da prijatelj policajac odlazi na pretragu kod prijatelja kriminalca. Kasniji iskazi su dogovorno frizirani. Neke procjene govore da su u to vrijeme, početkom 1990-ih, trojica od petorice policajaca koji su se bavili iole ozbiljnijim poslom s kriminalcima bili nepošteni. Tijekom 1990-ih, pogotovo za vrijeme rata, u Zagrebu je bilo mnogo javnih kuća. Jednom prilikom uhitili smo dvije prostitutke u automobilu s klijentom. Nemalo smo se iznenadili kada smo vidjeli da je to naš kolega prisjetio se bivši policajac. Očekivao je kako će kolegu suspendirati ili mu dati otkaz.
No, šefovi su činjenicu da su kolegu policajca maltene uhitili spuštenih gaća koristili za zabavu grohotom se smijući: “Evo j…... Jedna ti nije bila dosta, pa ti odmah dvije!”
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ma dajte me najte. pak si mi znamo da zivimo u jednom utopijskom raju nakon onog jugo mraka. jedino se ponekad pitamo koj kreten je upalio svjetlo :-)