Vijest da u stečaj odlaze tvrtke bivšeg premijera Nikice Valentića zapravo je završni put lavine koja se počela valjati još prije godinu i pol dana.
Da je nešto pošlo po zlu dao je naslutiti Ivica Todorić još u kolovozu 2016. godine, kad se saznalo da od Valentićevih tvrtki potražuje 36,8 milijuna kuna.
Već više od godinu i pol dana traje agonija nekoliko povezanih tvrtki u vlasništvu bivšeg hrvatskog premijera, koji je 2006. godine imao velike poslovne planove. U zapadnom dijelu Zagreba trebalo je niknuti naselje uz sam - kako su ga nazvali - Trg pravde - na kojem su trebali biti svi sudovi, i veliki poslovno-stambeni kompleks sa 600 stanova, u okviru kojeg je trebao biti i najviši neboder u gradu, od čak 26 katova.
Urušavanje tornjeva
No sve se urušilo u kolovozu 2016. kad se saznalo da će se u rujnu na Trgovačkom sudu održati ročište o ispitivanju vjerovničkih tražbina i predstečajnoj nagodbi.
Saznalo se da Valentić duguje oko 130 milijuna kuna, a jedan od vjerovnika bio je i njegov obiteljski prijatelj Ivica Todorić. Od Valentićevog Črnomerec centra potraživao je preko Agrokora čak 36,8 milijuna kuna.
Budući da je u ljeto 2016. Agrokor još uvijek uživao imidž uspješne tvrtke, predlagalo se da upravo Todorićeva tvrtka svoju tražbinu unese u kapital Valentićevog Črnomerec centra, pa bi Agrokor preuzeo kontrolu nad poslovnim odlukama.
Danas, godinu i pol kasnije, ne samo da nema Valentićevog nebodera od 26 katova na Črnomercu, nego i Agrokorov poslovni toranj na Trešnjevci, zjapi sablasno prazan i podsjeća na potpuni krah Todorićevog biznisa.
Nikica Valentić rođen je 24.11.1950. godine u ličkom mjestu Bilaj, nedaleko Gospića. Nastavio se školovati u Zagrebu, tu je završio Pravni fakultet, a prvi radni odnos zasnovao je u stambenoj zadruzi Stanograd i Stanoinvest, gdje 1978., samo četiri godine nakon diplome, postaje direktor. Socijalistička tvrtka gradila je tih godina na tisuće stanova, a prva afera koja se veže uz Valentićevo ime datira baš s početka 80-ih.
Kako su otkrili autori filma 'Gazda', Dario Juričan i Saša Paparella, Valentić je u listopadu 1983. optužen da je izgradnjom naselja na Cresu i Lošinju zlorabio položaj i ovlasti, te opljačkao društvenu imovinu. Kao direktor Stanograda, novac namijenjen gradnji stanova u Zagrebu pretočio je u gradnju spomenutih turističkih naselja i nenamjenski potrošio 'zadrugarski novac'. Onim zadrugarima koji nisu uplatili novac dao je da usele u stanove, da bi oni koji su redovito uplaćivali, ostali kratkih rukava, pa je tako financijski oštetio i Stanograd.
Tvrdilo se i da je Valentićeva tvrtka društvenim novcem gradila kuću za budućeg hrvatskog premijera Franju Gregurića.
Nakon pet godina u Stanogradu, Valentić se zasitio rada u državnoj tvrtki i otvorio vlastitu odvjetničku kancelariju gdje se počeo se baviti trgovačkim pravom, i kupoprodajnim i investicijskim ugovorima.
Tijekom 90-ih godina, Valentić se učlanio u HDZ, a u srpnju 1991. na mjesto premijera došao je njegov stari znanac, Franjo Gregurić. U to vrijeme, slično kao i danas, HDZ su razdirale unutarnje podjele.
Gradski dečki
S jedne strane bili su HDZ-ovi orlovi i njihovi rodijački miljenici koji su za kunu kupovali državnu imovinu poput tvornica, restorana, trgovačkih lanaca, a s druge strane bili su tzv. 'gradski dečki', zagrebački 'šmekeri' koji na svojim kružocima nisu vrtjeli janjce, nego ispijali skupocjena pića u kafiću otmjenog naziva 'Hennessy' u Kačićevoj.
U toj grupi bili su Mladen Vedriš, Branko Mikša, Borislav Škegro, Božo Prka i Davor Štern, ali i dva buduća premijera - Nikica Valentić i Zlatko Mateša, inače zet Valentićevog starog znanca Franje Gregurića.
U intermezzu između odvjetničke karijere i premijerskog mandata, Valentić je već početkom 90-ih postao i generalni direktor INE.
Uz puno nagovaranja tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana, Nikica Valentić konačno je sjeo i u premijersku fotelju početkom travnja 1993. godine i tu je ostao do studenog 1995. godine.
Nekako u to vrijeme Ivica Todorić naglo je počeo graditi svoje poslovno carstvo, kupujući nekoliko velikih prehrambenih tvrtki. A onda je i 30. lipnja 1995. godine uplatio osnivački ulog u dioničkom društvu u tadašnjoj Kreditnoj banci Zagreb od 1.353.600 kuna - što je bilo oko 376.000 tadašnjih DEM i činilo je 1,6 % temeljnog kapitala.
Čim je pet mjeseci kasnije napustio mjesto premijera, Nikica Valentić je otvorio Nivu, privatnu tvrtku za gradnju stanova, a prvi poslovni prostor mu je tih godina bio igrom slučaja, baš u prizemlju zgrade Kreditne banke.
U međuvremenu Valentić je i sam priznao da se s nekim poslovnim pothvatima baš i nije proslavio. Propao mu je posao s uvozom malezijskih automobila Proton, gdje je, kako je rekao, izgubio puno novaca. Nije se proslavio ni s osiguravajućim društvom 'Niva osiguranje', koje je za 5,5 milijuna kuna prodao austrijskom Wiener Städtische Osiguranju.
Prvi put mu je posao s građenjem poslovno- stambenih zgrada krizirao potkraj 90-ih zbog kamata na kredite, a oporavio se 2000-ih.
Dobar posao obavio je u Jastrebarskom, gdje je od lokalnih stanovnika kupio mnogo malih parcela, objedinio ih i prodao trgovačkim lancima.
No, kriza mu je opet potopila poslovanje, a nerijetko ga je svojim pozajmicama spašavao Ivica Todorić i Agrokor. Nikicu i Ivicu povezali su i sinovi jer je Ivan Todorić postao vjenčani kum Nikičinom sinu Ivanu 2009. godine.
No, upravo je Valentićev sin, preko svoje tvrtke Ovum u travnju 2017. godine prvi zatražio stečaj Konzuma jer mu je Todorićeva tvrtka dugovala 9,5 milijuna kuna za isporučena jaja.
Naime, tvrtka Ovum nastala je 2014. godine povezivanjem tvrtke za proizvodnju jaja Perfa-bio i Pika iz Jastrebarskog. Samo godinu dana nakon osnivanja već su uprihodili vrtoglavih 67 milijuna kuna, a jedan od najvećih distributera njihovih jaja bio je upravo Todorićev Konzum.
Iako nije želio imati previše posla s politikom, Nikica Valentić vratio se u nju ovaj put preko Pantovčaka. Postao je glavni gospodarski savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, a ostavku je dao u lipnju prošle godine, kako je rekao, zbog zdravstvenih razloga.
Svojedobno je maštao da će, kad ode u penziju, pisati knjige i uzgajati vino, pa je čak svojedobno kupio kamenjar na Pelješcu, kultivirao ga i posadio vinograd. Možda je sad vrijeme da konačno počne bezbrižno uživati.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Gospodarski savijetnik, da nije zalosno smijao bih se
od mladosti je bil"sposoban"a bormes i podoban :-)
Pa nije on samo prijatelj sa Todom , on je bio još bolji prijatelj odnosno ORTAK skupa sa tuđmanom u njihovoj banci u Parizu , skupa sa Miloševićem u odnosu 50:50 i to kapitalom banke od 1 mld. DM . ... prikaži još! Pitajte ga gdje su te pare . A da banka je služila za nabavku opreme za rat ! Pogledajte registar banaka iz tih godina u Francuskoj i naslovu u Parizu !!