Kao što je bilo i očekivano, Vladimir Putin premoćno je osvojio svoj četvrti mandat predsjednika Rusije. Za vrijeme svoje 18-godišnje vladavine ne samo da nije uspio modernizirati zemlju, već je stvorio sistem koji je zapravo djelomično moderno carstvo, piše Yuriy Sheyko, novinar koji je doktorirao političke znanosti.
Mnogi će često Vladimira Putina nazvati carem Rusije, a ne samo predsjednikom. Brojevi mu idu u prilogu s obzirom kako Rusijom vlada više od 18 godina. 18. ožujka postao je predsjednik po četvrti put, što je bio završetak predsjedničkih izbora kakav su svi predviđali.
No nije ovdje samo riječ o brojevima koji nisu kompatibilni s predsjedanjem u bilo kojoj demokratskoj zemlji. Ovdje je također riječ i o nekim ključnim elementima cara koji karakteriziraju njega, njegovu ulogu. Sigurno je kako je današnja Rusija puno drugačija od ruskog carstva od prije 150 ili 200 godina. Unatoč svim razlikama i svim modernim pojavama Putina, on nije samo car, barem ne neki moderni car.
U carstvu kao i kod orijentalnog despotizma, car nije samo vladar, nije prvi među jednakima, nije samo čovjek kojeg se uzdiže na najveći položaj u državi. Upravo u tome je fundamentalna razlika između cara i svih ostalih. Nema između, svi koji su važni, važni su samo zbog milosti cara. U ruskom carstvu monarh je dijelio zemlju onima koje je želio nagraditi zbog dobrog služenja. Danas zemlja nije glavni izvor bogatstva, bogatsvo je u biznisu. U Rusiji je to većinom riječ o pristupu prirodnim resursima i vladinim izvorima.
Danas to funkcionira drugačije. Nema posebnih ceremonija na kojima Putin uručuje posebnu kompaniju nekom oligarhu. On je samo dozvolio da se sistem afirmira, uhoda. Sistem u kojem neki oligarsi i službenici imaju na raspolaganju bogatstvo puno veće nego što bi ga mogli steći na slobodnom tržištu. Kako bi dobili uvid u njihovo izobilje dovoljno je pogledati istraživački film opozicijskog političara Alexeya Navalnya Don't call him Dimon.
U njemu on opisuje nekoliko mjesta, vinograda i jahti premijera Dmitryja Medvedeva. Braća Rotenberg ili Yury Kovalchuk, stari Putinovi poznanici, sada su milijarderi. Koliko je njihovo bogatstvo stečeno zahvaljujući njihovim vještim poduzetničkim potezima ili vještinama, na svakom je da procijeni sam. Kompanija Arkadyja Rotenberga gradi most prema Krimu kojeg je Rusija ilegalno aneksirala 2014. godine. Ruski novinari pretpostavljaju kako je ovaj projekt težak 5 milijardi dolara.
U Rusiji se ne može baš tako brzo obogatiti, ali zato netko brzo može izgubiti sve, što ovisi o Putinovoj naklonosti. Posljednji primjer je ruski ministar ekonomskog razvoja Alexey Ulyukaev koji je osuđen na osam godina zatvora, većinom na temelju svjedočenja Igora Sechina, šef državne naftne kompanije Rosneft. Najbolji primjer velikog pada koji se nekom oligarhu može dogoditi u Rusiji je Mikhail Khodorkovsky, jednom jedan od najbogatijih ljudi u zemlji. 2003. godine uhićen je i oduzeta mu je kompanija Yukos.
Razlika između pravog carstva je što u suvremenom sistemu puno manje ljudi mogu očekivati da će dobiti Putinove usluge, a mogu ih i brže i lakše izgubiti budući da je cijeli 'proces' neslužben, a i današnji luksuz je puno veći. Za vrijeme izbora Putinov cilj bio je demonstrirati jaz, razliku koja ga dijeli od ostalih u zemlji. I u tome je uspio iako ne spektakularno po standardima današnje Rusije. Po podacima centralne izborne komisije Putin je dobio 76 posto glasova birača, dok je izlaznost bila veća od 67 posto.
Putin se ponaša u skladu sa svojom ulogom. Ne prepoznaje ostale protukandidate kao ikakve protivnike. Upravo zato nije ni proveo pravu kampanju, nije imao izborni program i odbio je sudjelovati u debatama s ostalim kandidatima. Jednostavno nije htio biti u istom rangu s njima. Sudjelovanje u kampanji i debatama pokazuje mogućnost svakog kandidata za prezentira i brani svoju politiku i stavove, no car bi na takav način samo izgubio svoju veličinu.
Podrška koju Putin uživa je prisutna, no nitko zapravo ne zna kakvo je pravo stanje stvari i kakva je njegova stvarna podrška s obzirom da nema zapravo slobodnih izbora. Carevi isu imali potrebe održavati svoj javni imidž. No i u ovom slučaju Putin se koristi nekim starim trikovima. Postoji stara poslovica au Rusiji: "Car je dobar, bojari su loši." Ulogu bojara (nasljedne aristokracije) danas su preuzeli birokrati. Putin se ovim trikom koristi stalno i zasluge za uspjeh pridaje sebi, a neuspjeh i nezadovoljstvo usmjerava prema lokalnim službenicima, kojima je na čelu 18 godina.
"Trebalo bi biti uklonjeno sve što dozvoljava nepoštenim i korumpiranim predstavnicima i zakonima da vrše pritisak na poslovanje", rekao je Putin u jednom u svojih govora. Pa ipak čini se kako trik uspjeva zahvaljujući upravo poslovici koja je duboko ukorijenjena u ruskom društvu.
Ekonomski suvremena Rusija živi od svojih prirodnih resursa, slično kao što je i rusko carstvo. Struktura se promijenila i danas su energetski izvori najvažniji, ali su principi ostali siti. Po ruskom ministru financija u 2017. godini 39.6 posto ruskih državnih financija odlazilo je upravo na sektor nafte i plina. Zemlja se industrijalizirala za vrijeme Sovjetskog saveza. Gotovo isključivi industrijski sektor u kojem je Rusija i dalje oštar konkurent je vojna industrija i industrije povezan s njom.
Održavanje snažne i naoružan vojske i policije bio je prioritet Kremlja tijekom povijesti. Prošle je godine ruska vlada potrošila više od 17 posto budžeta za obrambene ciljeve i gotovo 12 posto za sigurnost i policiju. Ukupno je riječ o istom iznosu kao i za troškove socijalne skrbi. I zapravo nitko ne zna kakva su napredna Putinova "nepobjediva" oružja u stvarnosti, posebno ako uzmemo u obzir sankcije, zabrane transfera obrambene tehnologije u Rusiju.
Vladimir Putin uspio je u stvaranju dvostrukog imidža. S jedne strane konsolidirao je svoj položaj i u Rusiji je nedodirljiv. S druge strane, doživljava ga se i kao čovjeka koji je jako blizak ljudima. Fotografije koje prikazuju Putina bez majice na jahanju, u ribolovu, na judu, s pticama, u istraživanju potopljenog broda s podmornicom, sve su to slike snažnog, pravog muškarca kojeg velika većina Rusa razumije, s kojim se može poistovjetiti. Njegov pristup nie posve nov, pa je tako car Peter I radio na brodogradilištu a predsjednik SSSR-a Nikita Hruščov njegovao je svoj imidž jednostavnog čovjeka.
Da zaključimo, Putin nije modernizirao rusku ekonomiju, održava moderni sistem ropstva, a njegova modernizacija oružanih snaga nije moderna, već dosta tradicionalna stvar za Rusiju. Unatoč svemu što pokazuje on baš i nije tako moderan car.
(Eureporter)
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
"Izvor : (Eureporter)" Što više reći od navedenog. Ljubomornost germanskih inkvizitora pod okriljem 4. Reicha tj. EUtanazije ne skriva se više niti iza pisanih članaka njihovih plačenika. Gospodin Putin ima svojih mana ali on je naspram izdajnika gorbačeva i pijandure ... prikaži još!e i zapadnjačkog uguza koji je skoro razorio Rusiju jeljcina doslovno vanzemaljska inteligencija.Rusija kao jedina Slavenska velesila koja je prošla kroz nevjerovatne traume u svojoj tisučljetnoj povijesti zaslužuje samo najbolje
"Izvor : (Eureporter)" Što više reći od navedenog. Ljubomornost germanskih inkvizitora pod okriljem 4. Reicha tj. EUtanazije ne skriva se više niti iza pisanih članaka njihovih plačenika. Gospodin Putin ima svojih mana ali on je naspram izdajnika gorbačeva i pijandure ... prikaži još!e i zapadnjačkog uguza koji je skoro razorio Rusiju jeljcina doslovno vanzemaljska inteligencija.Rusija kao jedina Slavenska velesila koja je prošla kroz nevjerovatne traume u svojoj tisučljetnoj povijesti zaslužuje samo najbolje
Je li ovo plaćeni oglas?Koliko košta?Sendvič?