Rusi su devedesetih odlučili da sve blago koje je do tada čuvano u brdima na Kavkazu prebace u Moskvu, a srpska kompanija BK dobila je povjerenje da izgradi trezor gdje će se čuvati blago velike Rusije i nekadašnjeg SSSR.
Glavni trezor centralne banke Ruske Federacije je jedna od najbolje čuvanih utvrda na svijetu koju teško mogu probiti i najsuvremenije balističke rakete. 100.000 kvadratnih metara i 4 kata pod zemljom bili su izazov na koji je najbolje odgovorila jedna srpska kompanija, piše Kurir.
Na natječaju je sudjelovalo 17 kompanija iz cijelog svijeta, a Dragomir Karić za Kurir otkriva što je to njegova tvrtka ponudila i pobijedila na natječaju.
"Nekoliko godina prije izgradnje trezora, BK je izgradila upravnu zgradu Centralne banke Rusije koja se nalazi preko puta Kremlja. To je bila prva pametna zgrada na svijetu u potpunosti kompjuterizirana. Time smo se dokazali i zaslužili povjerenje za gradnju trezora. Oduševili smo ih prije svega idejnim rješenjem kakvo nitko nije ponudio. Očekivali su tipičnu komunističku građevinu, a mi smo dizajnirali zgradu koja izgleda kao hotel sa 7 zvjezdica, s osvijetljenim prijedvorjem, fontanama, cvijećem i panoramskim staklenim liftovima", priča Dragomir Karić.
Međutim, presudilo je korištenje upravo najmodernije oprema. Izgradnja čitavog objekta koštala je više od milijardu dolara, a oko 300 milijuna uloženo je u opremu.
"Nismo bili najjeftiniji, ali njima je bilo najvažnije da izaberu najbolju ponudu. Ponudili smo zaista najmoderniju opremu i najkvalitetnije materijale koji su dopremani iz 17 različitih država. Koristili smo najbolje materijale iz cijelog sveta. Ponudili smo 3 vrste zaštite od požara, heliodrom na krovu, a posebno sam ponosan što je sigurnosna oprema rađena u našem rodnom gradu, u Peći", s ponosom priča Dragomir.
Tadašnji predsjednik Centralne banke Rusije Viktor Vladimirovič Geraščenko imao je i posebnu vezu sa Srbijom jer je njegov otac sudjelovao u oslobađanju Beograda.
Rusi se nisu obazirali na to što je tadašnja SR Jugoslavija bila pod sankcijama, iznistirali su da upravo BK kompanija izgradi trezor. U to vrijeme takav projekat bio je od velikog značaja za samu kompaniju, ali i za čitavu zemlju, jer je na gradilištima širom Rusije radilo oko 30.000 građevinara iz Srbije, a od toga 2.000 samo u Moskvi. Tih kasnih 90-ih godina je to značilo i sredstva za život za tisuće srpskih obitelji. Pritom, BK kompanija je kao podizvođače radova angažirala firme sa prostora cijele bivše SFRJ.
Kompanija, ali i svi zaposleni na strogo povjerljivom projektu prošli su provjeru ruskih sigurnosnih službi. Glavni za projekt bili su Zoran Karić i Vladan Jevtić.
"Svi smo potpisali ugovor o tajnosti na 10 godina i prema kome nismo smjeli odavati tajne o dizajnu i čitavom projektu. Bilo je strogo zabranjeno snimanje i slikanje, a ove fotografije su ekskluzivne", kaže Dragomir.
Zgrada je završena 1999. godine, poslije dvije godine neprekidnog rada. Radilo se 24 sata dnevno u tri smjene. Trebalo je mnogo truda i znanja da se izgradi 100.000 kvadratnih metara ograđenog neprobojnom armaturom, a poseban izazov bila su četiri kata ukopana u zemlju u kojima se čuva novac, zlato, ali i dijamanti.
Prostorije trezora su se radile kao kutija u kutiji, s duplim zidovima i međukatnim pločama, između kojih je uključeno lasersko nadgledanje. Trezori imaju tri stupnja najsuvremenije elektronske zaštite, pa ih to, uz fizičku zaštitu i trezorska vrata kao ona u američkim filmovima, čini apsolutno neosvojivim, tvrdi srpski Kurir.
