Što je zajedničko jednom generalu ratnog zrakoplovstva, jednom karijernom političaru te jednom bivšem gradonačelniku glavnog grada Estonije?
Puno više toga nego što biste na prvi pogled mogli pomisliti. Sva trojica su u posljednjih nekoliko mjeseci postali vođe država na istoku Europe i sva trojica imaju decidirano prorusku povijest djelovanja i zastupaju decidirano proruske stavove.
Počnimo onda redom i to od generala ratnog zrakoplovstva. Rumen Radev bugarski je časnik, a relativno nedavno je doktorirao vojne znanosti uz fokus na razvoj tehnologije obuke pilota. Godinama je bio istaknuti zapovjednik bugarskog zrakoplovstva i konstantno je napredovao sve do generalskog čina. Prema svemu sudeći nije iskazivao neki preveliki entuzijazam za politikom i držao se po strani. Sve se to promijenilo u kolovozu ove godine kada ga je Bugarska socijalistička partija nominirala za predsjednika. Isprva ga je podržavala i Stranka bugarskog preporoda, ali oni su nakon nekog vremena odustali od Radeva.
Predizborne ankete govorile su da će vjerojatno pobijediti Cecka Čačeva, aktualna predsjednica bugarskog parlamenta iz vladajuće stranke desnog centra GERB. Radev kao neovisni nije imao prevelike šanse, ali je već u prvom krugu početkom studenog pokazao da Bugari ozbiljno računaju na njega. Naime, osvojio je nešto više četvrtine glasova i time ostvario najbolji izborni rezultat. Čačeva je osvojila nešto manje od 22% glasova i tako su njih dvoje ušli u drugi krug u kojem je Radev premoćno pobijedio. U drugom krugu izbora 13. studenog osvojio je 59% glasova.
Radev je pokazao svoje proruske stavove, istina ne pretjerano otvorene, već u izbornoj noći. "Biti za Europu ne znači biti protiv Rusije", rekao je novoizabrani bugarski predsjednik okupljenim novinarima. Međutim, posebno je naglasio da će Bugarsku zadržati u NATO-u. Uloga predsjednika u Bugarskoj većinom je ceremonijalna, slično kao i u Hrvatskoj, ali predsjednik može itekako utjecati na javnost i ima minimalan formalni utjecaj na donošenje zakona kroz parlamentarnu proceduru.
Neki mediji su već tada upozoravali da je izborna pobjeda Radeva i bugarskih socijalista, izrazito proruske stranke, veliki udarac za napore ostatka NATO saveza i Europske unije u zadržavanju jedinstva prema Rusiji i zadržavanju izglasanih sankcija. Budući još uvijek nije službeno preuzeo dužnost, teško je za reći što točno može Radev uraditi, ali parlamentarni izbori se približavaju i u Bugarskoj bi moglo biti iznimno zanimljivo. Posebno kada se uzme u obzir da je premijer Bojko Borisov najavio ostavku na prvoj sjednici parlamenta.
Nešto sjevernije nalazi se Moldavija. Istina, država je to izvan Europske unije i NATO pakta, ali svejedno se nalazi između Rumunjske i Ukrajine. Jedna država je već članica EU i NATO-a, druga vodi oružani sukob protiv proruskih pobunjenika. Moldavsku situaciju desetljećima komplicira i Transnjistrija, odbjegla regija pod kontrolom proruskih Moldavaca gdje se od raspada sovjetskog saveza nalazi jedna od najvećih ruskih vojnih baza izvan matične države.
Na izborima u listopadu za moldavskog predsjednika izabran je još jedan proruski predsjednik na istoku Europe. Nekada je bio šef moldavske socijalističke partije, obnašao je dužnost ministra ekonomije, a neko vrijeme bio je i zamjenik premijera. On je veliki pobornik federalizacije Moldavije koja bi mogla napokon riješiti svu problematiku Transnjistrije koja je de facto država unutar države. Istina, nitko osim nekoliko drugih paradržave ne priznaje Transnjistriju, ali Moldavija više od dva desetljeća nema nikakvu formalnu kontrolu nad tim dijelom teritorija.
Dodon je pobijedio tek u drugom krugu izbora kada je porazio bivšu dužnosnicu Svjetske banke Maiu Sandu. Međutim, njegovi politički stavovi bili su jasni već u predizbornoj kampanji kada je na plakatima ponosno stavljao fotografije s Vladimirom Putinom. Osim toga, Dodon je bio veliki pobornik sada već desetak godina starog Kozakovog memoranduma. Naime, 2003. godine su Rusi predložili asimetričnu federalizaciju Moldavije gdje bi Transnjistrija službeno slušala naredbe iz Kišinjeva, ali bi istovremeno imali i određenu dozu samostalnosti. Tadašnje moldavske vlasti su odbile federalizaciju, a posebno se istaknulo protivljenje tadašnjeg predsjednika Vladimira Voronjina.
Smjenom vlasti i dolaskom Dodona u predsjedničke dvore otvara se nova mogućnost za federalizaciju Moldavije, a ambicije NATO-a i Europske unije za privlačenje još jedne bivše sovjetske države doživjele su ozbiljan poraz. I to ozbiljan poraz na možda ključnom mjestu.
Znatno sjevernije odigrava se slična situacija. U Estoniji je na vlast došao premijer Juri Ratas iz Centrističke stranke, izrazito proruske stranke koja najveću potporu dobiva od velikog broja Rusa koji žive na sjeveru Estonije. Centristička stranka već dulje vrijeme zastupa proruske stavove, što je i razumljivo budući ih svi vide kao stranku ruske nacionalne manjine, ali do sad nisu uspjevali doći na vlast.
Nakon što je nedavno izabrana predsjednica Kersti Kaljulaid odabrala Ratasa za mandatara nove vlade, Centristi su prvi put u vlasti, a nikad do sad nisu imali premijera. Estonija je do sad podržavala izrazito antiruske stavove, jedna su od rijetkih članica NATO-a koja je trošila barem 2% godišnjeg proračuna na obranu i bili su gorljivi pobornici ekonomskih sankcija zbog ruske aneksije Krima.
Juri Ratas proveo je dvije godine na poziciji gradonačelnika Tallinna, glavnog grada Estonije. Osim toga, redovito je biran u gradsku skupštinu, a u čak tri mandata bio je zamjenik predsjednika estonskog parlamenta, Riigikogua. Za sve njegove izborne uspjehe odgovorna je podrška ruske nacionalne manjine. S druge strane, Centristi upravo zbog takvih proruskih stavova nikad nisu uspjeli ući u vladajuću koaliciju.
Njihovi koalicijski partneri, ljevičarski Socijaldemokrati i desničarska stranka IRL, odlučni su u nastavku dosadašnje estonske vanjske politike i sada su Centristi u doista škakljivoj situaciji. S jedne strane, morat će nastaviti politiku prethodnika zato što će ih na to prisiliti ostale stranke na vlasti, ali s druge strane morat će imati na umu tko je za njih glasao i što njihovi, većinom ruski, birači od njih očekuju. Neki analitičari su rekli i da je ruska nacionalna manjina bila odana bivšem šefu Centrista Edgaru Savisaaru osobno i da su samo zbog njega glasali za Centriste.
Sam Ratas je nakon dobivanja mandata za sastavljanje nove vlade rekao: "Estonija podržava trenutačnu politiku Europske unije prema Rusiji. Službena Moskva mora poštivati međunarodne zakone i suverenost susjednih država".
Uzevši u obzir činjenicu da uskoro dolaze i izbori u Francuskoj gdje će se najveća borba voditi između izrazito proruske Marie Le Pen i ne tako očito proruskog Françoisa Fillona, ne možemo se oteti dojmu da Europi dolaze jako zanimljivi dani.
