Nekadašnji najbliži Tuđmanov suradnik, bivši liječnik, predsjednik HDZ-a, od 2002. i bivši HDZ-ovac Ivić Pašalić sreću je pronašao u obiteljskom poslu s drvom.
"Ljepše je s drvom raditi nego s političarima" nasmijano je Pašalić ispričao za 24sata. Zadnjih desetak godina s obitelji se bavi proizvodnjom drvene građe, lijepljenim pločama i, prema priznanju struke, najboljim peletama u Hrvatskoj i regiji.
"Supruga Ksenija zadnjih godinu i pol dana planirala naš finalni proizvod i sada imamo svoj brend Mila&Mili kojim želimo stajati uz bok najboljim europskim dizajnerskim komadima", kazao je Pašalić za 24sata kojem je prvi klijent za njihov unikatni namještaj bio glazbenik Tonči Huljić.
"Tonči i ja smo dugogodišnji prijatelji. Pričao mi je kako uređuje stan i da ne može naći ništa što mu se sviđa pa sam mu rekao da ćemo taj problem lako riješiti. Poslao sam mu naše dizajnere nakon čega je naručio stol, ugradbenu kuhinju po mjeru, garderobu, komodu za piće", nabraja Pašalić.
Cijena dizajnerskog namještaja Pašalićevih se kreće od tri do 10.000 eura. Jedna od najskupljih je masivni stol od drva, mramora i metala ukrašen 24-karatnom pozlatom.
Čini se da je on našao svoje mjesto pod suncem u izradi namještaja, a do prije nekoliko godina se pričalo da je samo pitanje dana kada će se pojaviti u stranci.
Strpljivo ću čekati. Doći će dan mog povratka u HDZ. Tim riječima je prije nekoliko godina Ivić Pašalić odgodio svoj povratak u matičnu stranku. Prošlo je otada nekih šest godina i čini se da on priprema ponovni dolazak u HDZ, a pogotovo kad u tom kontekstu čitamo neke njegove izjave za Večernji list.
"Do tog mog formalnog povratka u HDZ zasigurno će doći, no procjenjivao sam da još nije trenutak. On treba biti oportun, onda kada je to u zajedničkom interesu. Meni se ne žuri i nemam nikakvih izravnih političkih ambicija, tako da je moja želja da se ponovno učlanim onda kada to bude najpametnije. Politika mi je hobi, ali svojoj sam stranci uvijek spreman pomoći. Temeljem onoga što znam, iz niza kontakata, čini mi se da stanje u stranci nije dobro, da je stranka u krizi donošenja suvislih odluka, onih reformskog karaktera, a najvažnija su gospodarska pitanja jer gospodarstvo je to koje rješava i demografska i sva druga pitanja. Trendovi su loši, a u stranci vrije i vode se bitke oko pozicioniranja.", ispričao je nedavno Pašalić za Večernji list.
Svakih nekoliko godina, svaki put kad se zakuha situacija u HDZ-u, pojave se i osobe koje priželjkuju Pašalićev povratak. Tako je bilo i kad se Tomislavu Karamarku opasno ljuljao stolac predsjednika stranke, ali i čitava Vlada. "Da se Pašalić odluči vratiti u HDZ ne vjerujem da bi ga članstvo podržalo. Prošlo je njegovo vrijeme, neki novi ljudi su u strukturama, a vjerujem da i većina mladih ne zna uopće tko je on. No, priznajem, Pašalić je rasni političar kakvih danas više nema u hrvatskoj politici. Bio na utjecajnim pozicijama u ključnim trenucima za državu i sigurno je mnogo toga dobroga učinio. Ali, ponavljam, sada je došlo neko drugo vrijeme i on je praktički završena priča", rekao je svojevremeno sugovornik Expressa.
Osim toga, Pašalić se ni ne može tek tako vratiti u HDZ. Vratiti ga može jedino Visoki časni sud stranke, jer je iz stranke izbačen.
Karamarko je svojedobno, nakon što je postao šef HDZ-a, ozbiljno razmišljao o tome da se Pašalića vrati, ali ta mogućnost nije dobro odjeknula među članstvom pa je od tog nauma vrlo brzo odustao. Krajem 2012. godine u vrhu HDZ-a išli su na kalkulaciju da je u Pašalićevom Hrvatskom bloku bilo 10.400 koji su većinom razočarani politikom u zemlji i nisu izlazili na izbore.
Povratkom Ivića Pašalića u HDZ, tako se tada razmišljalo, stranka pod vodstvom Karamarka poslala bi poruku svima onima koji su u nekom trenutku pod drugim šefovima bili nepodobni za HDZ da su ponovno dobrodošli.
Karamarko je znao da je na unutarstranačkim izborima Pašalić podržavao Kujundžića, ali mu je to oprostio jer nije radio protiv netom izabranog novog stranačkog vodstva. Dakle, iako se o Pašalićevom povratku ozbiljno razmišljalo, vodstvo je bilo oprezno jer članstvo na to nije gledalo blagonaklono. Na kraju su i odustali od svega.
Otkako je Pašalić otišao iz aktivne politike povlače se pitanja o njegovom bogatstvu. Uz plaću saborskog zastupnika, odnosno bivšeg predsjednikova savjetnika za unutarnju politiku i primanja svoje supruge Ksenije, dugogodišnje učiteljice, a potom službenice u Ministarstvu vanjskih poslova i savjetnice u jednoj od brojnih hrvatskih obavještajnih službi, koja je u deset godina gotovo tri godine primala samo porodiljnu naknadu, Ivić Pašalić postao je najbogatiji političar u Hrvatskoj, opisao je Nacional 2002. godine Pašalićev uspon.
"Početkom 90-ih Pašalić je u politiku ušao u “Zastavinoj” “skali 55” koju mu je kupio otac i 24 četvorna metra stana u potkrovlju očeve kuće, u kojem nije imao ni kupaonicu, jer je bila improvizirana na balkonu, a danas se njegova imovina procjenjuje na 30,5 milijuna eura. Štoviše, nekoć nepoznati liječnik opće prakse u Ivancu sada je jedan od imućnijih građana, osamnaesti po bogatstvu u konkurenciji s vlasnicima tvrtki koji ne moraju tajiti podrijetlo svoje imovine", piše Nacional.
Osim toga, prema pisanju istog časopisa, u travnju 1998. slučaj poznatiji kao “afera peti ortak” u Dubrovačkoj banci sablaznila je hrvatske građane. Neven Barač, smijenjeni predsjednik te banke, odao je da je kao predsjednik Uprave Dubrovačke banke zajedno s Vinkom Brnadićem, predsjednikom Nadzornog odbora i dubrovačko-neretvanskim dožupanom, biznismenom Miroslavom Kutlom i Petrom Luburićem, šefom dubrovačkog SZUP-a, sklopio ortački ugovor.
Tim ugovorom ortaci su trebali postati vlasnici banke, procijenjene na 4,5 milijardi kuna, bez ijedne uložene kune. Posebna točka ugovora bila je posvećena petom ortaku, čije ime znaju ostala četvorica, a kojemu pripada od svakog njihova udjela deset posto, odnosno oko 120 milijuna DEM.
Glavni ideolog ortačkog ugovora bio je Miroslav Kutle, koji je htio napraviti konzorcij od 10 banaka i tako uspostaviti čvrstu financijsku podršku desnoj struji HDZ-a na čelu s Pašalićem.
Ortačko preuzimanje desetak banaka trebalo je biti desničarski odgovor na ekspanziju Zagrebačke banke za koju su Pašalić i društvo bili uvjereni da je financijski stožer tzv. HDZ-ovih liberala i tehnomenadžera na čelu s Franjom Gregurićem, kojeg su Pašalić i Kutle smatrali svojim neprijateljem, jedinim koji im može poremetiti planove.
Petom ortaku pripala je uloga političkog štita, koji će svojom pozicijom u Predsjedničkim dvorima i povjerenjem kod predsjednika amortizirati napade na banku i ortake, a za taj “amortizacijski” posao zauzvrat će dobivati godišnje 200.000 maraka i vlasništvo nad velikim udjelom u Banci.
Kad je Neven Barač javno rekao da je protjeran iz banke jer nije htio realizirati “ortački ugovor” i sudjelovati u kriminalu te javno imenovao Ivića Pašalića kao petog ortaka, istoga dana završio je u zatvoru i protiv njega je pokrenuta istragu. Barač je zbog spominjanja Pašalićeva imena u javnosti šest mjeseci odležao u zatvoru, s tridesetak kaznenih prijava (od kojih su dosad sve odbačene), blokiranjem imovine, potpunim rušenjem poslovnog kredibiliteta i satanizacijom u svim medijima Pašalićeva kartela Grupo.
Svim optužbama usprkos, Pašalić je opstajao kao jedan od najvažnijih ljudi u HDZ-u. Tek nakon što je HDZ izgubio izbore na prijelazu milenija je i Pašalić najuren iz stranke. Da se nije usprotivio Ivi Sanaderu i postao mu suparnik u preuzimanju vlasti u stranci, vjerojatno bi i danas obnašao neku, pa barem i počasnu, dužnost u HDZ-u.
Ovako, Pašalić egzistira negdje na marginama politike, spreman ponuditi savjet i mišljenje, ali pitanje je koliko njegovo mišljenje o ičem ima utjecaja u HDZ-u.
U to je doba nedodirljivost Pašalića, koji nije skrivao autoritarnost, u Predsjedničkim dvorima izvirala iz toga što Tuđman zbog bolesti više nije mogao imati totalnu kontrolu nad ljudima i događajima.
