Politika je pragmatičan sport u kojem se stvaraju neprincipijelna savezništva, no ona je i ta koja određuje tko će sjesti u vruću fotelju šefa DORH-a. Glavni državni odvjetnik, tko god bio, te koliko god se trudio, dugoj ruci politike ipak ne može izbjeći. Cvitan je optužbe da politika diktira dinamiku USKOK-ova optuživanja, pogotovo u VIP slučajevima, više puta bezuspješno demantirao kazavši da politika na njega nema nikakva utjecaja. To je ponovio i neki dan u Saboru.
„Za Državno odvjetništvo i za USKOK, definitivno ime, prezime i stranačka pripadnost ne znače ništa. Ako se prikupe dokazi protiv bilo koga on će biti procesuiran. Ili kako ja to volim reći kolokvijalno, i vlastitog sina bi zatvorio da je počinio kazneno djelo i onda bi mu četvrtkom nosio mandarine u Remetinec“, kazao je Cvitan u sabornici.
I kao nekom na kojeg, kako je tvrdio, politika nema nikakvog utjecaja, u ožujku 2017. zalomio mu se vjerojatno najveći gaf u njegovoj karijeri. Ili ga je barem javnost tako shvatila nakon što se Cvitan s premijerom Andrejem Plenkovićem pojavio na zajedničkoj konferenciji za novinare. Tema tog neobičnog događaja bila je istraga protiv Tomislava Sauche, koji je u jednom trenutku bio čovjek od najvećeg povjerenja SDP-ova premijera Zorana Milanovića, dok je u drugom trenutku svojim glasom u sabornici spašavao HDZ-ovu Vladu Andreja Plenkovića.
Dok je premijer Plenković, posve neprimjereno, zaboravivši da u Hrvatskoj još uvijek postoji razdioba između izvršne i zakonodavne vlasti, zbunjenim novinarima i javnosti objašnjavao kako napreduje istraga oko krađe novca u Vladi, Cvitan je stajao sa strane ne govoreći ništa. Izgledao je zbunjeno, a na kasnije novinarske upite zašto se s premijerom pojavio na konferenciji za novinare, nije znao suvislo odgovoriti. I javnost i mediji jako su mu zamjerili to uslikavanje s Plenkovićem, a i on sam je neki dan nakon izlaska iz sabornice novinarima priznao da je tom prigodom počinio grešku.
No za prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati, a iz cijele te nesvakidašnje i definitivno neprimjerene situacije, za sada je kao pobjednik izašao samo Saucha, jer optužnica protiv njega još nije postala pravomoćna. I ne samo da nije postala pravomoćna već ju je sud u ožujku vratio USKOK-u na doradu, što je dio javnosti, pa i sam Saucha shvatio kao prilog tezi da ga se neopravdano progoni. O tome progoni li se Sauchu opravdano ili neopravdano, na temelju dokaza koje je tužiteljstvo prikupilo, na kraju će, kao i uvijek, odlučiti sud.
A da se nekog neopravdano progoni ili još bolje, da je žrtva političkog progona, tijekom Cvitanova mandata često se čulo. Za tom tvrdnjom posezali su gotovo svi VIP optuženici nakon što bi bili uhvaćeni s rukama u pekmezu, bez obzira na to s koje strane političkog spektra dolazili. Zadnji koji to viče na sva usta je Ivica Todorić, koji je udobnost Kulmerovih dvora zamijenio sigurnošću Londona. Istina, protiv njega je tek pokrenuta istraga pa se Cvitan u biografiji može pohvaliti i da je kazneni progon najvećeg hrvatskog tajkuna, počeo u njegovu mandatu.
Kako će taj kazneni progon završiti i kada, druga je priča. Time će se umjesto Cvitana baviti Jelenić pa se već sada gotovo sa sigurnošću može reći da će o pravosudnom ishodu slučaja Agrokor ovisiti i kako će u budućnosti oni koji sada Jelenića aklamacijom pozdravljaju, vrednovati njegov rad. Cvitan svom nasljedniku ostavlja dosta nezavršenih poslova, jer gotovo niti jedan veći slučaj koji je pokrenuo još uvijek nije pravomoćno okončan. Razloga za to ima mnogo i različiti su.
Ponekad je sud vraćao optužnice na doradu, nekada su obrane tražile da se izdvoje ovi ili oni dokazi, provodeći tzv. legalnu opstrukciju obrane, dok su se ponekad u cijelu priču svojim “sporovoznim” odlukama znali upetljati Vrhovni i Ustavni sud. Kako te pravne bitke izgledaju, možda se najbolje vidi na slučaju Marine Lovrić Merzel, bivše SDP-ove županice, protiv koje je istraga pokrenuta 28. veljače 2014., optužnica podignuta 2. lipnja 2015. i potvrđena 12. studenog 2015.
Suđenje još uvijek nije počelo, a razlog tome je što se spis šeta od zagrebačkog Županijskog do Vrhovnog suda zbog žalbi obrana, zahtjeva za izdvajanjem nezakonitih dokaza, zahtjevima za izuzećem suca Ivana Turudića... Taktika je to koja se primjenjuje u gotovo svim većim VIP predmetima, a ovdje je stvar dodatno eskalirala nakon što je sudac Turudić tri puta odbio prihvatiti nagodbu između Željka Žužića i USKOK-a, smatrajući da je predložena kazna preniska.
Tužitelji su zbog toga demonstrativno izašli iz sudnice bez sučeva odobrenja, što se zadnji put dogodilo 1999., tijekom suđenja tzv. zločinačkoj organizaciji. Turudić je njih optužio za nepoštivanje suda, oni njega za zloporabu ovlasti, a cijeloj priči nije pomoglo ni što je Cvitan Vrhovnom sudu dva puta poslao Zahtjev za zaštitu zakonitosti. Prvi je riješen u korist tužiteljstva, a kako će biti riješen drugi, tek će se vidjeti. Rješavanjem te situacije dalje će se baviti Jelenić, dok će Cvitan svoju karijeru nastaviti kao njegov zamjenik.
Tko zna, možda na novom poslu nastavi istraživati lokalne šerife koje je na početku svog mandata u travnju 2014. označio kao svojevrsnu rak-ranu hrvatskog društva. Protiv te rak-rane borio se inicirajući kazneni progon protiv raznih načelnika i gradonačelnika, pa su mu se tako na meti našli i SDP-ov Željko Sabo, HDZ-ov Božidar Kalmeta, HNS-ov Andro Vlahušić...
Svi oni pod istragama ili na optuženičkim klupama uglavnom su se našli zbog sumnje u korupciju, a iniciranje njihovih kaznenih progona za Cvitana je dokaz da borba protiv korupcije, barem u USKOK-u i DORH-u, još traje. I možda upravo u toj činjenici leži razlog Cvitanova odlaska, jer se protiv korupcije ne može boriti bez političke volje, a ta je volja u Hrvatskoj samo deklarativna.
Tekst u cijelosti preuzet s vecernji.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Tip je očito štitio one koji su ga stavili na to mjesto,te ratne zločince u Domovinskom ratu-četnike i jna borce.