Od svih glupih stvari koje je Donald Trump učinio kao predsjednik, ništa ne izaziva takav bijes kao njegovo nepoštivanje NATO-a", počeo je svoju kolumnu Stephen M. Walt, kolumnist foerignpolicy.com. Nabrojio je pet razloga zašto Sjevernoatlatnski savez više ne bi trebao postojati i zašto ga je pregazilo vrijeme. Walt piše:
Trumpova politika vanjske trgovine nema smisla, svi vjeruju da se poigrava s Kim Jong Unom, užasnuti su njegovom naklonošću Putinu i drugim autoritarnim čelnicima, strahuju da će uletjeti u glupi rat s Iranom.
Ali njegova politika prema NATO-u je kao da udarate dobroćudno štene ili lobirate za brzo i jednostrano razoružanje. Takvo postupanje nije samo pitanje političke inteligencije, to je hereza.
Nažalost, obje strane u ovoj raspravi temelje svoje stavove o nekim dubokim nesporazumima oko prošlosti, sadašnjosti i vjerojatno budućnosti NATO-a.
1. Članak 5 nije put u rat
U intervjuu Tuckeru Carlsonu na Fox Newsu, Trump je ponudio bizarnu interpretaciju obostrane obrambene klauzule NATO sporazuma. Kada ga je tv voditelj Carlson zamolio da objasni zašto bi njegov sin trebao biti spreman pomoći u obrani Crne Gore (najnoviji član NATO-a), Trump je rekao da je sam sebi postavio isto pitanje, opisujući Crnogorce kao "vrlo agresivni narod", a potom dodao da oni "mogu postati agresivni, i čestitam, vi ste u 3. svjetskom ratu. Sad to shvaćam - ali to je način na koji su stvari postavljene. "
Pogrešno, Donalde! Ako se zapravo čita članak 5., glasi: "Potpisnice smatraju da se oružani napad na jednu ili više njih, u Europi ili Sjevernoj Americi, treba smatrati napadom na sve njih i zato se slažu da će u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, pozivajući se na pravo individualne ili zajedničke samoobrane .. dakle, da se pomaže napadnutoj članici ili članicama uzimajući u obzir individualno i u dogovoru s drugim stranama, takvu akciju koju smatra potrebnim, uključujući uporabu oružane sile, za održavanje sigurnosti sjevernoatlantskog Saveza".
Drugim riječima: Dok napad na članicu NATO-a treba promatrati kao napad na sve njih, to se neće primijeniti ako članica NATO-a započne sukob. Što je još važnije, članak 5. ne obvezuje bilo koju od članica da koriste vojnu silu, iako je uporaba sile očigledna opcija. Umjesto toga, poziva sve članice da "pomažu" napadnutoj članici NATO-a, ali ne navodi točan oblik pomoći.
Sigurno je da je u mnogim scenarijima upotreba sile prikladna, kao što je bilo kada su se Sjedinjene Države pozvale na članak 5. nakon napada 11. rujna i saveznici NATO-a poslali svoje postrojbe u Afganistan i donijeli druge mjere za borbu protiv al Qaede.
No, NATO je odbio koristiti silu kako bi pomogao državama članicama u prošlosti, i hoće li to raditi u budućnosti ovisi o konkretnom scenariju koji je uključen, dostupnim opcijama i interesima članica u datom trenutku. Zato je članak 5 napisan baš tako. Kao i u mnogim drugim pitanjima i ovaj put je Trump bio neinformiran, zbunjen ili je namjerno odveden u zabludu.
2. NATO nije klub i nema pristojbi
Trump se više puta žalio na dijeljenje tereta troškova u NATO-u i tvrdio da europske države "duguju ogromnu količinu novca" kako bi ih se zaštitilo. Takve pritužbe na tzv." europsko besplatnu vožnju" idu desetljećima unazad, ali Trump opet griješi i promašio je cilj. U NATO-u nema članarina, a niti jedna od članica nije se obvezala plaćati drugima da ju zaštite.
Umjesto toga, svaka država odlučuje koliko je spremna i sposobna potrošiti na obranu, a savez u cjelini pokušava (s različitim stupnjevima uspjeha) koordinirati obrambenu spremnost kako bi stvorio moćniju silu.
Nema sumnje da europske članice NATO-a troše manji postotak BDP-a na obranu od Sjedinjenih Država. One ga ne troše vrlo učinkovito, pa je njihova stvarna borbena snaga mnogo manja od američke. Iz tog razloga, američki čelnici, od Dwight D. Eisenhowera do Baracka Obame kritiziraju europsku razinu ulaganja - a ponekad i vrlo glasno.
Ali pravi problem, kao što sam već napomenuo, nije iznos koji Europa troši jer oni troše mnogo, mnogo više nego li Rusija i tako svake godine.
Europa bi sutra mogla udvostručiti potrošnju na svoju obranu i ne bi bila ništa sigurnija jer bi trebalo promijeniti način na koji organizira svoju obranu i zato što nije jasno na što bi to točno trebalo trošiti novac. Poboljšanje obrambene sposobnosti Europske unije za obranu granica od migranata vjerojatno bi imalo više smisla od kupnje više tenkova, nadzvučnih zrakoplova ili topova.
Štoviše, jednostavna usporedba američkih i europskih postotaka BDP-a uloženih u NATO, ne govori o tome koja je razina investiranja dovoljna. Europa možda troši premalo, ili možda Sjedinjene Države troše previše.
Moje mišljenje je da su obje izjave točne. U svakom slučaju, čudno je da Trump pokušava nagovoriti EU da plaća više, dok istovremeno sve više novca američkih poreznih obveznika ulijeva u američko Ministarstvo obrane. Logično je da ako želi da saveznici troše malo više, neka SAD troši malo manje.
3. Ekspanzija NATO-a bila je velika pogreška
Ako je Trump uglavnom zbunjen oko NATO-a, njegovi najagilniji branitelji ostaju predani skupu dogmi koji su bile upitne čim su se pojavile, a s vremenom ih je sve teže i teže braniti. Glavna je ideja da bi širenje NATO-a stvorilo veliku zonu mira u Europi i dalo savezu novu i uzvišenu svrhu u svjetlu hladnog rata.
To ne funkcionira baš tako. Za početak, proširenje NATO-a otrovalo je odnose s Rusijom i odigralo središnju ulogu u stvaranju sukoba između Rusije i Gruzije i Rusije i Ukrajine. Naravno, to nije jedini razlog, a ne kažem da su odgovori Moskve bili pravi, pravilni, opravdani ili utemeljeni na točnoj percepciji NATO-ove namjere.
Samo sugeriram da odgovor Rusije nije bio iznenađujući, pogotovo u svjetlu povijesti odnosa između te zemlje i administracije Georgea W. Busha koja je obećala da se NATO "ni za centimetar neće širiti na istok" nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke.
Arhitekti ekspanzije možda su doista vjerovali da kretanje NATO-a prema istoku nije predstavljalo prijetnju Rusiji; nažalost, ruski vođe nikad nisu dobili takvo pisano uvjerenje, a da su i dobili, ne bi mu sigurno vjerovali.
I sada znamo da je ekspanzija donijela neke nove članove čija se privrženost liberalnoj demokraciji pokazala prilično plitkom. Ova situacija ne mora biti kobni nedostatak, jer je NATO i u prošlosti tolerirao nedemokratske članove - npr. Tursku, ali potkopava tvrdnju zagovarača da je NATO sigurnosna zajednica utemeljena na zajedničkim demokratskim vrijednostima i bitan element liberalnog svjetskog poretka.
4. NATO je anakronizam
Svi znaju izreku Lorda Ismaya o temeljnoj misiji NATO-a: "zadržati Ruse vani, Amerikance unutra i Nijemce dolje." Osim što je ironična, ta jezgrovita izjava je suština i imala je smisla tijekom Hladnog rata, a posebno tijekom prvih godina NATO-a, kada je predanost Sjedinjenih Američkih Država bila manje sigurna, a sovjetska je prijetnja bila veća, dok je njemačka evolucija nakon Drugog svjetskog rata bila na početku, a ishod neizvjestan. Nijedna od ovih razloga danas više ne postoji.
Unatoč alarmantnim upozorenjima o Rusiji i njenim neumoljivim nastojanjima da se upliće u demokratske procese drugih država, ruska moć opada i zapravo ne predstavlja nikakvu prijetnju dominantnoj Europi.
Njezino sredovječno stanovništvo stari, gospodarstvo je koruptivno i pretjerano ovisi o izvozu energenata čija će se vrijednost s vremenom smanjivati. Zapamtite, riječ je o zemlji čija je cjelokupna ekonomija - krajnji temelj nacionalne moći - manja od Kanade, Južne Koreje i Italije.
Putin je dobro odigrao, ali brutalna je činjenica da Europa ne treba Sjedinjene Države da ju štite, pogotovo s obzirom na to da Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo također imaju svoje nuklearno naoružanje.
5. Sjedinjene Države ne mogu popraviti NATO
Nema sumnje da je Trumpovo rješavanje pitanja NATO-a duboko destruktivno i nesvrsishodno. Uostalom, ako krenete s Kinom u trgovinski rat i istovremeno uprete sve snage da bi ograničili iransku nuklearnu prisutnost na Bliskom istoku, pametni strateg bi učinio sve da dobije Europu na svoju stranu i konstruktivno radio na tim ciljevima.
Trump je učinio upravo suprotno: razvrgnuo je nuklearni sporazum s Iranom, pokrenuo trgovinski rat sa svima kojih se mogao sjetiti, vrijeđao je europske vođe i srušio svoj imidž u Europi, ali i u SAD-u do tako niske razine kakva nije viđena godinama. To bi moglo odgovarati nekim američkim protivnicima, ali je teško vidjeti ikakve koristi temeljnim interesima SAD-a pa čak i Trumpovim vlastitim ciljevima.
Ipak, sadašnji problemi NATO-a imaju korijene iz vremena puno prije Trumpa i uglavnom su rezultat dugoročnih strukturalnih odnosa snaga. U nedostatku zajedničke, jasne i aktualne opasnosti, održavanje ovako složenog multinacionalnog saveza uvijek bi bilo teško i to je na neki način svjedočanstvo negdašnjeg diplomatskog umijeća koje je održalo NATO sve dok ima problema u Afganistanu i Libiji i unatoč podjelama koje su došle do izražaja tijekom rata u Iraku.
Čak i da je Trump prihvatio zatečeno stanje, uvjerio članice u američku vjernost i predanost i da se čak lijepo ophodi prema europskim čelnicima, to ne bi zaustavilo postupnu i neminovnu eroziju ovog vojnog saveza.
Korisnije bi zato bilo, ako ne i konstruktivnije, razgovarati o smanjenju američke sigurnosne uloge u Europi. Jasno je to i američkim saveznicama da Washington više ne vjeruje da je potrebna tolika prisutnost u Europi i da se planira potpuno povući u narednih pet do deset godina.
Sjedinjene Države vjerojatno bi moglo i dalje biti formalni član NATO-a, ali više neće tamo imati svoje snage, neće više inzistirati da vrhovni zapovjednik u Europi bude neki američki časnik i više ne očekuje da će Europljani biti poslušni u svakom trenutku kad Washington pošalje svoje zahtjeve.
Trgovina, investicije i turizam bi se nastavili, a proizvođači oružja u SAD-u bi bili slobodni prodati europskim kupcima svoje proizvode ukoliko bi te države odlučile ojačati svoju obranu. U međuvremenu, Sjedinjene Države bi se slobodno usredotočile na druge probleme.
Suprotno onome što možda mislite, nisam nastrojen ni antieuropski, a kamoli da bih bio protivnik NATO-a. Savez se pokazao iznimno uspješan i odlično je služio Sjedinjenim Državama i Europi u prošlosti. No, kao što sam napisao još 1998. godine: "Ništa nije trajno u međunarodnim odnosima, a prošlost NATO-a ne smije nas zaslijepiti prema njenoj rastućoj krhkosti.
Umjesto bezumnog širenja jamstva na svaku potencijalnu nevolju, bilo bi puno bolje temeljiti vanjsku politiku na pretpostavci stalnog partnerstva. Vrijeme je da Europa i Sjedinjene Države započnu spor i postupan proces odvajanja. To će se svejedno dogoditi, a mudra državna politika radije povijest koristi da bi iz nje učila, umjesto da ju grčevito pokušava zadržati.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
se u semu usli smo v austrougarsku pa je propala, pak onda prva juga, pak trojni pakt, pak druga juga, eu propada a sada bu i nato propal. gdi mi dojdemo tu vise trava ne raste
Trump,kao da je ispao iz HDZ torbe,radi sve protivno za boljitak čovjeka.
NATO je prije svega politička, pa tek onda vojna organizacija i jedina ulaznica USA armiji da čuči u Evropi od 2WW i tako čuva i širi svoje interese. Trump svašta izvali i ostane živ, američka svjetski jaka industrija naoružanja (i ... prikaži još! (i svega ostalog) neće mu dopustiti takve i slične eskapade. U igri su veliki igrači i još veći novac.