Posebni izaslanik SAD-a za Bliski istok, ali i Trumpov i Putinov teklić Steve Witkoff, nazvao je 23. veljače nacrt Istanbulskog protokola iz 2022. godine "vodičem" za buduće pregovore između Ukrajine i Rusije. Skoro tri mjeseca kasije, Putin je otvoreno rekao da je zainteresiran za konkretne pregovore s Ukrajinom koju nije uspio slomiti u 'Specijalnoj vojnoj operaciji' koja je trebala trajati par tjedana, a neplanirano se produljila za tri godine.
Putin se u nedjelju obratio javnosti nekoliko sati nakon isteka samoproglašene trodnevne stanke u napadima na Ukrajinu. Rekao je da Rusija predlaže izravne pregovore s Ukrajinom u Istanbulu 15. svibnja u pokušaju da se uklone temeljni uzroci sukoba i "postigne obnova dugoročnog, trajnog mira.
- Nije Rusija prekinula pregovore 2022. Bio je to Kijev. Ipak, predlažemo da Kijev nastavi izravne pregovore bez ikakvih preduvjeta - rekao je Putin.
Istanbul 2022
Witkoff i kasnije Putin, referirali su se na nacrt sporazuma koji je sastavljen nakon maratonskih pregovora u prvim mjesecima invazije dok je Specnaz jurišala na Kijev. No, problem je što nacrt sporazuma ne odražava današnju situaciju u kojoj je Ukrajina oslobodila 50 posto teritorija koji su ruske snage zauzele od 2022. godine. Istanbulski nacrt sporazuma gasi suverenitet Ukrajine i zabranjuje bilo kakve napore Ukrajine ili bilo koje druge države da održe ukrajinske oružane snage na razini koja bi bila dovoljna za odvraćanje ili obranu od budućeg ruskog napada. Nacrt sporazuma nikada nije dovršen, a objavljene verzije sadrže ruske zahtjeve i ukrajinske protuprijedloge, piše ISW. Evo što su Rusi tražili u prvim mjesecima invazije: 1. Rusiju se mora tretirati kao neutralnu državu i jamca sigurnosti Ukrajine, s ostalim stalnim članicama Vijeća sigurnosti UN-a, ponavljajući premisu iz Sporazuma iz Minska II, koji nisu smatrali Rusiju zaraćenom stranom u ratu.
2. Ukrajini se mora zabraniti pozivanje partnerskih snaga na vojne vježbe na ukrajinskom teritoriju, u zračnom prostoru, teritorijalnim vodama i isključivom gospodarskom pojasu bez pristanka Kine i Rusije.
3. Kina i Rusija imaju pravo veta na mehanizam odgovora na buduće oružane sukobe u Ukrajini tako što postaju jamci sigurnosti Ukrajine i daju Vijeću sigurnosti UN-a ovlast da poduzima "mjere nužne za obnovu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti". Kina i Rusija su stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a i pod tim uvjetima mogu iskoristiti pravo veta kako bi blokirale odgovore na buduću rusku agresiju.
4. Ukrajina mora izmijeniti svoj ustav kako bi ruski postao službeni državni jezik u Ukrajini, ravnopravan s ukrajinskim jezikom, te promijeni niz svojih unutarnjih zakona, uključujući zakone o dekomunizaciji.
5. Ukrajina mora ukinuti sve sankcije protiv Rusije uvedene od 2014. godine i povući kaznene prijave protiv Rusije pred Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine.
6. Ukrajina mora iz ustava izbaciti odredbu o pristupanju NATO-u i dodati klauzulu o neutralnosti koja bi zabranila Ukrajini ulazak u bilo koji vojni savez, sklapanje vojnih sporazuma ili ugošćavanje stranog vojnog osoblja, instruktora ili oružanih sustava u Ukrajini.
7. Ukrajina se mora gotovo potpuno razoružati i obvezati da nikada neće imati vojsku sposobnu za obranu zemlje. Rusija je čak odredila točne brojke koje se tiču veličine ukrajinske vojske i vojnog arsenala. Tako bi Ukrajina po Istanbulskom sporazumu mogla imati 85.000 vojnika (danas ih ima preko 800.000), 342 tenka, 1029 oklopnjaka, 519 komada raznog topništva, 96 VBR-ova, 190 sustava zemlja -zrak, ali samo do dometa od 75 km, 102 aviona, 35 helikoptera itd.
Izrael i Zapad
Jasno je da je sporazum bio i više nego nepravedan prema Ukrajini. Rusi su bili, a i dalje su toliko bahati da su doslovno rekli da Ukrajina nema pravo na vojsku koja je sposobna braniti ju. Ipak, zbog disproporcija u odnosu snaga Ukrajina je pristala na pregovore u jeku brutalnih borbi. Neki promatrači i dužnosnici (uključujući, Putina) tvrdili su da je postojao dogovor na stolu koji bi mogao okončati rat, ali da su Ukrajinci od njega odustali zbog kombinacije pritiska sa Zapada i vlastitih pretpostavki o ruskoj vojnoj slabosti. Drugi su, međutim, potpuno odbacili važnost tih pregovora, tvrdeći da su strane samo prividno sudjelovale u razgovorima kako bi dobile na vremenu za preraspoređivanje na bojištu ili da su nacrti sporazuma bili neozbiljni, tvrdili su povjesničar Sergej Radčenko i politički analitičar Samuel Charap u svom radu, naslovljenom 'Pregovori koji su mogli zaustaviti rat u Ukrajini'.
Dvije strane uspjele su se dogovoriti oko nekih značajnih ustupaka, uglavnom u vezi s pitanjem poslijeratnog europskog sigurnosnog poretka. Posrednik u pregovorima i bivši izraelski premijer Naftali Bennett rekao je da su se Zelenski i Kijev stvarno složili oko nekih stvari. Otkrio je da je Zelenski bio pod velikim pritiskom tijekom prvih tjedana invazije i da ga je nazvao početkom ožujka 2022. i zamolio da stupi u kontakt s Putinom.
- Računao je s tim da su mu dani odbrojani. Putin ga je želio ubiti - rekao je bivši izraelski premijer. Tako je Bennett nazvao Putina i pokušao obje strane uvjeriti da naprave ustupke kako bi se moglo doći do prekida vatre. Sve je, kako ističe, bilo koordinirano sa zapadnim šefovima država kao što su američki predsjednik Joe Biden ili njemački kancelar Olaf Scholz.
Rekao je da je uspio isposlovati od Putina dva velika ustupka. Putin je obećao da neće "denacificirati" Ukrajinu, a time i da neće ubiti Zelenskog. S druge strane Putin je bio spreman odreći se potpune demilitarizacije Ukrajine. Zelenski je zauzvrat dao obećanja Benettu da će odustati od pridruženja NATO-u. Problem je nastao oko sigurnosnih jamstava. Ukrajina je željela zaštitu Zapada, a Rusija je to vidjela kao članstvo u NATO-u.
Naveo je da su na Zapadu postojali različiti pogledi na tu inicijativu. Dok su Scholz i francuski predsjednik Macron bili "pragmatičniji" i inzistirali na uspostavi prekida vatre, tadašnji britanski premijer Boris Johnson bio je za tvrd kurs protiv Putina.
Johnson i pregovori
Krajem studenoga 2023., čelnik stranke Vladimira Zelenskog u Vrhovnoj radi i član Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i obavještajne poslove, David Arahamija, izjavio je da su borbe u Ukrajini mogle završiti u proljeće 2022., ali da ukrajinske vlasti nisu pristale na to. Nakon pregovora s ruskom stranom u Istanbulu, tadašnji britanski premijer Boris Johnson pozvao je Kijev da ne potpisuje ništa s Ruskom Federacijom i da samo nastavi borbu. Onda, se kasnije posuo pepelom i rekao da nije Johnson kriv za propast pregovora jer je Ukrajina unaprijed odlučila odustati od pregovora.
Surprise 😉 pic.twitter.com/AWa5RjYosD
— Embassy of Ukraine to the UK (@UkrEmbLondon) April 9, 2022
Jasno je da retorika iz Kremlja ide predaleko i da Johnson nikada nije Ukrajincima direktno rekao da odbiju primirje i nastave borbu, ali je znakovito da je odbijanje pregovora s Rusima došli nakon njegovog posjeta Ukrajini koji se dogodio 9. travnja 2022. Bivši premijer UK-a je obećao Ukrajini zapadnu pomoć, uključujući isporuku 120 oklopnih vozila, novih sustava protubrodskih raketa te dodatnih 500 milijuna dolara zajma putem Svjetske banke, pisao je Diario AS. Iako nije doslovno rekao Ukrajincima da se samo nastave boriti, njegovo obećanje o zapadnoj vojnoj i financijskoj pomoći u kombinaciji s nerealnim i nepoštenim ruskim uvjetima iznesenim u prijedlogu primirja koji je nastao nakon sastančenja u Istanbulu, formirali su ukrajinski stav oko nastavka borbe koja traje do danas.
