Top News
635 prikaza

Veleposlanik Azimov: Nepravda za Ruse i ruglo za sport

Ruski sportaši s Vladimirom Putinom
GRIGORY DUKOR/REUTERS/PIXSELL
Ruski veleposlanik Anvar Azimov otvoreno govori o suspenzijama ruskih sportaša na Olimpijskim igrama

9. veljače u Pyeongchangu počinju Olimpijske igre. Međutim, i prije no što su započele, već su se našle na "crnoj listi" olimpijskog pokreta, zajedno s Olimpijskim igrama 1980. u Moskvi i Olimpijskim igrama 1984. u Los Angelesu. Dovoljno je bilo pomiješati sport i politiku.

Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) je uoči Igara na zatvorenom sastanku u Lausanni odlučio da će ruski sportaši na Olimpijskim igrama 2018. godine moći sudjelovati samo u neutralnom statusu – bez zastave i himne, pod kraticom OAR (Olympic Athletes Russia). Po prvi put u povijesti cijela reprezentacija, a ne samo njezini određeni predstavnici, ne sudjeluje na Olimpijskim igrama zbog optužbi za doping. Temelj za takvu odluku dužnosnika MOO-a bili su zloglasno izvješće McLarenove komisije za Rusiju pri Svjetskoj antidopinškoj agenciji (WADA) i dokazi Grigorija Rodčenkova, bivšeg direktora "Antidopinškog centra", koji je u svibnju 2016. u intervjuu za The New York Times progovorio o makinacijama s dopingom na Olimpijskim igrama u Sočiju. 

Sportaši pod zastavom ujedinjene Koreje Odakle sad ljubav? Top News Sj. Koreja ide na Olimpijske: 5 stvari koje trebate znati

Čini se da bi za takvo nečuveno udaljavanje iz natjecanja jedne od najjačih reprezentacija trebali biti potrebni „betonski“ dokazi o njezinoj krivnji. I baš ovdje počinje apsurd. Stvar je u tome da gore spomenuto izvješće McLarenove komisije sadrži neosnovane optužbe te indirektna svjedočanstva, ali nema izravnih nepobitnih dokaza! S druge se strane nalazi Grigorij Rodčenkov, čovjek koji je pobjegao u SAD i koji se nalazi pod kontrolom FBI-ja. On je 2011. godine bio pod istragom za kazneno djelo ilegalne trgovine dopingom te je, nakon što je protiv njega pokrenuta optužnica, pokušao počiniti samoubojstvo. Poslije toga ga je sudska ekspertiza proglasila psihički bolesnim, što ga je oslobodilo od kaznene odgovornosti. U jednom je intervjuu otvoreno rekao da dobije novac dok svjedoči protiv Rusije. Drugim riječima, jedini svjedok MOO-a je mentalno bolesni prevarant pod kontrolom američkih obavještajnih službi, čiji moralni i etički stavovi povlače mnoga pitanja.

Još je čudniji sam zaključak MOO-a o ruskoj olimpijskoj reprezentaciji. Konkretno, u njemu nema ništa o državnom sustavu za podršku dopingu u zemlji. Ako je tome tako, zašto je olimpijcima zabranjeno nastupiti pod ruskom zastavom i pod ruskim simbolima?

U zaključku MOO također propisuje očuvanje prava na nastup sportašima koji dokažu da nisu uključeni u doping. Čini se da birokrati MOO-a nisu čuli za načelo „pretpostavke nevinosti”.

No ni to im nije bilo dovoljno. Komisija MOO-a pod vodstvom Denisa Oswalda rastegnula je objavljivanje popisa sportaša suspendiranih s Olimpijade na nekoliko mjeseci do Igara u Pyeongchangu, praktički ne ostavljajući prostora za žalbe. Nekim su se sportovima narugali na profinjen način – suspendirali su po jednog člana iz nekoliko parova u umjetničkom klizanju, kao i po jednog igrača iz hokejaških petorka. Nizu sportaša nastup nije dozvoljen „zbog okolnosti koje nisu povezane s dopingom“. Ako razlog nije doping, što jest?

Tonya Harding Tonya Harding Life Svi su joj se rugali jer joj je mama šivala haljine

To bezakonje je pokušao zaustaviti Sportski arbitražni sud, koji je 1. veljače anulirao trajnu suspenziju sudjelovanja na Olimpijadi za 28 Rusa. To su bili prvi sportaši koji su uspjeli podnijeti žalbu na odluku MOO-a. Međutim, MOO je odbio izvršiti presudu (!) i ruske sportaše nije pozvao na Olimpijadu.

Konačno, najbezobzirnija u cijeloj priči je kolektivna odgovornost, koja ne postoji niti u jednom pravnom sustavu na svijetu. Zašto čisti sportaši moraju ispaštati zbog pogrešaka svojih manje odgovornih kolega? Reprezentacija Rusije, osim toga, i nije najprljavija na svijetu. Jedini savez koji vodi rejting korištenja dopinga u vodećim svjetskim sportovima je MPCC ("Pokret za vjerodostojan biciklizam"). Po njihovim podacima su se za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po broju sportaša uhvaćenih u dopingu na vrhu našle Sjedinjene Države (73 sportaša), dok je ruskih sportaša na popisu bilo gotovo trostruko manje – 24.

Štoviše, sudeći po popisima Svjetske antidopinške agencije koji su procurili na Internet, reprezentacije SAD-a, Velike Britanije i Njemačke vode u svijetu po broju sportaša koji su dobili dopuštenje za korištenje jakih lijekova „u terapijske svrhe“ – što je za jedne doping, za druge je dopušteni lijek. Već je odavno poznato da praktički cijela skijaška reprezentacija Norveške „boluje od astme“ i zbog toga uzima salbutamol i druge bronhodilatatore (kao rezultat toga, skijaši-astmatičari dišu puno lakše od svojih zdravih suparnika).

Ksenija Sobčak Ruska posla Top News Lijepa Ksenija: "Putine, zašto nas se bojiš?"

Strogoća kazne koju je dobila ruska reprezentacija je bez presedana. Usporedbe radi: norveški skijaš Martin Sundby je 2016. za prekoračenje dopuštene razine salbutamola bio diskvalificiran na dva mjeseca. Zaista nečovječno, uzmemo li u obzir da se radilo o dva ljetna mjeseca! Većina ruskih sportaša je diskvalificirana doživotno. Štoviše, nekoliko bivših članova norveške skijaške reprezentacije je otvoreno priznalo da im je liječnik preporučio da koriste lijekove protiv astme, unatoč tome što su bili zdravi. No nitko zbog toga nije diskvalificirao čitavu norvešku reprezentaciju s Olimpijskih igara.

I na kraju imamo situaciju u kojoj zvijezde svjetskog sporta koriste doping jer im je tako prepisao liječnik. Istodobno se za doping bez dokaza drsko i grubo diskvalificira čitava reprezentacija. Diskreditiraju se pojmovi poput „pretpostavke nevinosti“, „kolektivne odgovornosti“ i „vladavine zakona“, a svjetski mediji uživaju u samoj činjenici protjerivanja Rusa. No Olimpijada je san! Svi imaju snove, i svi imaju pravo na priliku da svoje i ispune. Međutim, ta je prilika ruskim sportašima oduzeta!

Bez obzira na razloge – bili to nepoštena borba za novac od reklama ili politički motivi -  oni ne mogu biti opravdanje za uništenje najvažnije komponente sporta koja ujedinjuje narode i zemlje. U protivnom slogan utemeljitelja olimpijskog pokreta Pierrea de Coubertina „O, sporte, ti si mir!“ jednostavno gubi svoj smisao.

U svemu je nezasluženo stradala jedna od najjačih reprezentacija u zimskim sportovima, stradao je i olimpijski pokret, koji je dobio još jedan šamar u lice. Postavlja se pravedno pitanje – tko je profitirao od ove ranije isprovocirane i angažirane kampanje protiv ruskih olimpijaca. Odgovor je očigledan!