Drugi sugovornik upućen u geopolitiku i energetiku, pak, nema dobro mišljenje o njoj jer je uvjeren da je tek isturena osoba ruskih interesa, a da je preko veze s Karamarkom pokušala osigurati njihov utjecaj u Hrvatskoj.
"Kad sam vidio da se njeno ime opet spominje u kontekstu razgovora sa samim državnim vrhom Republike Hrvatske o tako velikim tvrtkama i poslovima, duša mi se smrznula. I to zato što je ta žena bila ona ista koja je s Tomislavom Karamarkom i njegovom suprugom istog dana, istim avionskim letom putovala u Finsku, očito nimalo slučajno u isto vrijeme kad je u Finskoj ruski Rosatom pokušavao progurati svoju nuklearnu elektranu na mala vrata. Da je to tada uspjelo, bio bi to skandal kontinentalnog razmjera. A sad je evo opet", kaže nam taj sugovornik.
I među dobavljačima Agrokora ima onih koji nam tvrde da je Dvinskykh bila ključna osoba Sberbanka i za lobiranje i puštanje izuzetno negativnih teza u javnosti o samoj nagodbi dok joj se nije ponovno priključio Sberbank. On vjeruje da nije slučajno što je dio napada na američke fondove u hrvatskoj javnosti prestao kad se Sberbank vratio za stol.
U svakom slučaju, Oksana Dvinskykh je osoba iz sjene koja ne voli previše javno istupati iako je po svemu viđenom izuzetno moćna. Nema sumnje da će njenim povratkom, kroz Agrokor, ponovno jačati i politički utjecaj Karamarka, kojeg u sadašnjem, Plenkovićevu HDZ-u, žele ne samo ograničiti nego i potpuno prebrisati. Agrokor zbog svoje veličine ima i utjecaj na ostatak gospodarstva, politiku, ali i na medije zbog milijuna koje daje za oglase.
Oksani Dvinskykh smo poslali i upit za komentar o planovima za Agrokor, ali nismo dobili odgovore. Pred samo zaključenje broja dobili smo odgovor preko tvrtke Migrit energija da za buduću suradnju pitanja šaljemo glasnogovornici Sberbanka u Hrvatskoj. Njen šef Maksim Poletajev je u intervjuu Večernjem listu poslao i nekoliko važnih poruka. Obećao je ulaganje u Slavoniju, bolju suradnju s dobavljačima, ostanak u Hrvatskoj i jačanje kompanije. U roku tri-četiri godine ipak će prodavati Agrokor, i to kao cjelinu.
"Mi nemamo nikakve političke ciljeve nego isključivo poslovne interese", rekao je Poletajev. No Poletajev tako govori zato što tako mora govoriti. Jasno je da će dvije ruske banke, obje državne, promovirati ruske strateške ciljeve - samo je pitanje kakvi su oni. Hrvatska strepi od prodora "ruskog medvjeda", ali možda se taj strah ne pokaže opravdan.
"Rusi će nastojati u Agrokoru voditi politiku koja će se Hrvatskoj svidjeti", kaže naš sugovornik, dobro upućen u poslovanje Sberbanka i VTB-a.
Rusi će se sigurno pokušati ovdje poslovno konsolidirati. To im je od početka nakana, ali ne treba očekivati nikakve ucjenjivačke pristupe ili neku brutalnu politiku. Konačno, oni su Todoriću već na početku priče nudili onih 300 milijuna koji su bili neophodni za konsolidaciju poslovanja u krizom razdoblju, ali tu opciju hrvatska strana tad, pod utjecajem Vlade, očito nije htjela. Da je Konzum otišao u predstečajnu nagodbu, oni bi to nivelirali i sve bi dalje išlo po ‘pe-esu’. Todorić bi dobio ono što su mu Rusi ponudili, lovu, manjinski udio, automobil, ured, vozača, i ne bi došlo ni do kakvoga kraha ili kaskadnog sloma gospodarstva, kako su plašili ljude...
"Imate", nastavlja naš sugovornik, "jedan mail borgovaca u kojemu Martina obavještava sve ostale da je jutros bila s Rusima i da im nije rekla sve što zna, no tamo piše jedan dio na koji nitko nije obratio pažnju. Na tom je sastanku bio i Poletajev, bio je predstavnik uprave VTB-a, mislim da je bila i Oksana, i Rusi su onda rekli Martini da su spremni dati 300 milijuna!"
"No to se ignoriralo. Oni su dali 100 milijuna i dali bi potrebnu lovu da zaustave lanac stečajeva, kaskadni efekt. No tad nisu bili politički prihvatljivi."
"A sad ću vam", kaže naš sugovornik, "reći još dvije stvari koje mogu djelovati šokantno. Privremena uprava Agrokora uzela je roll up kredit od 300 milijuna eura, a od tog novca još 200 milijuna je i danas na računu. S druge strane, bankarski stručnjaci tvrde mi da će roll up, kad se podvuče crta, koštati 60 posto!" Jedan naš sugovornik iz HDZ-a uvjeren je da će ulazak Rusa u Agrokor biti plaćen odgovarajućim političkim ustupcima. Ne želi, ipak, potvrditi da je imenovanje Darka Horvata jedan takav ustupak.
"Nemam dokaza kojima bih to potkrijepio. Mislim, ipak, da će Rusi nakon svega imati priličan utjecaj na našu unutarnju dinamiku, jer kad govorimo o nekim, pa i financijskim institucijama, ne treba izgubiti iz vida da su to državne institucije", kaže on.
Pritom misli na Sberbank i VTB. Doista, zašto bi Rusi ulazili u financiranje koncerna koji su sve zapadne banke otpisale ako ne zbog geopolitičkih razloga? Ako je Todorić preko Agrokora bio zaštićen kao lički medvjed od svake vrste odstrela, neće li takvima postati i novi vlasnici, to prije ako će doista financirati obnovu poljoprivrede u Slavoniji i Baranji?
Rusko gospodarenje srpskom naftnom industrijom pokazalo se vrlo racionalnim - preuzevši tog megagubitaša, Rusi su isprva otpustili nekoliko tisuća suvišnih radnika. ali su nakon restrukturiranja od NIS-a napravili najprofitabilniju tvrtku. Profit je, doduše, ruski - ali tko je kriv regionalnim poduzećima što su ih lokalne politike uništile i time predale na upravljanje u sposobnije ruke?
"Ja ne kažem", nastavlja naš sugovornik, "da se oni neće baviti ni tržištem i nekim ekonomskim logikama, ali mi ne možemo zanemariti ni političku logiku. Sigurno da će sad biti pokušaja utjecanja na same političke strukture i procese ovdje, ali kad i kako, to je teško procjenjivati. Uostalom, već je u pozadini danas vladajuće koalicije plinarski biznis, koji je spojio ključne ljude HDZ-a i HNS-a, a spajao ih je kako u vrijeme Karamarka tako i danas."
To je istina. Najvažnije razdjelnice hrvatske politike danas su energetske, dijelom i financijske, a ne ideološke. Gazprom, PPD, Ina, MOL, plutajući ili kopneni LNG terminal - to su termini koji stoje u pozadini svih vidljivih politika, to su razdjelnice frakcija, stranaka, koterija. Oni imaju novac, oni odlučuju. Lani je Prvo plinarsko društvo imalo milijardu eura prometa u Hrvatskoj. Tko god ima toliki novac, važan je politički faktor, a koliko su Gazprom ili Rosneft jaki i utjecajni, dovoljno govori činjenica da bivši njemački kancelar Schroeder danas radi u Gazpromu.
Angela Merkel, pak, u zadnje se vrijeme tri puta susrela s Putinom. Plin vrti gdje burgija neće, kaže se odnedavno... No na dan kad je Masksim Poletajev dao obećavajući intervju Večernjaku, odmah se oglasio američki ambasador Robert Kohorst. Ambasador tvrdi da, "iako se čini da će se nagodba postići, nijedna pojedina grupacija ne bi smjela imati više od 10 posto glasačkih prava u Agrokoru".
Rusi će - podsjetimo - imati od 40 do 45 posto, ne budu li kupovali nove udjele. Što je Kohorst imao na umu, nije poznato. Hoće li neka američka tvrtka, banka ili investicijski fond, platiti udjele i preuzeti Agrokor? Kojim instrumentima to misle postići? Mogu li - ako imaju instrumenata za to - riskirati propast nagodbe?
Kohorst tvrdi "da bi se Vlada trebala usredotočiti upravo na preveniranje i smanjivanje rizika oko koncentracije vlasništva i glasačkih prava, a to se može učiniti i putem ograničavanja glasačkih prava vlasnika udjela, složeno strukturiranim upravnim odborima ili drugim procedurama koje omogućavaju da kompanija uspije, a ne da postane predmet određenog riskantnog ponašanja".
"Kad imate velike konglomerate koji kontroliraju velike dijelove gospodarstva, bez obzira bili u državnom ili privatnom vlasništvu, oni mogu spriječiti dinamičan rast koji je Hrvatskoj potreban", rekao je Kohorst. Na pitanje novinara "misli li tu na rastući utjecaj kapitala kompanija iz istočne i jugoistočne Europe u Hrvatskoj" Kohorst je - prenosi portal direktno.hr - kazao da ruski Sberbank ima "značajan utjecaj" te da će očito biti "jedan od najvećih dioničara u Agrokoru", no "iako ne raspolaže brojkama, ne bi se iznenadio da ulagači iz SAD-a ipak prednjače na ovom području".
Ambasador jedne tako ozbiljne države trebao bi davati ozbiljnije izjave - što znači da se on "ne bi iznenadio"? Pa valjda su mu stručne službe pripremile, prije davanja izjave, podatke o američkim interesima u Agrokoru. No u zadnjih puno godina mi s Amerikancima imamo uvijek istu priču: oni kažu, narede: "Stop baćuškama, njet", ali ne daju nikakvu alternativu, novac, ponudu. Oni kažu: "Ne Rosneft", ali ne kažu: "Ulazi Shell".
Oni ne kažu: "Mi ćemo kupiti Agrokor" nego vele: "Ne bi bilo dobro da itko ima više od deset posto". To je jako zgodna sugestija. Kad bi američki ambasador naredio da sila gravitacije u Hrvatskoj ne bude tako snažna kao na ostatku planeta nego da bude kao na Mjesecu, ljudi bi lebdjeli - ali kako savladati gravitaciju? Čime? Non paperom iz američke ambasade? Dok ne nađu odgovore na ta pitanja, Amerikanci će, možda i namjerno, kao dio Trumpove politike, trpjeti da im Rusi u regiji uzimaju komad po komad utjecaja.
