Rusija godinama koristi Brazil i druge latinoameričke zemlje kako bi stvorila uvjerljive priče za svoje tajne obavještajne agente, izvijestio The New York Times čiji su novinari proučili istražne materijale i razgovarali s policijskim i kontraobavještajnim službenicima u nekoliko zemalja koje sudjeluju u operaciji otkrivanja ruske špijunske mreže.
Kao dio sheme, ruski obavještajni časnici došli su u Brazil i tamo živjeli kao obični građani: otvarali su tvrtke, pronalazili poslove i stjecali obrazovanje. Nakon nekog vremena, obično nakon nekoliko godina, Moskva bi ih slala u Sjedinjene Države, Europu ili Bliski istok, gdje bi započeli svoj „pravi“ špijunski posao, s brazilskom pozadinom koja bi mogla izdržati svaku provjeru.
„U biti, Rusi su Brazil pretvorili u montažnu traku za duboko tajne operativce. Cilj nije bio špijunirati Brazil, već postati Brazilac“, primjećuje The New York Times.
Brazilci se nisu aktivno borili protiv ruskih ilegalaca, budući da su zemlje oduvijek imale prijateljske odnose, a aktivnosti operativaca nisu bile usmjerene protiv samog Brazila. Međutim, potpuna invazija ruskih trupa na Ukrajinu, pišu novine, dovela je do aktivnog progona ruskih špijuna „čak i u onim dijelovima svijeta gdje su dugo uživali određeni stupanj nekažnjivosti“. Brazilska kontraobavještajna služba je 2022. godine, uz pomoć kolega iz Sjedinjenih Država, Izraela, Nizozemske i drugih zapadnih zemalja, započela veliki lov na ruske ilegalce.
Prvi uspjeh u borbi protiv sheme "operatorskog transportera" bilo je uhićenje Sergeja Čerkasova. Živio je u Brazilu pod imenom Victor Muller Ferreira, a 2022. godine prijavio se za stažiranje na Međunarodnom kaznenom sudu u Nizozemskoj. Vlasti europske zemlje odbile su mu ulazak i deportirale ga u Brazil, gdje je optužen za korištenje krivotvorenih dokumenata. Čerkasov je sve porekao, tvrdeći da je pravi Brazilac, ali istraga je pokazala da su svi njegovi brazilski dokumenti doista autentični.
Tipično, piše NYT, u takvim slučajevima agenti preuzimaju identitete davno preminulih ljudi, ali ruska shema bila je drugačija - i iskoristila je osobitosti brazilskog zakonodavstva. Ako je osoba rođena u udaljenom ruralnom području, Brazil ne zahtijeva dokaz o rođenju iz bolnice za izdavanje rodnog lista: dokument se izdaje bilo kome ako činjenicu rođenja potvrde dva svjedoka.
Tako je Sergej Čerkasov dobio rodni list na ime Victor Muller Ferreira - a zatim su mu na temelju tog dokumenta legalno izdani svi ostali, uključujući vozačku dozvolu, vojnu iskaznicu i brazilsku putovnicu. Prema dokumentima, Ferreira je bio sin žene koja je umrla kada je imao četiri godine. No kada su istražitelji razgovarali s obitelji žene, ispostavilo se da ona nikada nije imala djece.
Nakon toga, istražitelji su počeli tražiti druge ruske agente koji su mogli doći do dokumenata koristeći sličnu shemu. Ručno su pregledali sumnjive neskladnosti u milijunima decentraliziranih baza podataka putovnica, rodnih listova i drugih dokumenata te pokušali pronaći ljude koji nisu ostavili nikakav dokumentarni trag svojih aktivnosti u prvim desetljećima nakon datuma rođenja navedenog u dokumentima, a zatim se ponovno pojavili.
NY Times u svom članku detaljno govori o razotkrivenom ruskom operativcu Artemu Šmirevu. Šest godina živio je u Brazilu pod imenom Gerhard Daniel Kamnos Wittich. Prema dokumentima, rođen je u Rio de Janeiru 1986. godine, ali nisu se mogle pronaći informacije o tome što je ovaj čovjek radio prije 2015. godine, zbog čega je privukao pozornost istražitelja.
Wittich, piše publikacija, „govorio je savršeno portugalski s blagim naglaskom“, što je pripisao činjenici da je djetinjstvo proveo u Austriji. Imao je vlastiti posao, tiskaru, do koje je, prema riječima kolega, iskreno brinuo, radeći od jutra do večeri. Tiskara je bila uspješna, a među njezinim klijentima bila je, primjerice, velika brazilska televizijska mreža TV Globo. Wittich je imao djevojku s kojom je živio u elitnom stanu u Rio de Janeiru, mačku rase Maine Coon i mnogo prijatelja. Često je iznenada odlazio u Europu i Aziju te se šalio da se tijekom svojih putovanja bavi "industrijskom špijunažom" protiv konkurenata.
Trošio je više novca nego što mu je posao donosio
Istovremeno, Wittich je, prema riječima njegovih prijatelja, imao neke „neobičnosti“. Primjerice, uvijek je isključivao računalo s interneta kada ga nije koristio, a nije volio ni da ga se fotografira - ali to nikome nije izgledalo sumnjivo. Trošio je više novca nego što mu je posao donosio. Vlasti nisu uspjele uhvatiti Šmireva: napustio je zemlju samo nekoliko dana prije nego što su ga istražitelji namjeravali uhititi, rekavši prijateljima i kolegama da odlazi u Maleziju poslovno. Nikad se nije vratio odande, ali je, kako je rekao jedan od njegovih prijatelja, nazvao svoju djevojku i oprostio se od nje. „Čut ćete različite stvari o meni, ali trebali biste znati da nikada nisam učinio ništa posebno loše. Nikada nisam nikoga ubio niti išta slično“, rekao je Šmirev.
Nakon pretrage Šmirevljevog doma, brazilska kontraobavještajna služba dobila je pristup dijelu njegove korespondencije. Ispostavilo se da operativac ima suprugu, također Ruskinju i također tajnu agenticu, koja radi u Grčkoj. U dopisivanju s njom, Šmirev se požalio da mu je dosadno sjediti u Brazilu. „Nema pravih postignuća na poslu. 'Nisam bio tamo gdje bih trebao biti dvije godine', primijetio je u jednoj poruci.
Ukupno su, kao dio operacije, Brazilci, uz pomoć obavještajnih službi iz drugih zemalja, identificirali devet ruskih špijuna koji su se predstavljali kao brazilski državljani. Uhićena su samo dvojica - Sergej Čerkasov i Mihail Mikušin, znanstvenik koji je istraživao hibridne prijetnje na sveučilištu u Norveškoj. Ostali su, poput Šmirova, uspjeli pobjeći.
Mikušin je vraćen u Rusiju u sklopu razmjene ruskih agenata za političke zatvorenike u kolovozu 2024. Čerkasov je i dalje u zatvoru: brazilske vlasti su ga 2022. osudile na 15 godina zatvora zbog optužbi za krivotvorenje dokumenata. Taj je rok kasnije smanjen na pet godina. Rusija je pokušala osloboditi svog agenta: Ruski državni odvjetnik poslao je zahtjev za izručenje Brazilu, u kojem je navedeno da se Čerkasov u Rusiji traži zbog krijumčarenja heroina. Ovaj zahtjev nije odobren; Kasnije su neovisni istraživački novinari iz Bellingcata i The Insidera dokazali da je slučaj u Rusiji izmišljen.
