Jasno je bilo od prvog trenutka kakve je prirode ono što se događa u Saudijskoj Arabiji. 12 političara i biznismena, među najistaknutijima svoje vrste u zemlji, pet prinčeva u samo 24 sata palo je u velikoj akciji "iskorijenjivanja korupcije i ekstremizma" koju nagleda osobno princ prijestolonasljednik Mohammad bin Salman.
Iako ima tek 32 godine, on praktično suvereno vlada Saudijskom Arabijom umjesto svog oca kralja Salmana bin Abdulaziza Al Sauda kojega teško da se može smatrati radno sposobnim zbog dobi i bolesti. Niz je razloga zašto se tih kritičnih 24 sata u Saudijskoj Arabiji mora smatrati eliminacijom političke konkurencije, tektonskim preslagivanjem vlasti i odnosa snaga.
Usred niza uhićenja, princ Mansour bin Muqrin, guverner provincije Asir, poginuo je s još sedam visokih dužnosnika u padu helikoptera uz granicu s Jemenom u kojem Saudijska Arabija vodi užasan rat protiv tamošnjih Hutija. A onda se pojavila i vijest da je specijalna policija u tih 24 sata pokucala i na vrata 44-godišnjeg princa Abdula Aziza bin Fahda. Te da je ovaj princ odbio predati se, da su njegovi čuvari zapucali na policiju i da je policija potom potamanila i njih i princa.
Dva dana nakon vijesti saudijske vlasti poslale su demanti agencijama diljem svijeta da princ nije ubijen, nego da je "živ i zdrav". Problem je, međutim, u tome što svijet nije siguran koliko je to točno. Prvi koji je vijest objavio, na društvenim mrežama, bio je bivši FBI-ev agent Ali Soufan, rođen u Libanonu, čovjek koji je tijekom karijere bio uključen u niz najvećih protuterorističkih akcija, posebno protiv al Kaide. Navodno je upravo on bio najbliže da spriječi jezivi teroristički napad te skupine 11. rujna 2001.
Takav čovjek je nekoliko sati nakon prve objave o pogibiji princa zbog opiranja uhićenju, objavio i da mu je nesumnjivo potvrđeno da je princ mrtav. Dva dana poslije situacija je takva da se priopćenje Rijada o tome da je princ živ citira pod navodnicima, da čak i Wikipedija još uvijek navodi da je Abdul Aziz bin Fahd preminuo 6. studenog 2017. Mnoštvo je razloga zašto je vrlo uvjerljiva verzija da je princ mrtav.
Vrlo nedavno prijestolonasljednik je najavio da će krenuti reformirati Saudijsku Arabiju kako bi je izvukao iz Srednjeg vijeka i pretvorio u zemlju umjerenog islama "kakva je nekoć bila, u zemlju koja tolerira druge vjere i druge tradicije". Kad je o Saudijskoj Arabiji riječ treba biti vrlo oprezan, jer rigidno vehabističko tumačenje islama u toj zemlji potječe još iz 18. stoljeća i u samim je temeljima političkog uspona dinastije Saud.
Ukoliko bi sadašnji princ prijestolonasljednik doista krenuo tako radikalno iz temelja iskorijenjivati radikalizam na kojem je njegova monarhija nastala, nitko normalan ne bi ga mogao u tome ne podržati. Posebno zato što je iz Saudijske Arabije posljednjih godina često stizala potpora al Kaidi, ISIL-u, pa i u slučaju terorističkog napada na SAD od 11. rujna 2001. činjenica je da je daleko najveći broj počinitelja bio baš iz te zemlje.
Imajući to u vidu, imalo bi smisla protumačiti da zet Donalda Trumpa, Jared Kushner, nije bez veze putovao u tajni posjet mladom saudijskom de facto vladaru. Povodom vala uhićenja Trump je u ponedjeljak objavio, kako već najviše voli, na Twitteru: "Potpuno se pouzdajem u kralja Salmana i princa prijestolonasljednika Saudijske Arabije, oni točno znaju što rade... Neki od onih koje oštro tretiraju, cijedili su zemlju godinama!"
Lako moguće da je Bijela kuća preko Kushnera unaprijed dala zeleno svjetlo za pravi ideološki, povijesni, monumentalni prevrat u vehabijskom kraljevstvu. Lako je moguće i to da dobar dio podrške princ prijestolonasljednik uživa i iz Kremlja, iz istih razloga zbog kojih bi ga podržavao i Trump. Prijestolonasljednik je u kratko vrijeme otkako je preuzeo vlast uvelike razvlastio zloglasnu vjersku policiju, koji je dopustio ženama da voze, koji je skinuo zabranu rada kazališta...
Lako moguće da taj 32-godišnji praktično vladar u budućnosti sebe vidi kao saudijsku verziju Kemala Atatürka, osnivača moderne, sekularizirane nacije. Problem je, međutim, u tome što je Trump pokazao da ne preza od podrške vrlo autoritarnim tipovima. Recepu Tayyipu Erdoğanu onomad je čestitao na referendumu kojim si je predao sultanske ovlasti.
Rodrigu Duterteu koji je na Filipinima poslao vodove smrti da pobiju tisuće ljudi, Trump je čestitao na borbi protiv droge, bez obzira što su ovi pritom ubijali i narkomane i sve pred sobom. Xiju Jinpingu je čestitao kad je ovaj nedavno izborio da ga se u Kini stavi praktično rame uz rame s Maoom Zedongom... Trump naprosto voli autokrate, što samo po sebi i ne bi bilo problem, da se iza ugla ne prikrada opasnost da se rušenjem jednog zla u Saudijskoj Arabiji, dogodi drugo.
Saudijski princ prijestolonasljednik bio je točno onaj koji je 2015. pokrenuo upad vojske njegove zemlje i Ujedinjenih Arapskih Emirata, pri čemu nije postigao ništa, osim ogromnog, jezivog broja civilnih žrtava, i još i jačanja Hutija u Jemenu, jer ih podupire Iran. Dapače, Hutiji su sad u stanju gađati projektilima sam Rijad, što su i dokazali prije samo nekoliko dana. A da Mohammad bin Salman ima velike apetite povlačiti konce po Bliskom istoku, pokazuje i slučaj libanonskog premijera Saada Haririja.
Čovjek je oduvijek bio blizak Saudijskoj Arabiji. Isto kao i njegov otac, također jedno vrijeme premijer Libanona. I nakon što je Saad Hariri, iako je vrlo često bio u otvorenom sukobu s Iranom, Sirijom, pa i Hezbolahom s kojim je silom prilika morao u vladajuću koaliciju, s Teheranom dogovorio neke stvari, saudijski de facto vladar pozvao ga je nedavno u Rijad, da bi libanonski premijer naglo, na licu mjesta podnio ostavku. Samo nekoliko sati poslije ubijen je princ Abdul Aziz bin Fahd.
On je bio izrazito vezan s bivšim libanonskim premijerima, i ocem i sinom. Bio je i jedan od najbližih suradnika pokojnog kralja Abdullaha. A kad je kralj umro 2015., sad pokojni Abdul Aziz bin Fahd krenuo je strmo prema dolje, sadašni prijestolonasljednik krenuo je strmo prema samom vrhu političke moći.
I odjednom se dolazi do Saudijske Arabije koja bi vrlo moguće mogla krenuti prema modernoj državi, raskidanju s vehabizmom, sasvim je sigurno da će industrijski ići za tim da izgradi diverzificiranu ekonomiju, da više ne bude isključivo naftna ekonomija, koja je usto prošle i ove godine zaplesala na rubu, zvuči nevjerojatno, bankrota. Ljudi kojih se prijestolonasljednik otarasuje po svoj su prilici doista bili korumpirani, među njima nesumnjivo ima gadnih financijera terorizma.
U krajnjoj liniji, Saudijskoj Arabiji mnogi su počeli predviđati građanski rat upravo po ovoj liniji sukoba danas još 2011. kad se ta zemlja stala miješati u rat u Siriji. Iako rat nije proglasio nitko, činjenica je da na jednoj strani ginu prinčevi, a da će se zemlja očito jako mijenjati u smjeru sekularnosti. Problem je, međutim, u tome što nitko još nije izustio niti slova o republici, o demokratski uređenom društvu, nego puno toga upućuje na sekularni, ali još jedan autokratski režim.
