Sutra je povijesni susret američkog predsjednika Donalda Trumpa i sjevernokorejskog vođe Kim Jong-Una. Povijesni jer bi mogao napokon donijeti trajni mir na Korejski poluotok, ali i zato što je to prvi susret šefova tih dviju država.
Kolumnist Foreign Policyja Jon Wolfstahl iznosi četiri moguća scenarija za sastanak i mogući dogovor nakon njega.
Najbolji scenarij: Pravi pregovori počinju
Očekivanja javnosti su visoka, ali potrebno je napomenuti da ništa ne ide tako brzo kako se očekuje. Najbolje što se itko može nadati je da će Kim i Trump uspjeti dogovoriti novi sastanak najkasnije do kraja godine gdje će kodificirati konkretne ciljeve i konkretne rokove za ispunjavanje tih ciljeva. U međuvremenu mogu postići dogovor o diplomatskim procesima koji će rezultirati zaustavljanjem korejskih nuklearnih testova s Kimove strane, ali i obustavljanjem vojnih vježbi s južne strane granice.
Najgori scenarij: Kimova prevara
Trump tvrdi da je vrhunski pregovarač, ali Wolfstahl upozorava da Kim dosad nije obećao nikakve značajnije promjene. On se nada da će sastanak rezultirati konkretnim koracima ka denuklearizaciji korejskog poluotoka, ali postoji mogućnost da će Kim okrenuti leđa Trumpu.
Kim isto tako može ponuditi uništenje manjeg dijela svog arsenala i reći Donaldu da je to sve oružje koje posjeduje.
Obavještajna zajednica tvrdi da je Kimov nuklearni arsenal veći nego što ga Sjeverna Koreja priznaje, ali Trump nije najveći obožavatelj američkih obavještajaca i prije će vjerovati Kimu nego njima.
Druga mogućnost je da Kim obeća uništenje nuklearnog arsenala i to tek nakon što SAD povuče sve svoje trupe s poluotoka. Donald bi i na to mogao pristati jer već dulje vrijeme govori da su američka vojna savezništva samo trošak.
Neostvarivi scenarij
Kako god bilo da bilo, moramo imati u vidu da Kim želi očuvati svoju državu takvom kakvom je i da želi ostati živ i na vlasti.
Dok Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton govori da žele provesti "libijski scenarij", gdje bi međunarodni ili barem američki inspektori došli i pokupili svu aparaturu na bilo kakav način povezanu s nuklearnom bombom, razumljivo je da Kim ne želi skončati kao Moamar Gaddafi. Kako je Express već ranije pisao, moramo se sjetiti i jedne druge države koja se odrekla svog nuklearnog arsenala i sada vodi građanski rat protiv separatista potpomognutih svjetskom vojnom silom.
Riječ je o pomalo zaboravljenoj Ukrajini. U vrijeme raspada Sovjetskog Saveza u Ukrajini se nalazilo oko 1700 nuklearnih bojevih glava, što im je moglo jamčiti apsolutnu sigurnost od bilo kakve prijetnje. Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća potpisan je sporazum u Budimpešti i Ukrajini se nudila sva sila međunarodnih jamstava za sigurnost. Osim Ukrajine, potpise su stavili vođe Rusije, Velike Britanije te SAD-a.
Jedan od rijetkih protivnika sporazuma bio je John Mearsheimer, koji je još tada govorio da će ih dočekati ruska agresija. Johnu su se tad smijali i nitko nije ozbiljno shvaćao upozorenja. Kraj Hladnog rata bio je još svjež i svi su mislili da je konačno mir došao na planet. Vidimo da su to bile prilično isprazne nade, a sigurno je i Sjeverna Koreja pažljivo pratila što se događa kada država uništi svoje nuklearno oružje.
Raspad sustava
Posljednjih nekoliko mjeseci se pokazalo da je Kim zapravo racionalni akter, barem kad se usporedi s Trumpom koji mijenja mišljenje češće nego čarape. Donald se hvalisao svojim "velikim i ispravnim" nuklearnim gumbom i uvjeren je da je nadmoćan u svakom pogledu. Nije jednom američki predsjednik gotovo uništio prijateljske odnose s nekima od najbližih američkih saveznika jer je bio ljutit ili umoran. Singapur je daleko od Washingtona i lako je moguće da Trump jednostavno poludi i okrene leđa naporima za mir na korejskom poluotoku. Istini za volju, Amerika baš i neće teško nastradati u ratu s Kimom, ali ne treba zaboraviti da više od 20.000 američkih vojnika stalno boravi u Južnoj Koreji. Kao i uvijek, žrtve razmirica visoke politike će postati obični ljudi.
