Nakon zločina na Ibarskoj magistrali, 3. listopada 1999, serija političkih atentata nastavlja se i 2000, sve do samog pada Miloševića, 5. listopada. Trojica pripadnika JSO, koja su sudjelovala u zločinu na Ibarskoj, pokušavaju 15. lipnja u Budvi ponovno ubiti Vuka Draškovića, ali ni tada ne uspijevaju. Nešto kasnije, 25. kolovoza, njih trojica, zajedno sa još dvojicom, otimaju i ubijaju Ivana Stambolića na Fruškoj gori.
Istovremeno, nakon ubojstva Željka Ražnatovića Arkana, 15. siječnja 2000, koje je, prema riječima njegovih suradnika, odobreno iz vrha DB-a, otvara se prostor za nove zvijezde kriminala - zemunski klan. Uz blisku suradnju zapovjednika beretki Milorada Ulemeka Legije i vođe klana Dušana Spasojevića Šiptara, kreće serija ubojstava, navodno kao osveta za Arkana, a u stvari se uspostavlja neprikosnovena dominacija u podzemlju.
Među prvim žrtvama je Zoran Uskoković Skole (37), ubijen 27. travnja 2000, poslije spektakularne filmske polusatne potjere po Ceraku i naočigled brojnih prolaznika. U presudi zemunskom klanu, u kojoj su Ulemek i Spasojević označeni kao organizatori ove kriminalne grupe, nabrojano je ukupno 17 likvidacija!
Dvojica organizatora usput pokreću još jednu isplativu kriminalnu aktivnost - otmice. Otimaju mnoge bogate sugrađane, među kojima i biznismene Miroslava Miškovića i Miliju Babovića, a basnoslovne iznose dijele napola.
Pravomoćna presuda za ubojstvo Stambolića i budvanski atentat otkriva cijeli državni zločinački mehanizam. Osim materijalnih dokaza, kao što su DNK analize, tu su i brojna svjedočenja, među kojima i svjedoka suradnika Nenada Šarea Škeneta, šefa osiguranja Ulemeka. Dragocjeni dokazi su i priznanja tadašnjeg šefa DB-a Radomira Markovića i još nekih osuđenih pripadnika JSO. Nepobitno je utvrđeno, kao što piše u presudi, da je Slobodan Milošević naredio Radomiru Markoviću da se ubijaju politički protivnici. Marković je to naređenje prenio Ulemeku. Istovremeno je Milošević naredio načelniku Generalštaba Nebojši Pavkoviću da pomogne atentatorima u Budvi. Također je utvrđeno i da su im pomoć pružali i Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum.
Malo više od mjesec dana nakon ubojstva Stambolića pripadnici JSO pod punom ratnom opremom izlaze na ulice Beograda, gdje milijun građana 5. listopada 2000. prosvjeduje protiv Miloševićeve namjere za krađu izbora. Beretke u borbenim vozilima prilaze protestantima, ali je već u prvo njihovo vozilo ispaljeno više od 100 metaka! Miloševićeva "pretorijanska garda", spašavajući žive glave, odlučuje da neće reagirati, počinju dizati ruke i pozdravljaju građane. Kasnije prodaju priču da su dobrovoljno "prišli narodu".
Jedinica poslije smjene vlasti nastavlja raditi na liniji DB-a, koju je u svojoj knjizi zabilježio Dragan Filipović - Major Fića, savjetnik Markovića za specijalne operacije (likvidacije) i zadužen za JSO. On je napisao da je poslije izborne pobjede Vojislava Koštunice nad Miloševićem, održan sastanak vrha DB-a na kome je bio i tadašnji ministar policije Vlajko Stoiljković. Ministar je zahtijevao "da se po cijenu života brani Milošević". Nakon što je Stoiljković otišao, u vrhu DB-a su se dogovorili, tvrdi Filipović, "da priznaju pobjedu Koštunici i da se dalje oslanjaju na radikale i nacionalne snage".
Kako bi rekli mangupi, civilni i vojni udbaši "prodali su liderima DOS-a ciglu" o njihovoj ugroženosti, istovremeno igrajući na kartu podjela među vladajućim strankama, sve do ubojstva premijera Đinđića. Prvo su Vojska i JSO 5. i 6. listopada napravili šaradu s navodnim međusobnim opkoljavanjem i zveckanjem oružja. Mnogo važnije je to što šef DB-a Marković već 6. listopada izdaje čuvenu naredbu o uništavanju dosjea. I Nebojša Pavković narednih godina igra malo za jedne, malo za druge, a kriminalci iz zemunskog klana, po vlastitom priznanju, čak u veljače 2002. bacaju bombe na sjedište DSS u Beogradu kako bi još više produbili podjele među političarima.
Vlast poslije 5. listopada preuzima koministarska vlada i ubrzo se formira "Poskok", jedinica za istraživanje političkih ubojstava. Međutim, prema svjedočenjima inspektora iz "Poskoka", državna sigurnost cijelo vrijeme opstruira njihov rad. Vlada Zorana Đinđića odmah po formiranju, krajem siječnja 2001, donosi odluku o smjeni Radomira Markovića, koji odmah biva uhapšen i osumnjičen za ubojstvo četiri člana SPO na Ibarskoj magistrali...
Poznato je da je Miloševićeva "pretorijanska garda" (JSO) sudjelovala u njegovom uhićenju 1. travnja 2001. Manje je poznato, međutim, da su helikopteri jedinice, "Agusta-Bell 212" YU-HCA i jedna maskirna "gazela" uzletjeli 28. lipnja 2001. s helidroma Instituta sigurnosti na Banjici put baze SFOR-a u Tuzli. Glavni putnik je bio Milošević, čije je krajnje odredište bio Haški sud. Interesantno je da je isti helikopter, na Vidovdan 1989, tada u plavo-bijelim bojama i u vlasništvu Saveznog MUP-a, prevezao istog čovjeka u ulozi predsjednika Predsjedništva Srbije na čuveni miting na Gazimestanu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Bivši predsjednik Francuske Žak Širak dobro je rekao: "srbi su narod bez vjere i zakona, to je narod razbojnika i terorista".