U razgovoru za srpski Telegraf general Momčilo Perišić, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, koji je koordinirao vođenje agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu prije nekoliko godina otkrio je zašto se Republika srpska Krajina nikako nije mogla obraniti u akciji Oluja. Kazao je kako je godinu dana ranije Slobodan Milošević znao da hrvatska vojska sprema akciju, ali nije, kao ni bilo tko drugi u vrhu vlasti u Srbiji, vjerovao u pobjedu hrvatske strane.
Velike su nade polagali u Rusiju i Borisa Jeljcina, odnosno njihova obećanja, ali sva su ta obećanja, kaže Perišić, ostala neispunjena. Isto tako je za Telegraf naveo da vojni vrh Krajine nije dorastao zadatku kojeg smo imali, odnosno obrani Krajine.
"Jednom prilikom u travnju 1995. Mile Martić je donio plan obrane Zapadne Slavonije, kojeg je napravila "grupa stručnjaka" na čelu sa Čeleketićem. Milošević je tražio moje stručno mišljenje o kvaliteti tog plana. Pregledao sam taj plan i rekao sam mu da je jako loš, da se tako ne može obraniti Zapadna Slavonija, na što mi je Milošević rekao: "Momo, pa to je ionako neobranjivo". U to vrijeme tekle su pripreme za Dayton, te sam tražio da se Milošević kao glavni pregovarač srpskog naroda mora izboriti da se Republici Srpskoj omogući izlazak na Jadransko more. On je rekao: "Nema problema, to ću riješiti. Nego ti meni reci kako da Krivoustom (tako je on zvao Tuđmana) osiguramo izlaz na Dunav". Uz sve to, izaslanici iz Beograda širili su po Krajini priču da su Srbi u Krajini bez zaštite SRJ i ostavljeni na cjedilu od međunarodne zajednice", rekao je Perišić za Telegraf.
Perišić naime tvrdi da su Milošević i Franjo Tuđman stalno bili u nekim dogovorima daleko od očiju javnosti, te da ništa u odnosu između njih dvoje nije bilo transparentno. O tome govori li Perišić istinu teško je suditi, jer se Perišić kasnijih godina, nakon što je Srbija ostala bez Kosova, nije lijepo rastao s Miloševićem.
"Na 36. sjednici VSO-a 12. svibnja 1995. iznio sam upozorenje da to nije kraj, da se spremaju novi napadi. Tada nisam znao da će to biti operacija pod nazivom "Oluja", ali smo znali da će uslijediti ofenziva još gora od operacije "Bljesak". Predložio sam da se diplomatskim putevima spriječi ta akcija, da se Jugoslavija ne uvuče u rat. Da se mobiliziraju sve izbjeglice koje su došle sa tih prostora, a također da se angažiraju dobrovoljci, da se uspostavi jedinstvo u RSK, da se na čelne vojne funkcije vrate provjereni kadrovi, koji su zbog političkih nesuglasica smijenjeni, da Srbija pomogne koliko god je u mogućnosti, da Vojska SRJ u suradnji sa policijom osigura mostove na Dunavu kako bi Hrvatsku odvratili od akcije."
Međutim, sve je to palo u vodu, nitko nije htio izdati naredbu da se Vojska Jugoslavije uključi u Krajinu, a Perišić je uvjeren da bi se u Krajini sve drukčije završilo da je na čelu Republike Srpske Krajine ostao Jovan Rašković. Osim toga, Perišić ne vjeruje u tezu da je Beograd izdao Krajinu, već samo da je Krajinu gurnuo u rat, a stvari su krenule nizbrdo jer Milošević nije htio slušati stručnjake.
Perišić, koji je inače tek nakon žalbe na hašku presudu kojom je osuđen na 27 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti oslobođen svih točaka optužnice, otkriva da su obitelji Republike Srpske i prije "Oluje" spakirali svoje stvari i bili su spremni na napuštanje svojih domova. Borci Republike Srpske uglavnom su dolazili iz tih obitelji i kada je počela akcija, oni su krenuli spašavati svoje obitelji i Krajinu više nije imao tko braniti.
Prema njegovim riječima, Srbija se nije htjela uvući u rat u Krajini i da zato nisu slali vojsku da pomogne Mili Martiću. No, navodi dalje da sve i da su poslali vojsku, bilo bi kasno jer su Srbi već u nepreglednim kolonama krenuli prema Banja Luci i Srbiji i svi su putevi već bili zakrčeni.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Srbi su uvijek bili lešinari u pobjedama saveznika, ali ovi puta genocidni srbi fašisti nisu imali saveznike i kao prave i vječne kukavice odjezdili ispred Hrvatske vojske koja ih je milostivo pustila, to je velika pogreška s obzirom kakve su ... prikaži još!u sve zločine srbi počinili.
I TVRDE DA SMO IH PROTJERALI. BOLJE ŠTO SU SAMI OTIŠLI U ZBJEGU, BOJEĆI SE HR VOJSKE, JER SU ZNALI ŠTO SU SVE HRVATIMA DOK IH NIJE BILI URADILI, A URADILI SU SPALJENU ZEMLJU
Samim tim što je Srbima u Krajini ponuđen plan Z4 , jasno je da su bili u pravu za pobunu pri otcepljenju Hrvatske , jer u SFRJ nisu imali nikakvu autonomiju . Znači bili su debelo diskriminisani sve vreme SFRJ .